Govor mržnje na najčitanijim news portalima u BiH, predstavlja jedan od problema kojima se medijska zajednica naše zemlje u posljednje vrijeme počela ozbiljnije baviti. Tim veoma osjetljivim pitanjem – koje za sobom nužno povlači i pitanje slobode izražavanja i interneta kao slobodnog prostora – govorom mržnje na internetu će se u budućnosti zajedno morati baviti mediji, regulatorna tijela, ali i pravosudni organi i policija.

Foto: Pixabay

„Kada već radite u online mediju i imate povratnu informaciju, vi ne možete da je ignorišete. Putem raznih mehanizama mjerenja, u svakom trenutku znamo kako neki tekst reaguje, i kakva reakcija može biti na njega, i, kao novinar, ne možete se tome oduprijeti. Vjerovali ili ne, vrlo često autori, pogotovo ljudi koji u našim blog komentarima objavljuju svoje stavove, imaju želju da ostane mogućnost komentarisanja. 

Dakle, ljudi žele da vide kakvu će reakciju izazvati i često se zna desiti da se razvije jako dobra diskusija, odakle mi čak izvučemo neki komentar pa ga objavimo, a ponekad, naravno, imamo i zahtjev da oni budu ukinuti“, tvrdi Albijanić-Duraković.
 
Uredništvo banjalučkog portala Buka.ba, odlučilo se za ukidanje komentara ispod onih članaka koji ne privlače veliki broj čitalaca. Svaki komentar, prije nego što se objavi, prođe kontrolu, navodi Elvir Padalović, član te redakcije.
 
„Mi nismo ukinuli komentare, nego se oni ne pojavljuju na tekstovima koji ne izazivaju pažnju javnosti, a to su obično ekonomija, privreda – to nikoga ne interesuje, i onda to ljudi i ne komentarišu. Dnevno obradimo nekih stotinjak komentara, a to znači da je svaki komentar, prije nego što stigne ispod teksta, neodobren. 

Zatim imamo folder gdje ulazimo u svaki komentar i iščitavamo ga, kako bismo vidjeli da li sadrži govor mržnje, vjersku, nacionalnu, rasnu, spolnu netrpeljivost. Nakon što procijenimo da određeni komentar ne sadrži ništa od pomenutog – odobrimo ga. Svakako, nekada se potkrade neki komentar koji jednostavno nismo primijetili,“ kaže Padalović.

„Radi se o tome da zbilja veliki broj građana ne razumije kako anonimnost građana na internetu ne postoji i da, ako naše službe to žele, mogu vrlo lako otkriti njihov identitet. U posljednjih pet godina, mi smo uložili mnogo prijava policiji ukazujući na drastičan govor mržnje, dakle pozivanje na klanje, na rat, na nacionalne sukobe ili na direktne prijetnje određenim osobama prozvanim imenom i prezimenom. U nekoliko slučajeva polcija u RS-u otkrila je identitet osoba, SIPA-i smo, također,  prijavili nekoliko slučajeva, a od Tužilaštva BiH smo dobili potvrdu da su im bili proslijeđeni neki slučajevi, te da je jedan slučaj u procesu. Dvije godine nakon toga, nemamo još nijednu informaciju o tome šta se dogodilo.“

Jedno od otvorenih pitanja ostaje i problem komentarisanja na društvenim mrežama koje vrlo često zamijene prostor za komentarisanje na internet portalima, ali se ni Regulatorna agencija za komunikacije, ni Vijeće za štampu, ne bave tim sadržajima, jer je to slobodni prostor za izražavanje, a ne medij, i standardi koje Vijeće za štampu primjenjuje u medijskoj zajednici ne može primijeniti na socijalne mreže.

„Uvijek naglašavam da smo mi u Bosni i Hercegovini sretnici da imamo apsolutnu slobodu korištenja interneta, kao i pristup informacijama iz svih mogućih medija, i da moramo tu slobodu sačuvati. Neozbiljnim i neodgovornim korištenjem te slobode mi ćemo je drastično ugroziti“, zaključuje Zurovac.

Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa Osservatorio Balcani e Caucaso za projekat European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinansiran sredstvima Evropske komisije. Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ni na koji način ne odražavaju stavove Evropske komisije.