Kako upotrebu umjetne inteligencije na fakultetima vide studenti, a kako profesori

foto: Pixabay / Ilustracija

Veliki jezički modeli umjetne inteligencije, kao što su ChatGPT, Gemini ili Claude, predstavljaju alat za brži pronalazak informacija, nekome i da pokuša razumjeti gradivo, ali uz veliki oprez i nužnost provjere. Najčešće se koriste kao izvor inspiracije i sredstvo za razvoj idejnih okvira, onda „kada ne znamo odakle početi“, ističu studenti treće godine novinarstva Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Sa navedenim razlozima najčešćeg korištenja alata umjetne inteligencije, ali i neophodnosti njenog odgovornog korištenja, slaže se i Amina Vatreš, asistentica na Odsjeku za komunikologiju FPN, tvrdeći da ta tehnologija predstavlja zamjenu za intelektualni napor. Primjećuje da je u posljednje vrijeme evidentan porast broja studentskih radova koji su generirani ili asistirani nekim od AI-alata.

„Takvi tekstovi se nerijetko odlikuju formalnom koherentnošću i gramatičkom korektnošću, ali istovremeno pokazuju deficit, ponajprije u pogledu autentične argumentacije, teorijske preciznosti i kontekstualne ukorijenjenosti“, objašnjava asistentica Vatreš.

S druge strane, studenti su svjesni takvog efekta generatora sadržaja.

„Ukoliko se oslonimo samo na korištenje AI, bez ikakvog našeg napora, uloženog vremena i truda, definitivno ćemo postepeno gubiti određene sposobnosti, a karijera bi dosta ispaštala“, govori studentica Almina.

Promjena insticionalnog odgovora na korištenje AI-a

Studenti jednoglasno smatraju da postoji potreba za promjenom odnosa univerziteskih profesora prema korištenju inteligentnih sistema u akademskom i obrazovnom polju. Umjesto potpunog odbacivanja prisutnosti umjetne inteligencije, nastavlja jedan student, potrebno je jasno definisati pravila, granice i edukaciju za njeno korištenje.

„Smatram da bi profesori trebali težiti ka kreativnim zadacima u kojima bi upotreba umjetne inteligencije bila minimalna na način da se zadatak ne može uraditi uz pomoć AI ili da je pomoć minimalna. Svakako, napredak umjetne inteligencije bi značio da se profesori moraju prilagoditi tim promjenama“, govori studentica treće godine, koja je dala izjavu anonimno.

Asistentica objašnjava da je Univerzitet već svjestan te potrebe promjene odnosa, čija je realizacija u fazi usaglašavanja normi.

„Trenutno se radi na izradi pravilnika. Sve je izraženija tendencija da se pristup ne temelji primarno na restrikciji, već na principu transparentnosti i označavanja, odnosno jasnog navođenja obima i načina korištenja AI alata, čime se nastoji očuvati akademski integritet, a istovremeno omogućiti odgovorna i refleksivna integracija ovih tehnologija u proces učenja“, objašnjava Vatreš.

Svjesni potrebe za razvojem profesionalnih vještina, neki studenti tvrde da veoma rijetko koriste umjetnu inteligenciju zbog želje da studentske zadatke obavljaju potpuno samostalno. Jedan od njih navodi da, iako se rijetko obraća AI asistentu, koristan mu je u boljem prevođenju vlastitih tekstova na engleski ili drugi strani jezik.

Nova tehnologija između navike i ovisnosti

Većina studenata svjesna je rizika razvijanja navike korištenja AI-alata, jer je „lakše i brže pitati AI nego sam tražiti odgovore“. Imajući u vidu takav negativni učinak, navode ga kao jedan od razloga zbog kojeg teže kontrolisanom i ograničenom korištenju nove tehnologije.

„Prvi prvom korištenju shvatio sam kako je lako razviti ovisnost. Jedan od razloga zašto rijetko koristim AI je baš taj. Teško je imati granicu, zbog čega se počne koristiti za sve“, navodi student Eman.

Mogućnost razvijanja navike, ali i njenog prelaska u ovisnost, potvrđuju i brojna znanstvena istraživanja u polju tehnološkog utjecaja na društvo i akademski učinak. Članak Međunarodnog časopisa za obrazovnu tehnologiju u visokom obrazovanju, u istraživanju navodi da su neki od najvećih negativnih učinaka ovisnosti o AI – lijenost, niža kreativnost te smanjenje kritičkog i autonomnog razmišljanja. S druge strane, rezultat tog istraživanja bio je u suprotnosti sa predviđanjima, pokazavši da nema jake povezanosti između akademske samoefikasnosti i ovisnosti AI alatima.

