Afirmativni, neselektivni, sveobuhvatni, analitični i kontinuirani medijski pristupi pitanjima LGBTIQA izazova.

foto: Ajdin Kamber / Fotobaza.ba

Televizijski prilozi, reportaže, dijaloške emisije, online članci, analize i radio emisije su nerijetko za bosanskohercegovačku javnost prvi kontakt sa LGBTIQA osobama i izazovima sa kojima se susreću. Budući da u Bosni i Hercegovini (BiH) veliki broj LGBTIQA osoba, zbog homofobije, nije autovan svojoj užoj ili široj sredini, bh. društvo nema često priliku graditi iskustveni dojam o LGBTIQA zajednici. Imajući u vidu ovakvu situaciju, uloga medija da prenesu javnosti autentična iskustva njihovog života samim tim je mnogo značajnija.

Naravno, pitanje izvještavanja o LGBTIQA osobama ne završava se samo prenošenjem autentičnih iskustava, nego podrazumijeva sveobuhvatnu društveno-političku analizu konteksta. Za novinare i novinarke koji izvještavaju o ovim pitanjima ključna je kontinuirana edukacija o pravnim i društvenim aspektima pitanja zaštite, postojanju i utjecaju govora mržnje, te načinu na koji medijski narativi mogu doprinijeti podgrijavanju homofobije u medijskom diskursu. Odgovarajuća edukacija, fokusirana na značaj afirmativnog novinarstva prepoznata je potreba za razvoj inkluzivnog bh. medijskog diskursa, a posljedično i za smanjenje senzacionalističkog narativa.

Važno je imati svijest o društvenom kontekstu, poruci koja se šalje, detaljima koji boje poruku, od selekcije sagovornika i sagovornica, njihovoj stručnosti, argumentiranosti, preko autentičnosti neseksualiziranih fotografija koje se koriste, ukoliko to format medija omogućava, pa sve do naizgled banalne homofobije koja se može podvući u govoru i pisanju, na primjer isključivo korištenje pokaznih zamjenica - „ta populacija''; „te osobe”; „ovakva orijentacija”; „to”...

Mediji kao saveznici u prenošenju autentičnog LGBTIQA iskustva

Imajući u vidu činjenicu da su mediji glas LGBTIQA zajednice, te da predstavljena iskustva LGBTIQA osoba trebaju biti autentična, to bi u najširem smislu te riječi značilo da mediji, odnosno, novinari i novinarke trebaju činiti sljedeće:

• Podrobno se pripremiti i upoznati se sa pozadinom sagovornika ili sagovornice
• Pitanja namjenski prilagoditi sagovorniku ili sagovornici. Ukoliko se radi o aktivisti ili aktivistkinji unutar organizacije ili društvenog pokreta, pitanja prilagoditi njihovom polju djelovanja. S druge strane, ukoliko želimo prenijeti lično iskustvo LGBTIQA osoba, važno je voditi računa o  senzibilitetu, odnosno, o pitanjima na koje nije jednostavno odgovoriti bez emocija ili retraumatizacije. Važno je dati dovoljno vremena sagovorniku ili sagovornici da odgovore, a pritom ne vršiti pritisak da se govori isključivo o slučajevima nasilja, traumatskim iskustvima i obespravljenosti.
• Imati svijest o narativu koji se gradi. Izuzetno je važno da se čak i prlikom izvještavanja o slučajevima nasilja ne gradi, odnosno, ne podupire žrtveni narativ koji će dodatno izložiti LGBTIQA osobe, te im umanjiti moć da se bore za promjenu
• U konačnici, izbjegavati generička pitanja ili opća mjesta, te kontekstualizirati priču na način da se iskustvo LGBTIQA osoba prikaže kao integralno iskustvo koje pripada životu jedne osobe. Nezahvalno je tražiti generičke odgovore, posebno jer ni LGBTIQA zajednica ne predstavlja jednu homogenu grupu, iako se neki izazovi LGBTIQA populacije mogu smatrati univerzalnim - coming out, partnerstvo, zakonska obespravljenost, društvena i pravna neprepoznatljivost, vidljivost…

