Politizacija pitanja humanitarne katastrofe i dolaska na Zapadni Balkan izbjeglica od sjeverne Afrike do zapadne Azije stvorili su u javnom prostoru ovdašnjih država snažne društvene podjele i tenzije koje se negativno reflektiraju i kroz medijske sadržaje. Mediji, kako klasični tako i novi, uključujući i internetske patforme, značajno doprinose eskalaciji praksi, koje ne samo da su protivne novinarskoj etici, općoj kulturi i civilizacijskom dosegu, već i međunarodnom pravu i protokolima koje je ratificirala većina europskih zemalja. U izvještavanju, značajan broj medija krši prava izbjeglica, čime im dodatno otežava status, isključuje prava i ugrožava život, zbog čega mi – članice regionalnog projekta MEDIA CIRCLE, apeliramo na sve koji se u javnom prostoru osvrću na izbjegličku krizu ili izvještavaju za medije, da obrate pažnju na sljedeće:

 

Naziv „migranti“, nije dopušten u javnom govoru i apsolutno je netočan u situacijama u kojima postoji opravdana sumnja da je osoba koja je ilegalno prešla određenu granicu, spašavajući vlastiti život od kolektivnog nasilja i represije. Ispravan naziv je tražitelj azila u izvješćima s otklonom prema prosudbi situacije u zemlji porijekla, odnosno izbjeglica u kolokvijalnom govoru, ili po odobrenju statusa od strane države ili međunarodne organizacije. Budući je UNHCR već kvalificirao raseljene osobe iz Sirije izbjeglicama, opravdano i točno je u svim izvješćima ove osobe nazivati isključivo i jedino izbjeglicama.

 

Izbjeglice koje pređu određenu državnu granicu na bilo koji način, ne smijemo ni u kom slučaju nazvati „ilegalnim migrantima“, jer sukladno međunarodnim pravnim aktima, osobe sa statusom izbjeglice imaju pravo prijeći bilo koju granicu bez kažnjavanja od strane zemje u koju su ušli.

 

Ne pozivajte na izgradnju fizičkih, administrativnih i bilo kojih drugih zapreka u prijelazu granica, jer su takve zapreke suprotne zakonima svih europskih zemalja, odnosno međunarodnim aktima koje su te zemlje potpisale i ratificirale.

 

Situacija u zemljama porijekla izbjeglica – Sirija, Afganistan, Irak i, Iran je nestabilna; prolazak izbjeglica kroz zemlje Zapadnog Balkana i regiju jugoistočne Europe i njihov dolazak u zapadnoeuropske države, i njihov ulazak u države Zapadne Europe, mogli bi trajati još mjesecima i godinama koje su pred nama. S tim u vezi, možemo imati veće ili manje izbjegličke valove na koje kao odgovorni novinari/ke i urednici/ce trebamo, sukladno profesionalnim i etičkim standardima novinarstva, civilizacijskim dosezima i međunarodnim pravnim aktima odgovoriti poštivajući potrebe osoba koje prelaze granice europskih zemalja. S toga apeliramo na sve kolegice i kolege u medijima da u izvještavanju o izbjeglicama i fenomenu koji ih prati, vode računa o sljedećem:

 

 

Izbjegavajte stereotipiziranje, kolektivnu histeriju (bilo negativnu, bilo pozitivnu), i u svakom slučaju izbjegavajte bilo kakvu politizaciju izbjegličkog pitanja u zemljama tranzita i zemljama destinacije.

