Političari verbalno napadaju, vrijeđaju i zastrašuju novinarke kako bi izbjegli odgovore na njihova pitanja koja im ne odgovaraju.

foto: Ilustracija/ Andrew Neel on Unsplash 

Mnoge novinarke ne žele javno govoriti o napadima koje proživljavaju zbog posla koji obavljaju zbog različitih posljedica koje im to može donijeti. Najčešće su ugrožena njihova radna mjesta, opća sigurnost, ali i dalja sloboda govora. Na meti brojnih napada je, između ostalih, glavna urednica portala Tačno.net iz Mostara. Štefica Galić dobitnica je nagrade Johann Philipp Palm za slobodu govora u 2018. godini. Novinarka i aktivistica za ljudska prava svojim radom i javnim angažmanom u oblasti borbe za ljudska prava zaslužila je jednu od najprestižnijih novinarskih nagrada u Njemačkoj, a za Media.ba je rekla da je svako kritičko mišljenje, novinarsko ili bilo čije, na udaru poslušnika neke političke opcije, te da su novinarke ranjivije i da trpe više poniženja, sekstističkih napada i prijetnji.

„Ukoliko prijavite napad [BH novinarima], oni će javno reagirati policiji ili tužilaštvu. Napominjem da ja ne vjerujem ni policiji, ni tužilaštvu iz vlastitog iskustva, jer sam na udaru i onih kojima prijavljujem. To je zatvoren krug. U više navrata sam verbalno napadnuta od HDZ-ovske ulične desnice i ništa im se nije dogodilo“, kaže Galić koja je izgubila pet tužbi za klevetu.

Novinarke kao osobe koje sudjeluju u kreiranju javnog mnijenja, imaju mogućnost, ali i pravo i obavezu, da upere perom u elite, grupe ili političke pojedince koje ovu zemlju vuku ka sve dubljem ambisu, kaže novinarka Federalne televizije Aida Štilić, koju je u Bihaću u aprilu prošle godine verbalno napao tadašnji delegat SDA u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, Asim Kamber.

„Doživjela sam tri napada od političara, pa i javnu prijetnju – na to su samo reagovali urednički kolegiji, udruženja za zaštitu novinara. Jedan verbalni napad, kojeg sam doživjela od tadašnjeg federalnog parlamentarca Asima Kambera, sam prijavila i policiji. Nakon par mjeseci, na moje traženje da me se obavijesti šta je poduzeto u vezi sa tim, iz MUP-a USK sam dobila odgovor da smo oboje javno opomenuti da ne kršimo Zakon o javnom redu i miru. Ja nikad nisam dobila nikakvu opomenu, a napominjem da tada ovdašnji MUP nije imao komesara, čije imenovanje je postalo glavno političko pitanje“, kaže Štilić.

Napad je uslijedio nakon njenih priloga iz Sanskog Mosta, gdje su sagovornici tvrdili da im se traži novac za izgradnju različitih objekata i da to radi nekadašnji načelnik, a sadašnji ambasador za ljudska prava pri UN-u u Beču Sanjin Halimović. „Svi sagovornici su tad rekli otvoreno 'načelnici su pod političkom palicom Asima Kambera'“, kaže Štilić i dodaje da je Kamber na svom blogu napisao da ona dobija instrukcije od opozicije što je shvatila kao napad na njen novinarski integritet.

Jedan od verbalnih napada doživjela je i 2015. godine, od strane tadašnjeg gradonačelnika Bihaća, Emdžada Galijaševića. Svojim prilogom je upozoravala da Galijašević i zastupnici SDA nezakonito uzimaju ovlasti davanjem saglasnosti za izgradnju malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Una koji je u vlasništvu Federacije BiH, a ne Grada Bihaća.

„Galijašević je nenajavljeno uletio u dopisništvo u Bihaću, galamio, prijetio tužbama i čime sve ne, da sam slagala, da sam plaćena da takvo nešto napišem. Inače, dvije godine poslije se ispostavilo da se nikad nije odustalo od ideje izgradnje hidrocentrale u Nacionalnom parku Una, a 2016. Galijašević je uhapšen pod sumnjom da je primao mito. Nedavno je za njega potvrđena još jedna optužnica, a trenutno mu se i sudi na bihaćkom Općinskom sudu“, ističe Štilić.

Dvostruki napad na novinarke se desio na konferenciji za medije Gradske organizacije SDA u Bihaću, kada je Hamdija Abdić Tigar rekao da „urednica i novinarka magazina Mreža pripaze šta pišu“. Tadašnja urednica Mreže FTV-a je bila Elma Kazagić, a novinarka je opet bila Aida Štilić. Tigar kasnije uhapšen pod sumnjom da je učestvovao u ubistvu generala Vlade Šantića.

