Iako su upozorenja postojala, razmjere urušavanja novinarstva tokom 2025. godine bile su neočekivane.

Foto: Unsplash/Fran Jacquier

Budućnost profesionalnog novinarstva nije dobra. To smo jasno pokazali u seriji izvještaja o budućnosti medija i novinarstva na Zapadnom Balkanu, koji su objavljeni početkom 2025. godine.

Razlozi za takav zaključak su brojni: od siromašnog marketinškog tržišta, utjecaja društvenih mreža i pretraživača, do promjena u medijskim navikama publike, kojima uzori nisu novinari, već jutjuberi i tiktokeri, te politika kojima medijske slobode nisu prioritet, već prijetnja. Pored toga, povjerenje u medije je narušeno, dijelom zbog medija koji šire senzacionalističke i propagandne sadržaje, ali i zbog niskog nivoa medijske pismenosti publike, koja ne poznaje novinarske standarde niti su joj oni važni.

Za jake, profesionalne i održive medije u budućnosti potreban je visok nivo demokratije, stabilni i nezavisni izvori finansiranja, okruženje koje cijeni i podstiče profesiju, te zakoni koji je štite, ali i nameću odgovornost, što sve nedostaje na Zapadnom Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini. Potreban je i visok nivo etičnosti i profesionalnosti među novinarima, kao i političari i javne ličnosti koje će osuđivati napade na novinare, a ne podsticati ih. 

Najgora godina za medije – 2025.

Uprkos procjenama da će se novinarska profesija nastaviti suočavati sa sve većim izazovima, razmjere i brzinu urušavanja tradicionalnih medija i novinarstva tokom 2025. godine, na globalnom i regionalnom nivou, ipak nismo očekivali.

Mogli smo očekivati preživljavanje, pa čak i lagano izumiranje pojedinih medija pod pritiscima i tržišta i moćnika, ali ne i to da će stotine medijskih radnika ove godine u regiji Zapadnog Balkana ostati bez posla.

Prvo je u januaru Donald Trump ukinuo USAID, što je pogodilo medije koji se finansiraju putem grantova i dovelo do određenog broja otkaza novinara u zemljama regije. Odlukom su ukinuti i važni projekti za medije i slobodu izražavanja, između ostalog i godišnji IREX izvještaj o stanju medija i medijskih sloboda u svijetu, koji za Bosnu i Hercegovinu radi Mediacentar od 2004. godine.

Uslijedila je potom Trumpova odluka iz marta, kojom je američka administracija značajno smanjila podršku za USAGM, što je u regiji dovelo do niza otkaza u Glasu Amerike, otkazivanja angažmana saradnika Radija Slobodna Evropa, te velikog upitnika nad opstankom i tog medija. U samo šest mjeseci svog drugog mandata Trump je uspio izazvati nesagledive posljedice po medijske slobode i dodatno ohrabriti autoritarne političare da nastave s potezima i retorikom protiv novinara, uključujući i one na Zapadnom Balkanu.

Zatim je došlo naglo i neočekivano zatvaranje Al Jazeere Balkans u julu ove godine, uslijed čega će više od 200 zaposlenih u regiji ostati bez posla. Gašenje Al Jazeere Balkans je naročito alarmantno, imajući u vidu da je finansiranje ovog medija bilo stabilno, a profesionalni standardi i uslovi rada visoki, kakve lokalni mediji u BiH i regiji ne mogu da ponude. Iako je jasno da poslovanje ovog medija ovisi o interesima vlade u Dohi, gubitak za javnost u regiji iznimno je velik zbog visokoprofesionalnih informativnih sadržaja, dokumentaraca i emisija, te pokrivanja regionalnih i globalnih tema poput ekoloških promjena i genocida u Gazi.

Ono što je strašnije od brzine kojom su ove odluke donesene – ili bar objavljene – jeste nepostojanje jasnih argumenata koji bi ih makar djelimično mogli opravdati, poput lošeg poslovanja. Odluke su posljedica agresivnih napada predsjednika SAD-a Donalda Trumpa na medije, te geopolitičkih interesa vlade u Dohi, u kojima su sudbine novinara i pravo javnosti na informacije najmanje bitni.

Poruka ovakvih odluka je, međutim, jasna: novinarstvo i javni interes nisu prioritet ni donosiocima odluka ni vlasnicima medija. Politički, geopolitički, ekonomski ili privatni interesi onih na vlasti važniji su od demokratije, važniji od novinarstva.

Potrebno je podsjetiti i da, pored ovih velikih “udaraca” na medijski sektor u regiji koji su došli izvana, oni od lokalnih balkanskih političara tokom 2025. također su se intenzivirali, naročito u Srbiji, gdje retorika Aleksandra Vučića i napadi na novinare ne prestaju. Medijske slobode i u BiH su u stalnom padu: BiH je na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica prije dvadeset godina bila na 33. mjestu od 140 zemalja svijeta, a ove godine je na 86. – podatak koji dovoljno govori o silaznoj putanji kojom idu mediji i sloboda štampe u ovoj zemlji.