 

 

Pogrešno je uz ime izbjeglica iz ranije navedenih regija koristiti i bilo koji etnčiki ili vjerski epitet poput arapi, muslimani, azijci, sirijci, afganistanci i slično. Kolektivno svaka takva konstatacija je netočna. Kao i u zemljama Zapadnog Balkana, kao i u svim europskim zemljama, tako je i u zemljama porijekla izbjeglica sastav stanovništva multietnički i multikonfesijski. Samo za primjer, u ukupnom stanovništvu Sirije, više je zastupljeno kršćana, nego što je zastupljenost svih manjina u Republici Hrvatskoj u odnosu na etnički većinske Hrvate. Dakle, kolektivnim nazivom Arapi i Muslimani, za izbjeglice koje nam dolaze iz tih krajeva, pored netočnosti, postoji i ozbiljna vjerojatnost da ćete nekog od pripadnika manjina uvrijediti takvim nazivom, a da ne govorimo o širenju domaće ksenofobije i negativnom profiliranju jednog naroda i jedne religije čiji su pripadnici također zastupljeni među izbjeglicama. Stoga preporučujemo da u javnom medijskom prostoru govorite o izbjeglicama iz određene regije (više zemalja) budući da je neprofesionalno, netočno, pogrešno i suprotno zakonu kvalificirati ih po jedinstvenom etnicitetu ili vjeri.

 

 

U masovnim izbjegličkim migracijama, u javnom govoru nije poželjno ni bilo kakvo stereotipiziranje „ponašanja i kulture“ izbjeglica, ni negativno, ni pozitivno. Dugoročno, svaki takav postupak čini štetu izbjeglicama u zemljama u kojima se zateknu. Izbjeglice, odnosno osobe u potrebi, svojim karakternim crtama nisu ništa više različite od nas i naših društava. Upozoravamo kako će među njima biti ogroman broj osoba u kategoriji poštivanja normi i etičkih vrijednosti, jednako kao i u svakom društvu, moguće je da postoje i incidenta ponašanja koja odudaraju od takvih vrijednosti. Kod širenja masovne pozitivne slike o izbjeglicama stvaramo „kolektivni stereotip“ koji funkcionira dok su sva izvješća „dobra o dobrim ljudima“, ali se brzo i na prvi incident, ta ista kolektivna slika može promijeniti i u opasnost dovesti potpuno nedužne ljude. S obzirom na strah koji svaka osoba prolazi u stanju u kojem bježi spašavajući vlastiti život, pritisak, patnju, prijetnje i represiju koju osjećaju na vlastitoj koži svaki dan, neizvjesnost i nerazumijevanje jezika odnosno događaja oko sebe, vrlo je lako moguće da dođe do incidenatau smislu povišenih tonova pa i nasilja među izbjeglicama, ili u interakciji s vanjskim svijetom. No, ništa od toga ne određuje kolektivni identitet svih izbjeglica, te je u izvještavanju o takvim incidentima potrebno ispričati individualnu priču, bez davanja bilo kakvih kolektivnih obilježja.

 

Apeliramo da svakoj izbjegličkoj priči u javnom prostoru pristupite individualno, imenom i prezimenom, vodeći računa o različitosti svake pojedine obitelji i osobe o kojoj izvještavate. Jedino ćete na taj način veliku većinu izbjeglica zaštititi od nasilja, uvreda, diskriminacije isvega što ih prati na njihovom putu i socijalizaciji u društvima domaćinima nakon što njihov put završi.

 

 

Izbjegavate stereotipizaciju osoba, pogotovo službenih osoba u zemljama tranzita i zemljama destinacije, koje dolaze u interakciju s izbjeglicama. Iz posljednjih izvješća vidljivo je kako se šire slike „brutalnog postupanja mađarske policije“ i „anđeoskog postupanja hrvatske policije“ ili policije i službenih osoba u drugim zemljama Zapadnog Balkana. Niti su svi policajci u Mađarskoj “nehumani”, niti svi policajci u Hrvatskoj “humani”. U najčešćem broju slučajeva, policajci i drugi djelatnici državnih službi samo slijede upute nadređenih i službene državne politke. Svako dobro djelo (svaka humana gesta državnog službenika u bilo kojoj zemlji) ima svoje ime i prezime, koje zaslužuje javnu pohvalu, te je važno dobra djela u javnom govoru individualizirati, odnosno one koji se trude pomoći navesti imenom i prezimenom. Samo takvim pristupom motiviramo veliku većinu da naprave isto to, da se istaknu gestom humanosti.