Napad je najbolja odbrana

Istraživanje Reportera bez granica o slučajevima predsjedničkih napada na novinare otkriva da neki politički lideri ne tolerišu raspravljanje ili neslaganje. Od prikrivenih aluzija do otvorenih prijetnji smrću, kaže se u istraživanju, stil varira od zemlje do zemlje, ali cilj ostaje isti. Uvredama, klevetama, seksističkim i rasističkim napadima, političari vrše pritisak na novinare i novinarke samo zato što rade svoj posao.

Reporteri bez granica su napravili listu predsjednika širom svijeta koji se ističu u napadima na novinarke. Na njihovoj listi „malih predsjednika“, kako su ih nazvali, se našao i  predsjedavajući Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, koji sa svojim uvredama i napadima na bh. novinarke prednjači u odnosu na svoje kolege političare iz regiona. Među napadima koji se ističu je i onaj iz 2015. kada je u Palati Republike Srpske u Banjoj Luci napao novinarku Oslobođenja, Gordanu Katana. On joj je tada poručio: “Kada Vas pogledam shvatim zašto ste stalno negativni, jer Vi i ne možete imati ništa pozitivno. Dolazite iz medija koji je takav i naroda koji je takav. Ta jedna morbidna predstava odražava i Vaš karakter“, kao i da je otkazao pretplatu Oslobođenja svih institucija RS-a za koje je rekao da ga „niko ne čita“. Za novinarku Gordanu Katana dodao je i da je „lažljivica koja besramno laže o njemu u svojim kolumnama“.

Da je za Dodika „napad najbolja odbrana“ govori i njegova reakcija iz juna 2012. kada je na konferenciji za medije vrijeđao novinarku Žurnala, Ljiljanu Kovačević. Budući da je konferenciju držao sa tadašnjim srbijanskim ministrom unutrašnjih poslova, Ivicom Dačićem, on mu nije dozvolio da odgovori na pitanje koje je postavila novinarka nego joj je naredio da napusti i da se više ne pojavljuje u zgradi Predsjednika RS-a.

Ni nakon oštrih reakcija iz BiH, ali i Srbije, na Dodikovo vrijeđanje novinarke nije uslijedilo izvinjenje. Umjesto izvinjenja uslijedio je novi napad, od sekretara SNSD-a Rajka Vasića koji je rekao da novinarka Kovačević ugrožava Srbe u RS-u.

Iako je bila napadnuta više puta, Ljiljana Kovačević kaže kako je najdrastičniji napad bio upravo taj od Milorada Dodika. Slučaj je izazvao višegodišnji proces pred sudom zbog Dodikove tužbe za klevetu, presudu Osnovnog suda u Banja Luci u korist Dodika, ali i odluku Okružnog suda da u cjelosti poništi presudu prvostepenog organa.

„Taj proces je trajao skoro pet godina, a ja sam se jednim dijelom sama branila na sudu, jer nisam mogla naći advokata koji bi me zastupao. Od incidenta sa Dodikom ja ne mogu da uđem u Palatu Republike u Banjaluci“, ističe Kovačević.

Prisjetila se i napada iz 1998. godine kada je tadašnji ministar informisanja RS-a Rajko Vasić tražio od republičkog  javnog tužioca da protiv nje podigne krivičnu prijavu.

„On je tražio da se podnese krivična prijava jer sam objavila da su vojnici SFOR-a upali u zgradu u Banjaluci, u kojoj je u to vrijeme živjela tadašnja predsjednica RS-a Biljana Plavšić, koja je kasnije služila kaznu za ratne zločine“, kaže Kovačević i dodaje kako je bilo još verbalnih napada i prozivki, koje je svrstala u „svakodnevni opis novinarskog posla“.

I „najobičnije“ pitanje može biti razlog za napade

Postoji mnogo primjera napada političkih ličnosti na novinarke u BiH, regionu, ali i svijetu. Novinarke su na onih kojima ne odgovara iznošenje određenih činjenica u javnost. Neke od njih žive pod stalnom policijskom zaštitom. 

Teoretičarka medija i kolumnistica iz Beograda, Marija Ratković, kao veliki problem ističe to što zakonodavstvo ne tretira napade na radnike u medijima kao direktno kršenje zaštite informisanja – što je djelatnost javnog interesa. Ona smatra da društvo ne prepoznaje značaj onoga što mediji čine za demokratičnost, transparentnost i slobodu društva u kojem živimo.

„Rekla bih da žena u medijima nikada nije sama – o njoj govori i njena odeća, svi nalozi na društvenim mrežama, svi ljubavni ili porodični odnosi za koje se zna ili samo pretpostavlja. To je jako veliki pritisak za nekog ko samo želi da govori. Svaka žena u medijima živi sa svešću da će zbog onoga što kaže posledice snositi ne samo ona već i svi koji su na bilo koji način povezani sa njom“, kaže Ratković.

Razlozi napada ne dolaze samo zbog izvještavanja o korupciji i kriminalu, nego praksa pokazuje da se napadi dešavaju gotovo u svakom segmentu društva. Tako i najobičnije pitanje postavljano nekome ko je na vlasti može biti uzrok ozbiljnih negativnih komentara i napada, posebno ukoliko ste žena, novinarka.

___