Objavljivanje neprovjerenih podataka o privatnom životu vođa protesta pokazuje kako se i u BiH koristi obrazac poznat kao 'character assassination', mehanizam kojim se skreće pažnja s problema na ljude koji traže odgovornost.

foto: Azem Kurtić

Prije nego što su institucije objasnile kako je moguće da u Sarajevu tramvaj star skoro pet decenija iskoči iz šina pri velikoj brzini, dio medijske scene pronašao je lakšu metu: mlade.

Umjesto rasprave o odgovornosti, sigurnosti i propustima sistema, javni prostor ispunila su pitanja o tome ko govori u ime istih tih mladih koji su izašli na ulice glavnog grada Bosne i Hercegovine tražeći odgovornost i transparentnu istragu nesreće u kojoj je život izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić, a četiri osobe su povrijeđene. Kritika je pretvorena u sumnju, a zahtjev za istinom u povod za diskreditaciju.

„Institucije vlasti ne smiju ni na koji način ometati proteste, niti vršiti bilo kakav pritisak na učesnike, uključujući i podmukle metode medijskog linča, širenja laži i kleveta i sl. Znamo šta radite“, poručili su demonstranti s posljednjeg protestnog skupa, očigledno svjesni pokušaja diskreditacije pojedinaca kako bi se skrenula pažnja sa ciljeva protesta.

Umjesto zahtjeva prema vladajućim strukturama, pojedine anonimne, ali i one etablirane medije, nakratko su ispunili naslovi o privatnom životu Samira Hrnjice, jednog od mladića koji se obraćao okupljenima na protestima. Isti mediji dovodili su u pitanje njegov legitimitet, da li je student uopće, te zašto govori u ime mase, iznoseći u javnost podatke o njegovom privatnom životu kao i navodne ljekarske nalaze koji dovode u pitanje njegovo mentalno zdravlje.

Ovaj obrazac, koji se u političkoj teoriji naziva character assassination, u grubom prijevodu ubistvo ugleda pojedinca ili diskreditacija ličnosti, već je oproban obrazac medijske i političke komunikacije u Bosni i Hercegovini.

Nataša Vasić, urednica na portalu Klix, smatra da privatni detalji iz života vođa protesta uglavnom nisu od interesa za javnost i ne postoji potreba da ih se o tome informira dok protesti traju.

„Prioritet novinarskog izvještaja bi trebao biti razlog koji je demonstrante natjerao na okupljanje, jer ukoliko je on ispravan, nevažni su lični detalji iz života ljudi koji se na tim protestima ističu“, kaže Vasić za Media.ba.

Diskreditacija kao zamjena za odgovor

Iako su sarajevski studentski protesti brzo doveli do ostavke Nihada Uka, premijera Kantona Sarajevo, a samim time i kompletne vlade, protesti su nastavljeni i u danima nakon toga.

Među samoorganiziranim mladima koji su predvodili proteste pojavio se i spomenuti Samir Hrnjica, mladić koji je i sam u medijskim izjavama govorio da nije student, već da je tu „kao građanin“ i da je samo „dao glas mladima“.

Nedugo nakon toga, na kanalu BiH na Redditu, pojavila se objava pod nazivom „Ko je Samir Hrnjica?“, u kojoj su izneseni podaci o njegovom privatnom životu. Objava je, doduše, ubrzo i obrisana. Potom anonimni portal Time objavljuje članak o Hrnjici, iznoseći informacije o njegovom mentalnom zdravlju, porodičnim prilikama i navodnim saobraćajnim prekršajima.

„Zbog toga smatramo da je u interesu javnosti da se otvori rasprava o tome ko i po kojem legitimitetu govori u ime mladih, te da li oni koji preuzimaju takvu ulogu ispunjavaju osnovne moralne i društvene standarde koje ta uloga nosi“, napisali su u objavi. Ubrzo nakon te objave uslijedile su i druge na anonimnim portalima, kao i u nekim etabliranim medijima.

Prema riječima Vasić, objavljivanje ovakvih informacija može biti primamljivo zbog znatiželje javnosti, međutim urednička odgovornost podrazumijeva procjenu da li su te informacije i od javnog značaja.

„Riječ je o informacijama koje su neprovjerene i koje novinar u službi građana ni nema potrebu da provjerava i objavljuje. Zbog toga je i Klix izbjegao da učestvuje u takvoj propagandi“, dodaje Vasić.

Veliki protesti podrazumijevaju da će se na njima naći širok spektar ljudi, poput onih u Srbiji koji se održavaju od pada nadstrešnice u Novom Sadu, ili sarajevski koji očigledno tek dobijaju zamah. Prema riječima Vasić, odgovornost medija je da ne predstavljaju te izdvojene slučajeve kao masu.

