Od 550 novinara i medijskih radnika koji su trenutno zatvoreni širom svijeta 73 su žene, navode Reporteri bez granica (RSF) u saopštenju povodom Međunarodnog dana žena. 

 

U saopštenju su pozvali na trenutno i bezuvjetno oslobađanje zatvorenih novinarki širom svijeta i podigli uzbunu zbog nestanka novinarki iz afganistanskog medijskog prostora.

 

Navode i da sve više žena izvještava sa terena, da su vidljivije u redakcijama, ali i da postoji veća vjerovatnoća da će postati žrtve nemilosrdnog progona u 14 zemalja svijeta, posebno u Kini (s 21 novinarkom koja je u zatvoru), Iranu (12), Bjelorusiji (10), Vijetnamu (četiri) i Turskoj (četiri).

 

„Novinarke su platile cijenu jer su bile na prvoj liniji u nedavnim krizama. Od 12 novinarki trenutno pritvorenih u Iranu, 11 ih je uhapšeno u jeku protesta zbog 22-godišnje Mahse Amini koja je preminula u policijskom pritvoru. Dvije novinarke koje su se najviše potrudile da skrenu pažnju javnosti na svoj slučaj su Nilufar Hamedi, koja je otišla u bolnicu gdje je Amini bila u komi, i Elahe Mohammadi, koja je izvještavala o njenoj sahrani. One su optužene za 'propagandu protiv sistema' i 'zavjeru za djelovanje protiv nacionalne sigurnosti'. Ovo su optužbe koje bi mogle dovesti do smrtne kazne“, navodi RSF.

 

U Mijanmaru, Htet Htet Khine, freelance novinarka koja je držana u ozloglašenom zatvoru Insein u Yangonu od augusta 2021., dvaput je osuđena na tri godine zatvora s teškim radom pod optužbom za “poticanje mržnje i nasilja protiv oružanih snaga” jer je izvijestila o nasilju koje je korišteno nakon preuzimanja vlasti u državnom udaru u februaru 2021.

 

U Bjelorusiji je, prema izvještaju RSF za 2021., više novinarki (17) u pritvoru od novinara (15) - devet ih je još u pritvoru zbog izvještavanja o nedozvoljenim protestima. Katsiaryna Bakhvalava osuđena je na deset godina i tri mjeseca zatvora zbog snimanja protesta protiv predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka na “Trgu promjena” u Minsku koji su se dogodili 2020. RSF navodi da je Bakhvalava počela gubiti vid, ali da se ništa ne poduzima u tome da se to ispravi. Dodaju da njena kolegica Ksenia Lutskina, koja služi osmogodišnju kaznu, ima problema s astmom i tumorom na mozgu koji se ne liječe.

 

U Vijetnamu, Pham Doan Trung, koja je 2019. godine dobila Nagradu RSF-a za uticaj, premještena je u zatvor 1.000 km južno od Hanoja u pokušaju da se, prema pisanju RSF-a, spriječi bilo kakvo izvještavanje o njenom zdravstvenom stanju, koje je kritično. Zatvorenice u Kini podvrgnute su sličnim užasnim uvjetima koji uključuju uskraćivanje medicinske pomoći i zlostavljanje. Huang Xueqin (Sophia Huang), novinarka poznata po svom angažmanu u pokretu #MeToo u Kini, pati od jakih bolova nakon maltretiranja i mučenja.

 

Neke novinarke iz svojih ćelija uspijevaju izvijestiti o tome što sve one i žene koje su pritvorene moraju trpjeti.

 

“Posljednjih dana brojni zatvorenici dali su šokantne izjave o tome kako su bili napadnuti”, napisala je Narges Mohammadi iz Irana, dobitnica RSF-ove nagrade za slobodu medija 2022., u otvorenom pismu objavljenom 24. decembra 2022. Mjesec dana prije toga, u knjizi pod naslovom Bijelo mučenje, opisala je još jedan oblik mučenja koji se praktikuje u zatvorima, koji uključuje senzornu deprivaciju tokom dugotrajnog, potpunog zatvaranja u samicu bez pristupa prirodnom svjetlu.

 

Medijska slika u Afganistanu promijenila se do neprepoznatljivosti u manje od dvije godine. Polovina od 526 medija koji su postojali do ljeta 2021. morala je da se zatvori, a od 2.300 novinarki registrirovanih prije 15. augusta 2021. – dana kada su Talibani preuzeli vlast - manje od 200 još radi, piše RSF. Gotovo sve novinarke (90 posto), kako dodaje organizacija za slobodu medija, morale su napustiti svoj posao, a neke su pobjegle iz zemlje, iako se ne zna tačno koliko ih je uspjelo pobjeći.

 

“One koje još rade moraju prihvatiti uslove koji postaju sve drakonskiji, ako ne i nemogući”, piše u saopštenju RSF-a.

 

Dodaju da su talibani nedavno zabranili novinarkama da intervjuišu muškarce i prisustvuju pres-konferencijama u nekim provincijama. Isto tako, zabranjeno im je vođenje radijskih i TV emisija zajedno s muškim kolegama ili da primaju muške goste.

 

Talibansko Ministarstvo za promicanje vrline i suzbijanje poroka također je uvelo stroga pravila odijevanja. Kad su novinarke pred kamerama, moraju biti pokrivene od glave do pete i smiju im se vidjeti samo oči.

 

Izvor: RSF