Odgovoran pristup izvještavanju o klimatskim promjenama doprinosi boljem razumijevanju uzroka, posljedica i mogućih rješenja ovog problema te smanjuje prostor za širenje dezinformacija.

foto: Markus Spiske on Unsplash / Ilustracija

Naučni dokazi nedvosmisleno potvrđuju klimatske promjene, da su ljudske aktivnosti njihov glavni uzrok te da posljedice klimatskih promjena kao što su topljenje glečera, rast nivoa mora i učestalost ekstremnih vremenskih događaja postaju sve vidljivije. Ipak, tvrdnje kojima se klimatske promjene osporavaju ili umanjuju kontinuirano se šire u javnom prostoru, najčešće bez naučnih dokaza ili uz pogrešno tumačenje naučnih podataka.

Uprkos decenijama naučnih istraživanja, dezinformacije o klimatskim promjenama sve su brojnije, a učestalo se dijele i na našem govornom području. Uz negiranje globalnog zagrijavanja i činjenica o posljedicama ovog fenomena, u javnom se prostoru nerijetko osporava i da su ljudi primarni pokretač ovih promjena u modernom dobu.

Ipak, zaključci vodećih svjetskih naučnih institucija zasnovani na opsežnim mjerenjima i analizama jasno potvrđuju da se klima mijenja, da su posljedice klimatskih promjena sve izraženije, kao i to da su uzrok toga primarno ljudske aktivnosti.

S obzirom na to da je riječ o temi od velikog značaja, mediji imaju važnu ulogu u informisanju javnosti te objašnjavanju uzroka i posljedica klimatskih promjena. Odgovorno izvještavanje o klimatskim promjenama prvenstveno podrazumijeva izvještavanje bazirano na naučno dokazanim činjenicama, ali i izbjegavanje davanja jednakog prostora marginalnim stavovima kojima se klimatske promjene negiraju. Odgovoran pristup izvještavanju o klimatskim promjenama doprinosi boljem razumijevanju uzroka, posljedica i mogućih rješenja ovog problema te smanjuje prostor za širenje dezinformacija.

Globalno zagrijavanje je nepobitna činjenica, a prosječne temperature zraka na Zemlji u kontinuitetu rastu još od industrijske revolucije. Iako se klima kroz historiju mijenjala i ranije, trenutno zagrijavanje dešava se brzinom kakva nije zabilježena u posljednjih 10.000 godina.

Evropska komisija na svojim stranicama navodi da je period od 2015. do 2024. godine bio najtoplija zabilježena decenija, s prosječnom globalnom temperaturom koja je 2024. dostigla 1,55 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa te da se globalno zagrijavanje izazvano ljudskim djelovanjem trenutno povećava za 0,25 stepeni po deceniji.

Izvještaj Svjetske meteorološke organizacije (WMO) o stanju klime objavljen u martu 2026. godine potvrđuje da je period od 2015. do 2025. bio period najtoplijih 11 godina u historiji mjerenja. Izvještaj navodi i da su ekstremni vremenski događaji širom svijeta, uključujući intenzivne vrućine, obilne padavine i tropske ciklone, uzrokovali poremećaje i razaranja, ugrožavajući društva i ekonomiju.

Naučni dokazi da su ljudske aktivnosti primarni pokretač modernih klimatskih promjena su opsežni i grade jedan od najčvršćih konsenzusa u savremenoj nauci. Šesti izvještaj UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2021, koji procjenjuje hiljade recenziranih studija, zaključio je da nema sumnje u činjenicu da je ljudski utjecaj zagrijao atmosferu i okoliš, prvenstveno putem emisija stakleničkih gasova iz sagorijevanja fosilnih goriva, krčenja šuma i drugih industrijskih aktivnosti.

