Uz pisane i usmene izvore novinar mora koristiti i vlastiti rad na terenu. Treba razvijati i čuvati mrežu izvora, a važno je pravilo BITI KOREKTAN i prema «neprijateljskim» izvorima.

Izvori

1. USMENI (osobni razgovori - izravno ili telefonom, press konferencije, priopćenja...)

2. PISANI (statistike, izvještaji, pisma, ostali dokumenti, novine, knjige, Internet...)

3. OSOBNI UVID (rad na terenu, opažanja...)

Kako pronaći izvore?

- Izgradi vlastitu mrežu izvora. Pohrani podatke o svakoj osobi koja ti je već bila izvor (proširi popis i na ostale osobe iz svog profesionalnog života). Iznenadit ćeš se kako će ti to biti korisno

- Povremeno kontaktiraj ranije izvore. Možda neki od njih ima ideju za novu priču, možda netko zna neki novi izvor

- Razmisli o mogućim izvorima za priču. Ako priču ne realiziraš odmah, ne bacaj popis mogućih izvora

- Slijedi trag novca...Tamo su važni izvori

- Koristi i čuvaj sve vrste imenika, kataloga i sličnih specijaliziranih izdanja. Sva su imena potencijalni izvori.

- Neka te jedan izvor vodi ka drugome. Na kraju razgovora uvijek pitaj: znate li neki drugi izvor koristan za temu?

- Uvijek pitaj izvor želi li nešto dodati (koliko god ti glupo to izgledalo). Ponekad izvori čekaju da ih pitaš nešto odre|eno. (Baš to se može pokazati iznimno važnim)

- Uvijek zahtijevaj od izvora dokumente za njegove tvrdnje ili da te uputi gdje dokumente možeš tražiti

- Pitaj izvore znaju li nezavisne izvore koji bi mogli potvrditi njihove informacije

- Pisani izvori uputit će te na usmene izvore (korištene u dokumentima). Pozor ! ! ! Ponekad to usporava istragu. Često ti izvori samo ponavljaju ono što postoji u dokumentima. Ali...ne uvijek. Koristi ih!

- Koristi izvore "iz prve ruke". Ako citiraš dokument citiraj izvorno. Želiš li citirati nečiju izjavu iz objavljenog intervjua provjeri citat kod intervjuiranoga i traži komentar.

- Svoje izvore pitaj – dakako "off the record" - za mišljenje o drugim (javnim) izvorima (posebice za istu priču). Tako provjeravaš motive svojih izvora, njihov kredibilitet, neovisnost, stručnost i ugled na području o kojem je riječ.

- Podijeli iskustvo sa izvorima (pogotovo sa žrtvama). Postaješ sam sebi "izvor iz prve ruke", sa mogućom foto i audio dokumentacijom. Nalaziš potencijalne nove izvore.

Dokumenti kao izvori

- U "novim demokracijama" postoji slaba tradicija korištenja pisanih dokumenata u istraživačkim temama. Pogrešno!!!! Koristi ih što je više moguće.

- Otežan pristup službenim dokumentima (npr: u državnim institucijama) može se olakšati medijskim kampanjama (u suradnji s kolegama) kojima će se jasno pokazati tko, kako (i zašto) brani pristup informacijama. Javni, jasan i organiziran pritisak na vlasti doprinijeti će omogućavanju boljeg pristupa službenim informacijama

- Koristi Internet, knjižnice, znanstvene radove, strane časopise, statistike, dokumente međunarodnih institucija koje surađuju sa lokalnim vlastima. Često se u naoko dosadnim i suhoparnim dokumentima kriju pravi "biseri" Kad državni službenik ne da podatak

- Možeš se pozvati na zakonsku obvezu da to učini (Ali to je dugotrajno i neefikasno).

- Pokušaj tražiti informaciju od njegovog izravnog šefa ili na još višoj razini – sve do ministra

- Savjetuj se sa odvjetnikom redakcije o mogućim pristupima

- Odbijanje službenika da omogući pristup informaciji precizno navedi u priči

- Potraži pomoć novinarske organizacije. Ako ne bude rezultata u konkretnom slučaju pritisak može pomoći promjeni prakse u budućnosti

- Potraži pomoć drugih službenika, članova parlamenta ili lokalnih vladinih službenika. Oni često imaju lakši pristup do dokumenata

Kako raditi sa usmenim izvorima?

- Sa izvorima treba biti pažljiv, ali prema njima treba biti i kritičan

- Razgovor treba pripremiti (5 W + H /kako/)

- Uvijek pitaj izvor za motive. Navedene motive provjeri

- Ako podatak nije moguće provjeriti – odustani od njega. Ako ga iz bilo kojeg razloga odlučiš koristiti budi iskren: jasno napiši da podatak nije bilo moguće provjeriti (i zbog čega)

- Informacijama izvora suprotstavi različite informacije o istoj temi iz drugih izvora. Učini to u razgovoru s izvorom, ali i u konačnoj priči

- Izvor koji odbija dati informaciju uvjeri da je u njegovom interesu prikazivanje njegove strane priče

- Zaštiti svoje izvore (bez obzira o kome se radi). Uvijek jasno raščisti što možeš citirati, a što koristiti bez citiranja ili čak bez navođenja izvora. Zapamti da tvoj izvor može izgubiti posao (ponekad i život). Budi odgovoran

- Posebno štiti “slabe” izvore koji to ne mogu sami činiti (npr: bolesne i one koji nisu svjesni kakve posljedice može izazvati njihovo istupanje u javnosti)

- Ne dozvoli “jakim” izvorima da manipuliraju tobom. Ne pristaj da te ucjenjuju davanjem “off the record” informacijama u zamjenu za odustajanje od informacije koju tražiš. Upozori ih da ćeš objaviti priču bez obzira na njihov stav

- Ako koristiš “off the record” informaciju osnaži je “pratećim” dokazom

- Pokušaj dogovoriti što preciznije atribuiranje izvora (npr: izvori bliski vladi - vrlo visoki vladin dužnosnik)

- Neki moćni (čak i korumpirani) izvori mogu tvoju istragu smatrati prijetnjom za sebe i svoj položaj. Pokušaj od njih izvući informaciju, makar i na prijevaru

- Prikupljaj informacije od izvora skriveno ili lažno se predstavljajući jedino ako je riječ o izuzetno važnim informacijama čije objavljivanje može pridonijeti općem dobru ili spriječiti zlo. U protivnom gubiš vjerodostojnost kod izvora, kolega i javnosti

- Budi lojalan prema izvorima. Budi korektan i prema “neprijateljskim” izvorima. Čak i tvoji “neprijatelji” moraju biti sigurni da ćeš ih citirati ispravno

- Prije objavljivanja priče provjeri sa izvorima jesi li ih citirao korektno. Zapamti: trebat ćeš te izvore neki drugi put. Nikada nekome od izvora ne pokazuj cijeli tekst prije objavljivanja, čak i kada izvor smatra da takav tvoj stav nije korektan.