Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH se i dalje ne provodi na adekvatan način.

foto: unsplash

Pandemija koronavirusa usporila je rad institucija u BiH što je uticalo na to da se na pristup pojedinim informacijama čekalo i više od pet mjeseci, dok je informacijama o uslovima pod kojima se skladišti donirana medicinska pomoć bilo nemoguće pristupiti, pokazalo je istraživanje Transparency Internationala (TI) u BiH o transparentnosti rada javnih ustanova i preduzeća, kao i procjeni uticaja COVID-19 na pristup informacijama od javnog značaja. Rezultati istraživanja predstavljeni su danas u Banjaluci povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama koji se s ciljem povećanja svijesti o pravu na pristup informacijama obilježava 28. septembra.

Iz Transparency Internationala navode da su, u odnosu na ranija istraživanja, rezultati ovogodišnjeg istraživanja pokazali da su napravljeni pomaci u pristupu informacijama u posjedu javnih ustanova i javnih preduzeća i to kada je riječ o informacijama o sastavu upravljačkih tijela sa iznosima naknada za članove, broju zaposlenih, finansijskim izvještajima sa pripadajućim aneksima, izvještajima eksterne revizije, iznosima budžeta i slično, ali da to nije dovoljno.

“U ovoj godini je nešto manje od polovine javnih preduzeća (44,5%) dostavilo odgovore na tražene informacije u zakonskom roku od 15 dana, a to je sličan rezultat kao prethodnih godina. Samo je u prvoj godini istraživanja (2016.) tek jedna trećina javnih preduzeća dostavila odgovore u zakonskom roku. Nešto manje od 40% javnih ustanova je dostavilo odgovor na zahtjev za pristup informacijama u zakonskom roku, a TI BiH je na kraju bio prinuđen podnijeti žalbe zbog ćutanja uprava, ili potpunog ignorisanja zahtjeva, protiv nešto više od 100 od ukupno 737 javnih ustanova”, piše TI u BiH.

Tokom pandemije koronavirusa timu TI-a je, kako navode, onemogućen pristup informacijama poput onih o uslovima i načinu angažovanja firme Krajinagroup d.o.o. Banjaluka koja je prvo besplatno ponudila svoje prostorije za potrebe uskladištenja donirane medicinske pomoći gdje je na kraju, na prijedlog Ministarstva zdravlja Republike Srpske, Republički štab za vanredne situacije donio zaključak o plaćanju zakupnine u mjesečnom iznosu od 21.500 KM. Iz TI-a također navode da nisu mogli pristupiti informacijama o nabavci respiratora u Federaciji BiH, jer je Federalna uprava civilne zaštite u svom odgovoru navela da je sva dokumentacija vezana za ovu nabavku izuzeta 5. maja ove godine od strane SIPA-e i Tužilaštva BiH.

Otežan pristup tokom pandemije

Kada je riječ o poštivanju Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH iskustvo novinarke Žurnala Branke Mrkić-Radević pokazalo je da javne bh. institucije poštuju zakon na način da će “dati informaciju koju bi vam dali i na 'običan' upit”, bez pozivanja na zakon.

“Sve ono što je iz bilo kojeg razloga škakljiva ili nerado otkrivana informacija institucije će izbjeći. Mnogo je mogućnosti - pozivanje na zaštitu ličnih podataka, navodi da je riječ o jednoj vrsti poslovne ili čak državne tajne koja može ugoriziti vanjskopolitičke ili neke druge interese BiH, itd. Novinaru onda preostaje da se žali istoj instituciji, pa ombudsmanu, ali svi unaprijed znamo da je to u većini slučajeva (čast rijetkim izuzecima) izgubljena bitka, i na to institucije i računaju. Na to da većina medija nema to vrijeme i luksuz da za svaki mail tuži instituciju”, kaže Mrkić-Radević za Media.ba.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je zbog nepoštivanja Zakona o slobodi pristupa informacijama tužio javne institucije nakon kojih su bh. sudovi 12 puta presudili u korist te medijske organizacije. Posljednja presuda u korist CIN-a donesena je sredinom septembra ove godine kada je Kantonalni sud u Sarajevu poništio rješenje Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica kojim je CIN-u odbijen pristup podacima o korisnicima grantova. CIN je do sada tužio sudove, državne institucije, ministarstva i bolnice, a kako navode iz tog medija, sudovima je za donošenje odluka bilo potrebno 18 mjeseci.