Za kvalitetno novinarstvo potreban je novac

Da bi novinarstvo u budućnosti opstalo, ono treba novac – ali onaj koji ne znači usluge, zabranjene teme, pozitivne priče o finansijerima ili miješanje u uređivačku politiku. Visokokvalitetno novinarstvo, naročito televizijska produkcija, je skupo, i potrebni su ozbiljni novci da se urade kvalitetni prilozi, dokumentarci, da se finansiraju višemjesečne istraživačke priče. Na lokalnom tržištu i iz lokalnih budžeta takvih izvora finansiranja nema – finansiranje kroz marketing većinom zahtijeva senzacionalizam i hiperprodukciju, a kroz javne budžete pozitivno izvještavanje o onima koji odlučuju o iznosima.

Tržište oglašavanja u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijeno da podrži visoku produkciju i veliki broj medija. Ukupna vrijednost tržišta oglašavanja u BiH 2023. godine, prema procjenama Direct Media, iznosila je između 41 i 47 miliona eura, što je gotovo isti nivo kao i 2013. godine. Iako se donekle oporavilo od pandemije, tržište je i dalje znatno slabije nego prije deset godina – posebno ako se uzme u obzir da broj medija zadnjih dvadeset godina konstantno raste. Tome je najviše doprinio nagli rast broja online portala, ali se značajan porast bilježi i među televizijskim stanicama. Prema podacima RAK-a, naprimjer, 2002. godine postojalo je 30 televizijskih stanica, dok ih je 2024. bilo čak 111.

Veći broj izvora informacija jeste dobar za medijski pluralizam ukoliko je riječ o medijima koji imaju visoke standarde, originalan ili specijaliziran sadržaj i pluralitet mišljenja. Međutim, u BiH online mediji i razni portali najčešće prenose vijesti od drugih ili/i šire propagandni sadržaj, dok komercijalne televizijske i radijske stanice uglavnom objavljuju zabavni sadržaj.

Ogroman broj medija koji uglavnom prenose isti sadržaj ili služe političkim ciljevima zapravo može samo da šteti profesiji i medijskom pluralizmu, utiče na ugled novinarstva i srozava povjerenje publike. Takvi “mediji” zapošljavaju mali broj ljudi, imaju loše uslove rada i lošu produkciju i nisu ni motivacija za buduće novinare. Postoje, naravno, izuzeci – male lokalne redakcije koje su specijalizirane ili izvještavaju kritički o donosicima odluka  – ali njihov broj u BiH je izuzetno mali. Novinarstvu trebaju velike profesionalne redakcije i profesionalni lokalni mediji koje će čuvati ugled profesije i biti inspiracija mladima da se odluče baviti ovim pozivom.

Oslanjanje na marketing, izuzev kod osviještenih oglašivača, podrazumijeva i hiperprodukciju, klikabilan i senzacionalistički sadržaj, ali i izostanak kritike prema oglašivačima. Mediji se posljednjih decenija za publiku i novac iz marketinga bore i s raznim proizvođačima sadržaja – influenserima, pretraživačima i društvenim mrežama. Značajnu ulogu u dolasku do publike i novca za medije imaju i društvene mreže koje prioritiziraju zabavan i klikabilan sadržaj, nauštrb onog od javnog interesa, te redakcije moraju prilagođavati svoje formate i sadržaje njihovim algoritmima. Nije ni potrebno naglašavati da osnovni interes privatnih tech kompanija nije javni, već komercijalni, te da njihova odgovornost u budućnosti može biti regulisana jedino zakonima.

Novca za medije ima i u javnim budžetima, ali on, i više nego iz drugih izvora, ide na štetu profesionalnih standarda jer podrazumijeva diktiranje uređivačke politike. Riječ je o sigurnom i stalnom izvoru finansiranja i ukupnim iznosima koji se broje u desetine miliona maraka, ali sredstva koja se izdvajaju za pojedinačne medije – osim za nekoliko kantonalnih televizija – dovoljna su da pokriju samo osnovne troškove produkcije i da lokalne medije drže u poslušnosti. Novčana podrška od publike za medije u BiH nikada nije zaživjela, a nekoliko primjera pokazuje da se ovim putem može prikupiti nešto novca od vjernih čitatelja i prijatelja, ali da to nije dovoljno za održivost i budućnost medija.

Budućnost novinarstva će odrediti publika

Nisu samo političke odluke ili marketinško tržište ti koji diktiraju pravila – publika i tehnologije su te koje će zapravo odlučiti o budućnosti profesije. Tehnologija i navike publike drastično su se promijenile u posljednjih deset godina – jutuberi i tiktokeri, te kratke video i audiovizualne forme postali su izvor informacija za mnoge generacije, kao i konkurencija medijima na oglašivačkom tržištu.

