Modeli i reforme javnih medijskih servisa u jugoistočnoj Evropi

Modeli i reforme javnih medijskih servisa u jugoistočnoj Europi

Modeli i reforme javnih medijskih servisa u jugoistočnoj Evropi

MCOnline Redakcija
13/01/2017
javni servisi
medijske reforme
balkan
finansiranje medija
menadžment medija

Medijsko partnerstvo SEE Media Observatory, nakon četvorogodišnjeg djelovanja, prikupilo je podatke o modelima finansiranja i upravljanja javnim medijskim servisima u zemljama koje učestvuju u partnerstvu. Cilj ovog komparativnog pregleda je ustanoviti sličnosti i razlike, kao i ukazati na dobre prakse koje javnim servisima omogućavaju djelovanje u javnom interesu i odupiranje političkim pritiscima.

Istraživanje provedeno u zemljama regiona (Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Mađarskoj, Kosovu, Makedoniji, Srbiji i Sloveniji) pokazalo je sveprisutno neshvatanje uloge javnih medijskih servisa, te finansijsku neefikasnost. U zemljama u kojima javni medijski servis ima izraženu ulogu, on predstavlja primjer i postavlja profesionalne standarde za druge medije, te je uspostavljanje funkcionalnih medijskih servisa u regionu od ključnog značaja za medijski integritet uopšte.

Situacija u kojoj se nalaze javni medijski servisi pokazuje znake svih mogućih problema medijskog sektora u regionu. Utjecaj političkih interesa na te institucije toliko je snažan da njihove operacije mogu služiti kao svojevrstan barometar medijskih sloboda u regionu. Iako je većina država uvela zakonske promjene čiji je cilj povećanje nezavisnosti javnih medijskih servisa, praktična primjena zakona pokazala se skoro nemogućom zbog političkih pritisaka.

Pogođeni smanjenjem ekonomskog utjecaja na novonastalom komercijalnom medijskom tržištu, ove medijske kuće su pokrenule proces prelaska sa državnih na javne servise, no nisu uspjeli povezati se sa publikom i brzo su ih preuzele političke elite. Umjesto da svoje organizacione i programske operacije zasnivaju na odgovornosti prema javnosti i zaposlenima, usvojene prakse rezultirale su upravo suprotnim: netransparentnim korištenjem javnih budžeta, nejasnim metodama nabavljanja eksternih programa, netransparentnim ugovorima o oglašavanju i neregularnim radnim statusom mnogih medijskih radnika. Iako su javni servisi transformisani na formalnom nivou, ispitivanje pokazuje da postoji niz inventivnih načina zaobilaženja utjecaja javnosti i omogućavanja ulaska političkih utjecaja u strukture menadžmenta.

Tako je u Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica pokrenula niz inicijativa koje su, počevši od 2000. godine, za cilj imale da pokrenu novi javni RTV servis, no to se nikada nije dogodilo. Da bi situacija bila još gora, nedostatak finansijkih resursa i politička blokada 2016. godine su dovele do skorog zatvaranja BHRT-a.

Neodovoljno transparentno finansiranje

Javni medijski servisi u regionu smatraju se velikim medijskim organizacijama sa značajnim budžetima, posebno u odnosu na druge medijske kuće. Od zemalja uključenih u istraživanje, prema podacima Evropske unije javnih emitera (EBU), mađarski javni servis ima najveći budžet (290,220,000 eura), a prate ga Hrvatska (182,860,000 eura) i Slovenija (126,950,000 eura), dok najmanje budžete imaju javni servisi u Albaniji (16,470,000 eura) i Crnoj Gori (12,570,000 eura). Kada se ovi brojevi preračunaju u odnosu na broj stanovnika, podaci pokazuju da Bosna i Hercegovina i Albanija izdvajaju najmanje za javni servis po glavi stanovnika, dok Slovenija premašuje i evropski prosjek. Pored toga, Bosna i Hercegovina bilježi i najveći pad budžeta u periodu od 2010. do 2014. godine, čak 15.9 posto.

Budžeti javnih medijskih servisa dolaze od pretplate korisnika (u šest ispitanih zemalja), od oglašavanja, donacija i državnih potpora. Prihodi od pretplate predstavljaju najznačajniju stavku u budžetu u svim zemljama u kojima se ona prikuplja, od 45% ukupnog budžeta u Albaniji, do 85.5% u Hrvatskoj. Hrvatska i Slovenija se ujedno nalaze među 10 evropskih zemalja sa najvišom RTV pretplatom. Za javne servise u Mađarskoj, Kosovu i Crnoj Gori, za razliku od zemalja koje se oslanjaju na pretplatu, najznačajniji izvor finansiranja predstavlja državni budžet. U Makedoniji, opzicija je predložila ukidanje RTV pretplate i prebacivanje javnog medijskog servisa na budžet.

