Novinarke koje se bave istraživačkim pričama o kriminalu i korupciji širom svijeta se suočavaju sa različitim oblicima napada.

Uvrede i diskreditacija u javnosti su standardni mehanizmi kojima se nastoji kontrolisati ili osujetiti rad istraživačkih novinarki u Bosni i Hercegovini, kaže trebinjska novinarka Milanka Kovačević, koja je u septembru primila prijetnje da „ne ide sama u mrak“ što je medijska zajednica osudila kao ozbiljnu prijetnju po njenu sigurnost.

„Najčešće su verbalne prijetnje koje stižu sa adresa onih koji se osećaju povrijeđenim jer ih neki tekst koji ste napisali, po njihovom mišljenju, predstavlja u negativnom svjetlu. Pritom, oni se osjećaju dovoljno moćno da ne strahuju od posljedica zbog upućenih prijetnji. Može to biti i nagovještaj: pazi se kad ideš mračnom ulicom ili znam gde stanuješ“, kaže Kovačavić.

Prijetnje medijima, pa i novinarkama, postale su uobičajena praksa koju primjenjuju "vlasnici" funkcija čime nagrađuju podobne, a kažnjavaju neposlušne. Ako se bavite istraživačkim novinarstvom, vrlo vjerovatno su akteri vaših priča nosioci političke i privredne moći, što znači da pravite moćne neprijatelje.

„Nerijetko su u sve upletene i osobe sa kriminalnim dosijeom što prijetnjama daje dodatnu dimenziju. Zbog sporih reakcija pravosudnih institucija stiče se utisak da se u svom radu institucije najviše uzdaju u protok vremena koji sve relativizuje, pa i pokušaj ubistva, što je dodatno ohrabrenje za sve koji na ovaj način rešavaju problem sa novinarima. Zato se suočavamo sa situacijom da ste novinarka na sopstvenu odgovornost“, ističe Kovačević.

Napadi na novinarke

Različiti  su oblici napada sa kojima se susreću istraživačke novinarke u BiH, i svijetu. Neke od njih jesu prijetnje i fizički napadi zbog istraživanja o kriminalu i korupciji, izvještavanja iz ratnih zona i priče o lošim potezima i kriminalnim radnjama državnika. Pored prijetnji i fizičkih napada, novinarke nerijetko trpe seksističke uvrede i različite oblike seksualnog nasilja. Između ostalog, susreću se i sa problemom trolling-a i drugih oblika seksualnog govora mržnje na internetu. Mnogo je razloga za smatrati novinarstvo opasnom profesijom, a novinarke trpe dvostruko – i zbog posla koji rade i zbog toga što su žene.

Nasilje na temelju spola jedno je od najčešćih kršenja ljudskih prava u svijetu. Prema rezultatima istraživanja Međunarodne ženske medijske fondacije (International Women's Media Foundation-IWMF) iz 2016. godine, skoro dvije trećine od skoro 1000 ispitanih novinarki je reklo da su bile žrtve prijetnji, zastrašivanja ili zlostavljanja zbog njihovog posla. Više od jedne petine ispitanica su bile žrtve fizičkog zlostavljanja, a skoro polovina njih su bile žrtve seksualnog nasilja.

Međunarodna federacija novinara (International Federation of Journalists-IFJ) je krajem 2017. godine objavila rezultate istraživanja koje kaže da jedna od dvije novinarke trpe napade rodno zasnovanog uznemiravanja, što uključuje seksualno i psihološko nasilje. Istraživanje UN-a od skoro 400 novinarki ispitanih u više od 50 zemalja je pokazalo da je više od 48 posto novinarki pretrpjelo spolno nasilje na poslu, dok se 44 posto novinarki susrelo sa online napadima. Među najčešćim oblicima nasilja je verbalno nasilje sa kojim se suočilo čak 63 posto novinarki, psihološko zlostavljanje je pretrpjelo 41 posto novinarki, seksualno uznemiravanje se desilo kod njih 37 posto, ekonomsko zlostavljanje je bilo prisutno kod 21 posto novinarki, dok je gotovo 11 posto novinarki pretrpjelo fizičko nasilje.

Najveći procenat je počinitelja izvan radnog mjesta (izvori, političari, čitatelji ili slušatelji) čak 45 posto, dok je u 38 posto to bio njihov šef ili supervizor. Anonimnih napadača je prema ovom istraživanju bilo 39 posto. Zabrinjavajući podatak jeste da čak dvije trećine napadnutih novinarki nije napravilo tužbu, jer od onih koji jesu 85 posto njih smatra da protiv počinitelja nisu poduzete odgovarajuće mjere.

Pored navedenih oblika nasilja sa kojima  se suočavaju novinarke one su također žrtve ubistava širom svijeta. Posljednje ubistvo istraživačke novinarke je zabilježeno u oktobru ove godine, kada je u Bugarskoj silovana, opljačkana i brutalno ubijena Viktoria Marinova. Tragično ubistvo, koje još uvijek nije razriješeno, dovode u vezu sa njenim reportažama o korupciji.