„Svi oni, bez obzira na to ko su, imaju pravo da budu tu i niko ih ne smije otjerati, niti im to zabraniti. Kako su nedavno u svom obraćanju tokom protesta u Sarajevu građani rekli: 'Ima nas pismenih, ima nas i nepismenih'. To je očekivano i sasvim uobičajeno. Međutim, isticanje tih nepismenih, stavljanje gramatičkih grešaka u fokus ili naglašavanje transparenata koji politički nemaju logiku, novinarski je siromašno, neprofesionalno i potencijalno ostrašćeno“, dodaje Vasić.

Skretanje fokusa i zanemarivanje posljedica

Diskreditacija ličnosti u medijskom prostoru nije ništa novo u Bosni i Hercegovini, kao i u regionu. Riječ je o oprobanim taktikama koje se koriste u vrijeme velikih političkih previranja, poput objavljivanja privatne email komunikacije Hillary Clinton u vrijeme kada je bila kandidatkinja za predsjednicu Sjedinjenih Američkih Država i nedugo prije izbora.

Također, ista taktika se koristi i za vrijeme velikih društvenih previranja, poput protesta kojima svjedočimo u regionu. Komunikolog Mladen Bubonjić smatra da se ovakvi pokušaji diskreditacije „vezuju za društva s nedostatkom demokratskog kapaciteta i političke zrelosti“.

Primjeri iz Srbije govore do koje mjere idu ti pokušaji. U mjesecima nakon što su studenti počeli blokade univerziteta i pozvali građane da im se pridruže na ulicama, pojedini tabloidi i mediji bliski vlasti su također objavljivali informacije o istaknutim članovima. U jednoj od emisija uživo, urednik Informera Dragan Vučićević pokazivao je eksplicitne fotografije jedne od studentica koje su nastale dok je bila maloljetna.

„U posljednje vrijeme možemo da vidimo da se ovakve stvari dešavaju i u etabliranim demokratijama“, kaže Bubonjić za Media.ba.

„U ovoj eri postistine, gdje se bukvalno ne biraju sredstva, sve je dozvoljeno i legitimno, bez obzira na posljedice koje se mogu stvoriti po tu osobu. Sve to se radi da se ostvari neki lični cilj, poput toga da se amortizuju posljedice protesta ili nekih drugih aspekata tih struktura – i oni će svakako tome pribjeći“, dodaje Bubonjić.

Prema njegovim riječima, takav pristup nije nov i „prolazio je vijekovima“. Ono što ostaje su posljedice.

Oprobana praksa razbijanja protesta

Objavljivanje privatnih informacija o organizatorima protesta ili ljudima koji govore na njima već je oprobana praksa pokušaja razbijanja okupljanja građana.

Milica Pralica, građanska aktivistkinja iz Banje Luke koja već 15 godina učestvuje na protestima ili ih organizira, i sama je svjedočila ovakvim pokušajima u prošlosti. Osobe koje su vodile proteste za jedan park u Banjoj Luci te osobe koje su istupale na protestima u ime grupe Pravda za Davida su također bile targetirane.

„Stvarani su pritisci na ljude kroz objavljivanje informacija o privatnom životu, poput toga da li su ovisnici, da li su bivši zatvorenici, posla kojim se bave, njihove edukacije, privatnih i porodičnih prilika. To je klasičan pokušaj dehumanizacije“, kaže Pralica za Media.ba.

I na tim protestima, pojedinci su zbog ovih pritisaka odustajali od daljnjeg angažmana, dok su se neki plašili za vlastitu i sigurnost svojih porodica, budući da su objavljivane i informacije poput ličnih adresa.

„Riječ je o standardnim pokušajima skretanja pažnje javnosti i pokušaja da se umanji podrška protestima, ali ove stvari itekako ostavljaju psihološke posljedice po ljude“, dodaje Pralica.

Bubonjić smatra da je šteta po pojedinca nepopravljiva kada takve informacije dođu u eter.

„Ovdje vrijedi ona narodna izreka 'što jedna budala zamrsi, ni 100 pametnih ne može da odmrsi'. Čak ne mora da bude plasirana ni apsolutna laž. Dovoljna je drugačije percipirana činjenica. Veoma je teško u atmosferi u kojoj dominira plasirani narativ doći do promjene percepcije“, kaže Bubonjić.

Posljednji primjer objave informacija iz privatnog života Sarajlije koji se istaknuo na protestima su pokazatelj da su objave takvog tipa uglavnom plasirane u cilju diskreditacije samog protesta.

„Ljudi koji su objavili njegove lične podatke nisu nikakvi dušebrižnici jer zbog navedenog mladića nije ni vrebala opasnost, a što dokazuje i činjenica da policija u njegovom prisustvu do danas nije vidjela ništa sporno. S druge strane, plasiranjem takvih neprovjerenih informacija, od kojih javnost nema apsolutno nikakav interes, oni koji su to objavili, pokazali su da su zapravo vlastobrižnici“, zaključuje Vasić.

___