Televizija na Zapadnom Balkanu i dalje je najpraćeniji izvor informacija, kao i onaj s najvećim udjelom u oglašivačkom tržištu, ali ankete pokazuju da je taj trend u padu te da će online mediji i društvene mreže uskoro preuzeti primat. Sve veći udio oglašivačkog tržišta prelazi proizvođačima sadržaja na internetu, što otvara pitanje budućnosti televizije i tradicionalnih medija uopće. Potrebno je podsjetiti da je BiH izgubila najvažnije velike političke magazine, dnevna štampa je na izdisaju, a radio – iako ima vrlo mali udio publike – održava se gotovo isključivo zahvaljujući muzici i relativno niskim troškovima produkcije.

Digital News Report Reutersovog instituta za studij novinarstva svake godine jasno pokazuje pad uticaja tradicionalnih medija i rast uticaja društvenih mreža, kao i pojedinaca online – neki od kojih nisu dobri za demokratiju. Izvještaj za 2025. godinu pokazao je i porast korištenja chatbotova za informiranje, iako je njihov udio još uvijek nizak, a nepovjerenje publike u vještačku inteligenciju visoko. Upotreba generativne umjetne inteligencije također predstavlja veliki izazov za budućnost novinarstva, tim više što su AI voditelji već zamijenili pojedine zaposlene u medijima u Evropi. Neophodno je naglasiti da AI alati i društvene mreže mogu postati pomoć novinarstvu, ali samo ako se njihova upotreba zakonski i etički reguliše, za što u regiji nema ni volje niti znanja.

I povjerenje publike u medije u BiH nije visoko, a prema pojedinim anketama marketinških agencija, ono je zapravo značajno u padu. Takav odnos publike može se objasniti i ogromnim brojem izvora sadržaja i velikim brojem dezinformacija zbog kojih publika ne može da izabere koje će pratiti, ali i općim nepovjerenjem u institucije. Bombardovanje informacijama – bilo tačnim ili lažnim – kakvo praktikuju Donald Trump i Milorad Dodik, zajedno s retorikom o neprijateljima i stranim plaćenicima, ne doprinosi povjerenju niti ugledu novinarske profesije.

Važno je istaći na kraju i sve manji interes mladih za studiranje novinarstva, na što upućuje naše istraživanje o budućnosti medija. U skoro svim zemljama Zapadnog Balkana zabilježen je trend smanjenja broja studenata novinarstva. U Sarajevu i Banjaluci je 2014. godine bilo dvostruko više studenata novinarstva (1160) na dva odsjeka novinarstva nego 2023. godine na pet odsjeka (538). Biti novinar ne predstavlja veliki uzor mladima, koji radije biraju druge profesije poput odnosa s javnošću, a loši radni uvjeti, nesigurno tržište rada i česti napadi na novinare doprinose takvim odlukama. Naravno, postoje izuzeci, studenti koji vole i vjeruju u ovu profesiju i zbog kojih novinarstvo možda ima mogućnost da opstane.

Budućnost bez profesionalnih medija je teško zamisliti

Teško je zamisliti budućnost bez profesionalnih medija – pasa čuvara koji istrenirani i od povjerenja upozoravaju građane na zloupotrebu i nepravdu, ali ih i vode kroz bitne teme, edukuju i informišu, te daju glas marginaliziranim. Trendovi koje smo zapazili ukazuju da će budućnost novinarstva možda biti obilježena velikim brojem malih „medija“ ili pojedinačnih proizvođača sadržaja, od kojih će samo neki biti oaze otpora uprkos pritiscima, dok će ostali biti medijske pustinje i glasnogovornici moći.

Međutim, krize donose i šansu za promjene i otpor – priliku da građani i donosioci odluka shvate koliki je značaj medija za društvo i da ih počnu štititi, podržavati i aktivno pratiti. Profesionalno novinarstvo zahtijeva suštinske i strukturne promjene da bi opstalo, za što je potrebna politička volja, ali i angažman publike i medija. Strukturne promjene trebaju se zasnivati na dobrim zakonskim osnovama i politikama, zaštiti novinara i tržišta, očuvanju medijskih sloboda, podršci profesionalnom novinarstvu, ali i regulaciji i podsticanju samoregulacije, te nametanju odgovornosti velikim tehnološkim kompanijama.

Pored toga, neophodni su nezavisni izvori finansiranja i sistemska, dugoročna edukacija medijske pismenosti kroz koju će publika znati prepoznati novinarske standarde, ali i razumjeti ulogu novinarstva u društvu. Promjene su potrebne i u medijima, te povratak na fabričke postavke osnovnih profesionalnih standarda. To ne znači da se mediji ne trebaju prilagođavati novim tehnologijama i trendovima, koji mogu biti velika podrška novinarstvu, ali nikada nauštrb osnovnih standarda profesije. Forme novinarstva će se mijenjati – u budućnosti možda nećemo imati televizijske dnevnike, već interaktivne multimedijalne sadržaje – ali suština novinarstva i njegovi osnovni postulati moraju ostati isti. Od novinarstva ne smijemo odustati, jer bi to značilo pobjedu onih koji žele da ga ugase.

___