Prihodi od oglašavanja legitiman su izvor finansiranja za sve javne servise u regionu. Sa izuzetkom Albanije, gdje su pravila ista i za javne i komercijalne medije, sve zemlje regiona imaju stroža pravila za oglašavanje na javnim servisima nego u komercijalnim medijima. Javni servisi u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Mađarskoj imaju najviše prihode od oglašavanja (12 do 17 miliona eura godišnje). RTVFBIH, dio javnog servisa u Bosni i Hercegovini, na prvom je mjestu po udjelu prihoda od oglašavanja u ukupnom budžetu, čak 25%.
 
U nekim od ispitanih zemalja, kao što su Albanija i Srbija, podaci o prihodima od oglašavanja od strane države ili javnih kompanija nisu javno dostupni. Podaci iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Kosova i Crne Gore pokazuju da državne i javne kompanije sredstva za oglašavanje alociraju na netransparentan način. 
 
Politički utjecaji unatoč pravilima
 
Upravljanje javnim medijskim servisima u regionu regulisano je zakonom i posebno specificirano u odnosu na druge medije. Dominantni model upravljanja, u čak pet ispitanih zemalja, je jedan upravni odbor koji nadgleda i programsko i finansijsko djelovanje kuće. Prema pravilima o sukobu interesa, državni zvaničnici i članovi regulatornih tijela ne mogu biti nominovani za članstvo u upravnim odborima, kao ni vlasnici i članovi uprave komercijalnih stanica. Unatoč ovim pravilima, povezanost članova upravnih odbora javnih emitera sa političkim partijama sveprisutna je pojava u regionu.
 
Izbor glavnih urednika javnog servisa različito je regulisan u ispitanim zemljama. Tako Albanija i Mađarska nemaju posebne pravilnike koji se odnose na ovo pitanje, osim standardnih pravila zapošljavanja državnih zaposlenika. Urednici u svim zemljama regiona uglavnom se biraju putem javnog konkursa no, u Bosni i Hercegovini, RTVFBIH je primjer javnog emitera koji nema obavezu objavljivanja konkursa za mjesta glavnih urednika. Hrvatska i Slovenija za izbor urednika imaju obavezu tražiti mišljenje novinarskog kolektiva, koji u Sloveniji čak može nominovati svog protukandidata ukoliko je nezadovoljan predloženim.
 
Albanija i Bosna i Hercegovina su jedine zemlje u regionu koje ne garantuju predstavnike javnosti u upravnim tijelima. Albanija, Bosna i Hercegovina i Srbija nemaju tijelo zaduženo za mišljenja i žalbe publike javnih servisa, dok Makedonija, Crna Gora i Kosovo imaju posebna tijela koja se bave ovom vrstom komunikacije sa publikom. Hrvatska i Slovenija, pored programskih vijeća koja se bave mišljenjima i žalbama publike, imaju i ombudsmane čiji je zadatak da posreduju između gledalaca/slušalaca i medijskog osoblja javnog servisa.
 
Svi ispitani medijski servisi imaju modele koji bi trebali omogućiti i kvantitet i kvalitet programa za sve segmente društva, no oni u praksi nailaze na konstantne krize i pritiske. Autori zaključuju da je za poboljšanje stanja javnih medijskih servisa u jugoistočnoj Europi neophodna reforma ili modela finansiranja ili modela upravljanja ili oba.
 
Sistem medija zasnovan na medijskom integritetu za svoje središte treba da postavi javni medijski servis i podržava njegovo nezavisno, stabilno i transparentno funkcionisanje, čineći javni servis najboljim mjestom za rad najboljih novinara i drugih medijskih radnika.
 
Svaka demokratska reforma medija mora se fokusirati na interes građana, ne kao pojedinaca nego kao zajednice kojoj je potreban zajednički prostor za komunikaciju zasnovan na jednakosti i poštovanju. Javni medijski sistem je jedina medijska platforma u kojoj učestvuje cijela zajednica i zbog toga bi inicijative za medijsku reformu trebale tražiti podršku ukupnog građanstva, zaključuju autori.
 
Kompletan izvještaj dostupan je ovdje.