 

Ukoliko je „humana gesta“ dio službene politike, i ta politika ima svoje ime i prezime, dokument ili usmenu naredbu, koju treba istaknuti, pri čemu treba izbjegavati izvlačenje bilo kakvog trajnog stereotipa o toj i takvoj politici, budući da se politika u svakom trenutku može promijeniti. Na isti način, svaka negativna gesta, svaki incident od strane službenih osoba ili politike, jednako ima svoje ime i prezime, i o tome je potrebno izvjestiti na jednak način kao i o pozitivnim trendovima. Samo na taj način kroz medijske sadržaje je moguće osuditi negativne prakse, i ograničiti štetu koja se čini izbjeglicama, koje su, na svom putu najčešće bez ikakve fizičke zaštite, prepuštene na milost i nemilost zemalja koje su im domaćini u tom trenutku.

 

 

Izbjeglice nemaju dom dok se nalaze na teritoriju vaše države. Stoga, svaka livada, svaka cesta, svaki šator ili autobusna postaja na kojoj se zateknu su njihov privatni prostor. Ne fotografirajte ih bez njihove dozvole kada je to god moguće, a ako ih već fotografirate, vodite računa da se na tim fotografijama ne mogu utvrditi njihovi identiteti. Mi u ovom trenutku ne znamo kakva je individualna priča svake od pristiglih osoba i od koga ili čega oni bježe. Fotografiranjem lica i identiteta izbjeglica koje su na našem teritoriju, možemo ugorziti njihov život, odnosno živote njihovih najmilijih koji nisu imali sreću da izbjegnu ratnoj katastrofi. Izbjeglička kriza nije foto safari, a izbjeglice nisu samo objekti vaših kamera i foto aparata, već živi ljudi. Ne zaboravite kako cijela medijska priča nije posebno plaćeni i reklamni tv. Izbjeglice u pokretu imaju sva prava kao i građani država kroz koje prolaze, te ukoliko im ne možete pomoći, nemojte im niti otežavati ni odmagati. Vodite računa da će fotografije i snimke koje načinite, te ljude pratiti cijeli život u društvima u kojima se socijaliziraju, te da dio njih, nakon što nastave sa životom, ne želi cjeloživotni „identitet izbjeglice“. Još jednom apeliramo: , forografirajte ih i objavljujte fotografije na onaj način na koji bi učinili sa svojim najbližim i najdražim. Pitajte za dozvolu!

 

 

U izvješćima o brojkama, statistikama ili drugim pokazateljima koji prate izbjeglički val, koristite isključivo službena izvješća koja su ranije verificirana od nadlležnih državnih tijela i međunarodnih organizacija (UNHCR na primjer). Za sve ostale izjave političara i drugih javnih aktera, tražite potvrdu iz najmanje dva nepristrana izvora. Brojkama i pokazateljima o izbjegličkom valu se manipulira, a najveći dio do sad objavljenih brojki nema nikakve veze s realnošću. Ne dozvolite da kao donositelji vijesti budete u službi bilo dnevne politike bilo prikrivenih interesa.

 

Ukoliko Vam je teško zbog ograničenja profesije, uredničke koncepcije ili drugih zakonom i profesionalnim standardima uređenih ograničenja slijediti predhodne upute, molimo Vas ne činite štetu izbjeglicama.

 

Podsjećamo još jednom kako profesionalni i etički standardi novinarstva obvezuju sve vas – novinare/ke i urednike/ce na objektivno, sveobuhvatno, ujednačeno i humano izvještavanje o izbjeglicama, bez korištenja govora mržnje, diskriminacije ili huškanja i pozivanja na nasilje.