Ovaj zaključak podržavaju brojni uočeni dokazi klimatskih promjena, uključujući povećanje globalnih temperatura i atmosferskog ugljen dioksida (CO2), topljenje glečera, porast nivoa mora te promjene u učestalosti i intenzitetu ekstremnih vremenskih događaja. Pregledi naučnih istraživanja i izvještaja pokazuju da se klimatolozi u visokom procentu slažu u tome da su ljudske aktivnosti dominantni uzrok globalnog zagrijavanja, a novije analize recenziranih istraživanja pokazuju da je taj konsenzus veći od 99 posto.

Na društvenim mrežama i nekim portalima često se objavljuju navodi da emisije ugljen dioksida nastale ljudskim djelovanjem ne podstiču globalno zagrijavanje. Tvrdnje koje grade ovaj narativ spadaju u neke od najraširenijih dezinformacija o klimatskim promjenama. Ipak, činjenica je da je koncentracija CO2 u atmosferi dvostruko veća od one s početka industrijskog doba. Od tog vremena do danas, ljudske aktivnosti, prije svega sagorijevanje fosilnih goriva, značajno su povećale koncentraciju CO2 i drugih stakleničkih gasova u atmosferi. Time je narušena ravnoteža karbonskog ciklusa, odnosno prirodnog procesa cirkulacije CO2.

Jedan od najzastupljenijih manipulativnih narativa koji negira da su koncentracije CO2 nastale ljudskim djelovanjem jedan od direktnih uzroka klimatskih promjena jeste da je udio CO2 u atmosferi nastao ljudskim aktivnostima navodno prenizak da bi mogao uticati na klimu.

Iako je tačno da je prirodno kretanje CO2 u atmosferi deset puta više od onog koji ljudi proizvode svojim aktivnostima, prirodni „upijači“ CO2 kao što su biljke i okeani nemaju mogućnost da u potpunosti apsorbuju višak CO2 nastao djelovanjem čovjeka. Drugim riječima, ljudske aktivnosti ispuštaju više CO2 u atmosferu nego što prirodni procesi mogu ukloniti.

Negiranje klimatskih promjena u javnom se prostoru često promovira i neutemeljenim tvrdnjama o topljenju glečera i ledenih pokrivača u svijetu, kao i uz plasiranje lažnih navoda da ove posljedice klimatskih promjena ne utiču na porast nivoa mora u svijetu. Ipak, u posljednjih nekoliko decenija, kako globalne temperature rastu, glečeri i ledene ploče (Antarktik i Grenland) gube masu ubrzanim tempom. Time dolazi do kontinuiranog porasta nivoa svjetskih mora. Porast nivoa mora uzrokuje ozbiljne posljedice po čovjeka, njegovo zdravlje, život i okolinu, uzrokujući poplave, erozije tla, prodor slane u slatku vodu te trajni gubitak staništa za brojne životinjske i biljne vrste. Drugim riječima, porast nivoa mora prijeti ljudima i prirodi širom svijeta, a posljedica nisu pošteđena ni urbana naselja kao ni neophodna infrastruktura priobalnih područja.

Raširene su i dezinformacije i teorije zavjere o navodno vještački izazvanim vremenskim nepogodama. Ali učestalost i intenzitet brojnih ekstremnih vremenskih događaja, uključujući toplotne valove, obilne padavine, suše i požare, direktno je povezana s klimatskim promjenama. Prema Šestom izvještaju Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2021. godine, porast emisija stakleničkih plinova uzrokovan ljudskim djelovanjem povećao je učestalost i snagu ekstremnih vremenskih nepogoda. Ukoliko se uzmu u obzir dosad navedene činjenice o klimatskih promjenama, sasvim je jasno na koji način one mogu pogoršati ekstremne vremenske uslove. Čovjekovo sagorijevanje fosilnih goriva i posljedični rast CO2 i drugih stakleničkih gasova u atmosferi podstiču globalno zagrijavanje. Ovaj porast temperatura utiče na vremenske obrasce te, naprimjer, doprinosi intenzitetu suša i šumskih požara, ali i topljenju ledenih masa i posljedica koje potom nastaju.

Izvor: Zašto ne?

___