Mediji kao saveznici u kreiranju integralne dinamike izvještavanja

Pitanje LGBTIQA iskustava i izazova nerijetko se aktualizira sa događajima koji trigerišu ovu temu, kao što su na primjer: slučajevi napada, javni događaji, festivali, povorka ponosa, značajni datumi, presude, govor mržnje i slično. Jasno je da gore navedeni povodi predstavljaju dobar šlagvort za pisanje o LGBTIQA temama, no, ono što se ponekad zaboravlja u medijskom diskursu, a također pripada pitanju predstavljanja autentičnog iskustva LGBTIQA osoba, jeste upravo njihov svakodnevni život. Iako se može činiti da ne predstavlja dovoljno atraktivnu temu za izvještavanje, ovakav pristup pomaže razbijanju ideje ekskluzivnosti i čini LGBTIQA osobe bliže “običnim ljudima”.

Dodatno, kontinuirano izvještavanje doprinosi građenju društvene svijesti u okviru koje LGBTQA teme predstavljaju integralni dio društvenih zbivanja, baš kao što su i LGBTIQA osobe integralni članovi i članice bh. društva. Uz pomoć kontinuiranog pristupa izvještavanju, osnažuje se ideja da pitanje važnosti LGBTIQA tema se ne veže samo uz partikularne događaje ili datume u godini. Govor mržnje i homofobija su svakodnevni izazovi LGBTIQA osoba u BiH, pa bi u skladu s tim dinamika izvještavanja, odnosno, barem kontekst izvještavanja, trebao imati širi fokus i perspektivu prilikom izvještavanja.

Kako bh. mediji mogu biti saveznici Bh. povorci ponosa

Aktivizam je važno posmatrati u cjelini. Bh. povorka ponosa samo je jedna od aktivnosti LGBTIQA pokreta u BiH, i kao jedan od najvidljivijih događaja u državi ima specifične ciljeve, a to su:

• Podizanje vidljivosti LGBTIQA osoba,
• Ukazivanje na izazove sa kojima se LGBTIQA osobe suočavaju,
• Aktualiziranje teme Bh. povorke ponosa,
• Ohrabrivanje LGBTIQA osoba koje ne mogu da javno šetaju,
• Kreiranje atmosfere inkluzivnosti, društvenog pluraliteta i razbijanja ideje homogenog društva,
• Unapređenje pravnog okvira koji definiše pravo na javno okupljanje,
• Kreiranje društvene platforme u kojoj će biti mjesta za adresiranje zahtjeva i drugih obespravljenih osoba i zajednica,
• Osnaživanje kulture protesta...

Važno je istaći da pozitivan primjer medijskog izvještavanja o Bh. povorci ponosa, kao najvidljivijeg događaja, pomaže ostvarivanju gore navedenih ciljeva. Mediji koji kroz svoj pristup obrađuju gore navedene ciljeve, doprinose kreiranju integralnije, holističke slike izazova sa kojima se suočavaju organizatori i organizatorice Bh. povorke ponosa, kao i LGBTIQA osobe u BiH. Osim navedenih ciljeva, prilikom izvještavanja o Bh. povorci ponosa važno je voditi računa i o sljedećem:

• Bh. povorka ponosa je građanski protest, ne parada, festival niti slavlje,
• Bh. povorka ponosa je prostor za adresiranje zahtjeva LGBTIQA osoba, s ciljem unapređenja standarda kvaliteta života LGBTIQA osoba,
• Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa ima svoje principe i vrijednosti kojima se vodi pri organizovanju povorke,
• Organizacioni odbor Bh. povorku ponosa organizuje u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju u Kantonu Sarajevo,
• Mjere obezbjeđenja nisu nadležnost Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, štaviše, Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa insistira na stvaranju što otvorenijeg skupa u pokretu koji će biti pristupačan svima koji se žele pridružiti,
• Članovi i članice organizacionog odbora Bh. povorke ponosa ne zastupaju LGBTIQA osobe zato je važno prilikom izvještavanja o samoj Bh. povorci ponosa pitati i same LGBTIQA osobe za njihovo mišljenje. Organizaconi odbor Bh. povorke ponosa nije u mogućnosti prikupiti sve stavove LGBTIQA osoba, ali postupa u skladu sa njima dostupnim mišljenjima populacije i najbolje pokazanim praksama za unapređenje LGBTIQA prava, 
• Prilikom izvještavanja o Bh. povorci ponosa, važno je događaj kao takav staviti u društveni, politički i pravni kontekst, te imati na umu trenutni, ali i raniji položaj LGBTIQA osoba u bh. društvu,
• Nepoželjno je koristiti fotografije drugih povorki ponosa prilikom izvještavanja o Bh. povorci ponosa,
• Nepoželjno je koristiti fotografije obnaženih učesnika drugih povorki ponosa ili primjere seksualnih praksi ili preferencija, kako bi se Bh. povorka seksualizirala,
• Važno je voditi računa o fokusu teksta, kao i porukama koje se šalju. Nepoželjno je insistirati na fokusu učešća i utjecaja međunarodne zajednice, liberalnih stranaka, načina finansiranja, jer to doprinosi građenju selektivnog i obojenog narativa,
• Važno je voditi računa o terminologiji i adekvatnom imenovanju stvari. Nerijetko se, recimo, umjesto termina “napad”, koristi termin “incident”.

Primjer pozitivnog i sveobuhvatnog novinarskog izvještavanja, koji uspješno, a opet autentično i realistično izvještava o izazovima Bh. povorke ponosa, je i tekst novinarke BIRN-a: Povorka ponosa zbog dodatnih zahtjeva za osiguranje u neravnopravnom položaju u odnosu na ostale proteste. Ovaj tekst na analitičan način prikazuje izazove organizacije Bh. povorke ponosa, u odnosu na druge javne događaje.

Ovisno od medijskog pristupa i formata, o Bh. povorci se može izvještavati i istraživački, analitično, a u konačnici i samo informativno. Primjerom dobre prakse, pa i savezničke prakse, možemo nazvati svaki medijski prilog, tekst, analizu, informaciju i reportažu koji na autentičan način, a uzimajući u obzir činjenice, okolnosti i kontekst, izvještava o stanju LGBTIQA prava u BiH.

Primjer portala Raskrinkavanje.ba je izuzetno zanimljiv budući da svojim specifičnim fokusom ukazuje na neistine, odnosno, fabricirane činjenice koje se nerijetko iznose o Bh. povorci ponosa. Neki od njihovih primjera izvještavanja o ovoj temi su i: Fotošopirana homofobija: Učesnici/e Bh. povorke ponosa nisu poručili/e da “dolaze po vas”, kao i Dezinformacije o ovogodišnjoj povorci ponosa.

Primjerima savezničke prakse možemo nazvati i tekstove portala Interview.ba: Održana 3. Bh. Povorka ponosa: Naša ljubav nije grijeh, portala Buka: Lejla Huremović za BUKU: Sve je spremno za Povorku ponosa!, tekst objavljen na portalu Radio Slobodna Evropa: Treća bh. povorka ponosa u Sarajevu; zatim na portalu N1: Za živote koji, kao ni bilo koji drugi, ne mogu biti među četiri zida, kao i mnogi drugi.

U odnosu na posljednjih 15 godina, a zahvaljujući naporima aktivista i aktivistkinja LGBTIQA pokreta, kao i radu saveznika i saveznica, danas možemo govoriti o značajnom napretku u  izvještavanju o LGBTIQA pitanjima. Afirmativni, neselektivni, sveobuhvatni, analitični i kontinuirani medijski pristupi pitanjima LGBTIQA izazova, u mnogome su doprinijeli stvaranju inkluzivnije medijske slike, te posljedično smanjenju govora mržnje. Ipak, govor mržnje i homofobija ostaju društveno-politički problemi koji zahtijevaju sistematičniji pristup.