Prijetnje silovanjem

Barbara Matejčić, istraživačka freelance novinarka iz Hrvatske kaže kako se na nasilje ne treba ukazivati tek kada se ono fizički ostvari i da ne se ne treba pristati na sveopću normalizaciju verbalnog nasilja jer ono ima dalekosežniji efekat nego što se to misli, jer sije strah i skraćuje put do toga da se to nasilje i ostvari. Matejčić se često susreće sa prijetnjama na društvenim mrežama koje su u većini slučajeva prijetnje seksualnim nasiljem. Posljednja takva prijetnja je stigla nakon što je pisala o hrvatskoj policiji koja napada izbjeglice koje pokušavaju ući u Hrvatsku.

„Tada je meni nepoznata osoba, pod svojim punim imenom i prezimenom, 'poželjela' da me grupno i brutalno siluju izbjeglice. Česte su te prijetnje seksualnim nasiljem. Tu se još nalazi i niz drugih poruka da me taj anonimni neko zna i da treba da pazim kuda hodam noću. Tako to ide sa ženama u ovoj profesiji, napada ih se kao novinarke, ali i kao žene“, ističe Matejčić.

Novinarka Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) Dragana Pećo, primila je prijetnje smrću putem Twittera, slučaj je prijavljen Tužilaštvu Srbije, ali do sada niko nije odgovarao za to. Nakon toga joj je provaljeno u stan u kojem živi. Sve njene stvari bile su ispreturane, a ništa dragocjeno nije ukradeno. S obzirom na to da počinilac još uvijek nije pronađen i da napadi do sada nemaju sudski epilog, sumnja da je to bio pokušaj zastrašivanja i da država stoji iza toga. Nakon takvih napada, njen svakodnevni rad podrazumijeva brigu za sigurnost i pitanje šta je sljedeće što može da se desi.

„Svedoci smo da većina napada na novinare, kako pokazuje evidencija Nezavisnog udruženja novinara Srbije, nema sudski epilog, i to je veoma zabrinjavajuće. Ono što se zaključuje nakon tih napada jeste da oni koji su na vlasti, pojedini funkcioneri vladajuće koalicije, služe se istim rečnikom u etiketiranju novinara i crtanju meta na njihovo čelo, a isti epitete u napadima na društvenim mrežama koriste i bot nalozi na tim mrežama. Zbog toga nema odlučnosti vlasti niti volje da se ti napadi reše ili spreče“, ističe Pećo i dodaje da „ novinari u ovakvoj situaciji ostaju prepušteni sebi, a država ne može i ne želi da ih zaštiti, dok ih vlast tretira kao njihove političke neprijatelje“.

Sve su češći napadi na novinarke i češće su one meta uvreda na društvenim mrežama i najčešći razlog je taj što se oni koji se kriju iza tih lažnih profila osile da napadnu tzv. „slabiji pol“.

„Kada se nađete sa sagovornicima, onda nekad može da se desi neprijatna situacija jer oni misle da će lako sa vama da izađu na kraj jer ste žensko, ali se tu prevare. Moje mišljenje je da su žene često hrabrije od muškaraca i da imaju 'ono' što muškarcima nekad nedostaje“, kaže Pećo.

U načinu napada i uvreda na novinarke kaže da također ima razlike. Uz objave na društvenim mrežama o gostovanjima ili intervjuima, ako neko želi uputiti uvrede, komentari se najčešće odnose na fizički izgled. Nakon slučaja obijanja stana, komentari botova su išli do te mjere da su pisali kako ju je dečko zatekao sa drugim u stanu pa je iscenirala provalu. Da se to desilo nekom muškarcu, Pećo sumnja da bi komentari bili takve prirode.

Napadi na novinare uzrokuju strah i neizvjesnost te imaju poguban utjecaj na slobodu izražavanja. Bh. novinarka koja je doživjela brojne napade, uključujući fizičke napade, prijetnje i uvrede, je Arijana Saračević Helać koja radi za Federalnu televiziju. Kaže da je pored fizičkih napada najčešće bila izložena verbalnim oblicima nasilja koji su se čak dešavali na konferencijama za medije uz prisustvo kolega i političara. Posljednjih godina najčešći su online napadi.

„Lično sam doživjela i fizičke napade. Mojim medijskim slobodama sada se najčešće prijeti online nasiljem. To su javne i skrivene, najgore vrste prijetnji, omaložavanja i uvreda. Te prijetnje, uglavnom dolaze iz političkih krugova, ranije i direktno od političara, te od ljudi koji su direktno ili indirektno u lancu kriminala“, kaže Saračević Helać.

Pravosudne institucije će reagovati onako kako politika želi, ističe ona i dodaje da je tužena više od 20 puta, a da nije izgubila niti jedan spor. Pored fizičkih napada na nju, dobijala je prijetnje koje su se odnosile i na članove njene porodice.

„U mom slučaju išlo se i do otuđenja lične imovine i prijetnjom otmice mojih sinova. Tada novinar, dakle kada gubite tlo pod nogama, mora preuzeti rizik i ne uplašiti se, ne pokleknuti  ili prestati se baviti ovim poslom“, ističe Saračević Helać.

Zbog prijetnji i napada kojim su svakodnevno izložene istraživačke novinarke sve je teže doći do zvaničnih informacija i dokumenata kojima treba potkrijepiti istraživanje, jer se vlast služi svim mehanizmima kako bi prikrili podatke.

___