Novinarka CIN-a Selma Učanbarlić za Media.ba kaže da primjena Zakona o slobodi pristupa informacijama zavisi od institucije kojoj je zahtjev upućen i šta se njime traži.

“Postupanje institucija je različito - od onih koje u roku i potpuno odgovaraju na zahtjeve, do institucija koje moramo tužiti kako bismo dobili tražene informacije”, kaže Učanbarlić i dodaje da je takav način dolaska do informacija “dugotrajan i iscrpljujući” proces, kao i da su, u nekim slučajevima, informacije dobijene nakon tužbi bile su osnova za istraživačke priče.

Za vrijeme pandemije koronavirusa istraživačke novinarke Žurnala i CIN-a kažu da je na osnovu Zakona o pristupu informacijama također bilo teško doći do informacija jer veliki broj javnih institucija nije radio ili su radili u smanjenim kapacitetima zbog čega pojedine institucije nisu bile u mogućnosti odgovoriti na novinarske upite.

“U toku pandemije svakako je došlo do otežanog pristupa informacijama te često građani nisu, bar u početnim sedmicama, mogli dobiti potpune informacije. U vezi postupanja po ostalim zahtjevima za informacijama ne možemo reći da je došlo do znatnog pogoršanja ali svakako postupanje je postalo duže, prvenstveno zbog promjene modela rada, odsustva radnika i drugo. Broj žalbi na pristup informacijama nije po broju u mnogo čemu varirao u odnosu na protekle godine ali uslijed svega sami zahtjevi su postali specifičniji”, za Media.ba govori Edin Ibrahimefendić iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH.

Neusklađeni zakoni

BiH je Zakon o slobodi pristupa informacijama dobila prva u regiji i to 2000. godine na državnom nivou, a zatim 2001. i na entitetskim nivoima. Na nivou Brčko Distrikta BiH trenutno je na snazi je Uputstvo za primjenu Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH.

Zakoni o slobodi pristupa informacijama u BiH još uvijek nisu usklađeni sa međunarodnim standardima. Iako je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine tokom 2016. godine otvorilo proces javnih konsultacija o novom Zakonu o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine, postupak još uvijek nije okončan. Pred kraj prošle godine, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH je objavila Specijalni izvještaj o iskustvima o primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama u kojem se navodi da određeni broj javnih organa još uvijek nije imenovao službenike za informisanje iako to zakoni o slobodi informacijama nalažu. Najčešće poslovi i radni zadaci službenika za informisanje se pridodaju nekim drugim poslovima i radnim zadacima, te je najčešće prisutna praksa da se portparol javnog organa smatra i službenikom za informisanje.

Neke od prepreka u primjeni ZOSPI-ja su i visok stepen needuciranosti osoblja, nerazumijevanje zakona o slobodi pristupa informacijama, loša obrazloženja odluka donesenih po zahtjevu za pristup informacijama, neosiguravanje balansa između javnog interesa i zaštite interesa koji se odnose na privatnost pojedinaca, nedonošenje odluka u rokovima utvrđenim zakonom. Pored toga, kako se navodi u Izvještaju, odbijeni zahtjevi za pristup informacijama često ne sadrže obrazloženje razloga odbijanja niti obrazlaganje testa javnog interesa, nego najčešće sadrže samo konstataciju da se zbog zaštite privatnosti trećih lica odbija dati informacija.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.