[Linkovati ili ne linkovati? Pitanje je staro koliko i novinarstvo na internetu. Argument Nicka Carra po kojem linkovi odvlače pažnju samo je najnovija reinkarnacija tog pitanja. Jučer je Jason Fry pokušao kontekstualizirati raspravu o linkovima u okviru pitanja kredibiliteta, čitanosti i spojivosti. U ovom tekstu Jonathan Stray isprobava sopstvenu, pragmatičnije fokusiranu, četvoročlanu podjelu uloge linkova. Već sutra ćemo imati rezultate Jonathanove analize o tome kako se velike medijske kuće linkaju na spoljne izvore i šta kažu o tome. – Josh]

Linkovi nisu potrebni za izvrsno novinarstvo – ovoj profesiji je stotinama godina dobro je išlo i bez njih. A ipak, većina novinskih kuća u najmanju ruku ima svoj web sajt, što znači da su linkovi sada (bar u teoriji) dostupni većini novinara. Šta link može pružiti internet novinarstvu? Ja vidim četiri glavna odgovora na to pitanje

Linkovi su dobri za pričanje priča.

Linkovi novinarima omogućavaju da sažeto ispričaju složene priče.

U štampanim medijima čitaoci ne mogu kliknuti u potrazi za pozadinom priče. Ne mogu potražiti značenje nepoznatih termina ili provjeriti druge izvore. To znači da štampane priče moraju dati baš sve informacije u jednom tekstu, što nalaže neke konvencije u pisanju, kao što su paragraf koji daje kontekst ili mini-definicije (npr. “Goldman Sachs, kontroverzna američka investicijska banka“). Cijeli svijet jedne priče mora biti upakovan u jedan linearni narativ.

Raspisanost ne funkcioniše dobro u digitalnom okruženju, pa rasprave o održivosti dugih formi u internet novinarstvu ne prestaju. U većini priručnika o pisanju za internet stoji da ono mora biti sažetije, britkije i brže nego pisanje u štampanim medijima, dok neki smatraju da je dobra, stara, duga forma  i dalje najbolja za bilo koji medij.

Linkovi mogu okrenuti ovu raspravu u drugom pravcu jer na nenametljiv način donose kontekst i dubinu. Novinar može složenu priču razbiti u nelinearni narativ tako što će staviti linkove do bitnih pod-priča, kao i do pozadine priče. Tako čitaoci koji su već upoznati sa datim materijalom, ili jednostavno nisu zainteresovani za njega, mogu lako preskočiti deo priče. Čitaoci koji žele znati više mogu 'uroniti' dublje u bilo kom dijelu. Ta mogućnost može stvoriti nove načine pripovjedanja, koji nisu izvodljivi u linearnom mediju gdje priča mora teći pravolinijski od početka do kraja.

Linkovi doprinose informisanju publike.

Profesionalni novinari su plaćeni da znaju šta se dešava u njihovom sektoru. Međutim, pisanje priča nije jedini način na koji mogu prenijeti publici ono što znaju.

Iako su rasprave o novinarstvu obično usredsređene na originalno izvještavanje, novinari su uvijek, u velikoj mjeri, zavisili od izvještavanja drugih. Pojedine redakcije smatraju da je provjeravanje tačnosti priča dio njihove dodatne vrijednosti i zahtijevaju od novinara da ‘nazovu i potvrde’ prije nego objave određne činjenice. Ipak, mnoge redakcije jednostavno objave istu priču, samo prerađenog teksta, bez ikakvih dodataka.

Štampa zahtijeva preradu teksta jer autorsko pravo sprečava direktnu upotrebu tuđih riječi. Na internetu taj trud nije neophodan: link je veličanstveno efikasan način da novinar proslijedi dobru priču čitaocima. Odabir najboljeg sadržaja iz drugih izvora je pomodno nazvan 'stručna obrada' [engl. curation, prim. red], ali je to sastavni dio onoga što su novinari oduvijek radili.

Pojedini izdavači nisu radi da 'šalju čitaoce' ka drugim izvorima. Ali čitaocima će uvijek biti draži iscrpniji izvor informacija, a kada ih obaspe ogroman broj dostupnih informacija,  relativna vrijednost filtriranja tih informacija raste.

Linkovi su valuta saradnje.

Kada novinari koriste linkove da 'plate' ljudima njihov korisni doprinos nekoj priči, oni podstiču i koordiniraju proizvodnju novinarstva.

Svako ko je vidio rast posjećenosti svog sajta nakon samo jednog pominjanja na nekom veoma popularnom sajtu zna da linkovi mogu imati direktan finansijski utjecaj. Ali oni imaju i suptilniju, dugoročniju vrijednost, kako opipljivu (rangiranje u pretraživačima), tako i neopipljivu (reputacija i status). U svakom slučaju, link je generalno od velike vrijednosti primateljima poruka.

Složenu, aktuelnu, nelinearnu priču ne mora ispričati samo jedna organizacija. U skladu sa teorijom o uporednoj prednosti - vjerovatno ne bi ni trebala. Naravno da novinari mogu (i trebali bi) formalno sarađivati. Međutim, linkovi su neodoljiv ljepak koji koordinira novinarsku proizvodnju u više redakcija i među više blogera istovremeno.

To je ekonomija koja je s ekonomijom novca isprepletena na složen način. Možda poslovno nema smisla plaćati drugoj medijskoj kući za objavljivanje neke pod-priče od presudne važnosti ili korisne informacije, ali link daje određeno povjerenje kada je povjerenje potrebno – i povećava posjećenost. U tom smislu, pitam se da li je politika BBC-a da ne stavljaju uvijek linkove prema korisnicima koji doprinose sadržaju pogrešna.

Linkovi omogućavaju transparentnost.

U teoriji, svaka izjava u pisanim vijestima mora biti atribuirana. Formulacije 'Kako stoji u dokumentu' ili 'kako navodi' možda su bile dovoljne u štampanim medijima, ali to nije više slučaj sa online izvorima.

Ne vidim razloga zašto čitaoci ne bi zahtijevali, a novinari ne bi obezbijedili linkove na sve online izvore koji su korišteni za pisanje priče. Dokumentacija u posjedu vlasti i finansijski izvještaji korporacija se sve češće mogu naći online, ali se na njih veoma rijetko linkuje. Postoje određeni problemi što se tiče linkanja na stranice kojima se pristup plaća ili akademske časopise, ali ne i nesavladivi.

I komentari i analitički članci mogu imati koristi od transparentnosti. Nije fer, a i sumnjivo je kritikovati nečiji stav a ne linkati se na njega.

Naravno, novinari se moraju osloniti i na izvore koji nemaju web adresu, a to su ljudi i dokumenti na papiru. Ali i u tom slučaju bih volio vidjeti više linkova radi transparentnosti i konteksta. Ako novinar napravi telefonski intervju, da li možemo čuti snimak razgovora? Ako je otišao u gradsku arhivu i vidio neki dokument, može li ga objaviti skeniranog? Za one novinare koji to žele da urade potrebna infrastruktura već postoji. Link je najjednostavniji, najsveobuhvatniji i najtransparentniji način atribucije i potkrepljivanja priče dokazima.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje bloga Nieman Journalism Lab gdje je objavljen 08.06.2010. pod naslovom Why link out? Four journalistic purposes of the noble hyperlink.

Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja sadržaja Nieman Journalism Lab-a koji su u cjelosti dostupni na sajtu www.niemanlab.org.

Oprema teksta: redakcija MC Online.