Osim upotrebe u obrazovne svrhe, umjetna inteligencija je studentima vid socijalnog povezivanja.

„Danas je postalo 'normalno' pitati umjetnu inteligenciju pitanja poput: 'Pomozi mi da prijateljici objasnim zašto je naš odnos ovakav'. Može se reći da je nekim ljudima AI zapravo postao nevidljivi prijatelj i savjetnik“, govori studentica novinarstva.

Te pojave svjesna je i asistentica Vatreš, koja smatra da se „procesi njihove socijalizacije sve više odvijaju u neposrednoj interakciji s AI-alatima, često na štetu razvoja autonomnog mišljenja, kritičke refleksije i dubljih kognitivnih kapaciteta“.

Iako su izrazili visoku svjesnost o štetnim učincima prečestog korištenja umjetne inteligencije, asistentica Vatreš navodi da je primijetan površniji pristup akademskim obavezama kod jednog dijela studenata, a jedan od uzroka te pojave je nekritička upotreba generatora sadržaja.

Takvi obrasci će se se intenzivirati u budućim generacijama, nastavlja Vatreš te navodi glavne posljedice uloge umjetne inteligencije u zamjeni intelektualnog napora.

„Posljedično, dolazi do stagnacije u razvoju ključnih kompetencija poput kritičkog mišljenja, analitičkog zaključivanja i etičke refleksije, a koje su esencijalne premise kako akademskog rada, tako i novinarske profesije“.

Studenti osporavaju etičnost i pouzdanost umjetne inteligencije

Bez izuzetka, studenti negiraju pouzdanost i vjerodostojnost informacija dobijenih putem AI platformi. Ističu da su više puta i sami uočili netačne informacije, zbog čega im je Google i dalje primarno sredstvo online pretrage sadržaja i materijala.

Ni etička dimenzija AI platformi ne nailazi na pozitivnu percepiju kod studenata. Plagijarizam vide kao najveću opasnost, ali i stalno afirmativno obraćanje virtualnog asistenta, tvrdeći da se na taj način smanjuje mogućnost za uviđanje sopstvenih grešaka.

„Smatram da sve zavisi od načina korištenja, ako ga koristiš kao pomoćno sredstvo za učenje i kreiranje, to je etično, ali ako ga koristiš samo da prepišeš ili prevariš sistem, onda gubi smisao“, smatra studentica Iman.

To je i razlog zbog kojeg umjetnu inteligenciju ne smatraju velikom prijetnjom za svoju buduću profesiju. Student kaže da ona može obavljati određene zadatke novinara, predstavljajući izazov za određene elemente profesije, ali ne može posmatrati i pratiti društvo iz više uglova, kao što to mogu novinari.

Slično tvrdi i asistentica, ističući da nova tehnologija ne može zamiijeniti novinarsku evaluaciju, etičku odgovornost i sposobnost interpretacije društvenog konteksta. Istovremeno, smatra AI korisnim sredstvom za stilističku obradu i tehničku organizaciju informacija, kao i materijal za kritičku evaluaciju. Dodaje da bi njegova potpuna zabrana bila bi kontraproduktivna jer bi studentima oduzela priliku da razumiju granice onoga što pružaju alati poput ChatGPT-a.

„U vlastitoj nastavnoj praksi nastojim dodatno operacionalizirati ove principe kroz didaktički obrnuti pristup: studenti na vježbama generiraju tekst uz pomoć AI alata, nakon čega zauzimaju analitičku poziciju iz koje trebaju identificirati njegove konceptualne, argumentacijske i kontekstualne nedostatke“, dodaje Vatreš.

Iako mladi novinari ne mogu ignorisati vrijeme u kojem žive i djeluju, takav novi pristup u nastavi omogućava da sami uporede dobre i loše strane umjetne inteligencije. Prema odgovorima studenata, tehnologija omogućava mnogo, ali oduzima ideju – put do otkrića i promjene. Pokazana svjesnost o posljedicama oslanjanja na AI stvara određenu sigurnost u njihovu predanost glavnim postulatima profesije, ali ona može postati stvarna onda kada svjesnost pretvore u djelo.

___