U procesima izliječenja društva i gradnji mira, značajnu odgovornost imaju i mediji koji su u BiH nerijetko nosioci dodatnih podjela.

foto: CAT/Facebook 

Broj nacističkih i neonacističkih organizacija, kao i web stranica, blogova, foruma i online grupa na kojima se šire ove ideologije bilježe porast u zemljama širom svijeta. Različita istraživanja pokazala su da ih na području Balkana djeluje više od 60, dok je njihov broj u različitim online zajednicama i internetu teško procijeniti.

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) istraživala je organizacije koje djeluju u različitim krajevima Bosne i Hercegovine, kao i simbole koje koriste kako bi prenijeli poruke ovih ideologija. Medijska istraživanja su pokazala povezanost organizacija koje djeluju u BiH sa organizacijama u drugim zemljama.

“BIRN BiH je izvještavao o porastu djelovanja nekih ekstremnih desničarskih organizacija u našoj državi i zanimljivo je pratiti koliko se te desničarske skupine naslanjaju na narative rata, podjela i promocije straha,” govori izvršni direktor BIRN-a BiH, Denis Džidić.  

Dok se u pojedinim državama zabranjuje njihovo djelovanje, u BiH, zbog nepostojanja zakona, takve organizacije bez odgovornosti ili krivičnog gonjenja šire poruke mržnje i netolerancije prema različitim grupama temeljene na jednostranim narativima.

Izvještaj „Specijalnog izvjestioca Ujedinjenih nacija o savremenim formama rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezane netolerancije“ iz 2018. godine ukazuje na online trend glorifikacije nacizma, neonacizma i sličnih ideologija širom svijeta. U tom izvještaju se zaključuje da online zajednice predstavljaju siguran prostor koji takvim grupama omogućavaju širenje ideologije, organiziranje nasilnih protesta, prikupljanja sredstava, kao i zagovaranje rasne superiornosti i netolerancije.

Za regrutaciju novih članova, posebno mladih osoba, ove grupe najviše koriste Facebook, Twitter i Youtube, ali i video igrice. U kontekstu BiH, nedovoljna i nejednaka regulisanost interneta i različitih platformi, njihova laka dostupnost, ali i podijeljenost zajednica utiču na jačanje ovih grupa i njihov utjecaj na mlade.

“Nove generacije se rađaju u etnički čistim krajevima države gdje nemaju priliku slušati priče drugih naroda koje nisu njihove etničke skupine. Samim time niko ne može da ih izazove sa svojim narativom i to sve doprinosi daljnjim podjelama,” objašnjava Nerkez Opačin, doktorant na RMIT Univerzitetu u Melburnu, koji istražuje različite “Incijative u mirnovnom obrazovanju u podijeljenim društvima”. 

Različiti nastavni programi u kojima se kroz historijske udžbenike ne uči o nedavnoj prošlosti, ali i različiti narativi kojima su svakodnevno izloženi dodatni su faktori koji utiču da mlade osobe u BiH odrastaju sa iskustvom netolerancije prema “drugom i drugačijem”. 

Misija OSCE-a u BiH posljednjih nekoliko godina kroz “Monitor mržnje” na mjesečnoj osnovi bilježi primjere incidenata počinjenih iz mržnje. Samo u periodu od januara do oktobra 2020. godine evidentirali su 101 incident počinjen prema osobama druge etničke ili vjerske pripadnosti.

“Mi sada imamo mlade generacije koje su na visokim pozicijama unutra države ali nisu imale prilike da se obrazuju na inkluzivni i sveobuhvatni način gdje su mogli učiti o prošlosti i procesu pomirenje. Oni mogu biti potencijalni ekstremisti, ako već i nisu,” pojašnjava Opačin.

Uz obrazovanje, koje Opačin opisuje kao ključni faktor u procesima izliječenja društva i gradnji mira, značajnu odgovornost imaju i mediji koji su u BiH nerijetko nosioci dodatnih podjela.

“U nedostatku formalnih inkluzivnih obrazovnih materijala vezanih za dešavanja u ratu, mediji – pored ličnih porodičnih kontakata – postaju ključni izvor informacija za većinu mladih,” objašnjava Džidić.  

BIRN BiH jedini je mediji u Bosni i Hercegovini koji kontinuirano izvještava sa suđenja za ratne zločine pred domaćim i međunarodnim sudovima, ali i o drugim mehanizmima tranzicione pravde. Bogata arhiva BIRN-ovih tekstova, dokumentarnih filmova, televizijskih i radijskih emisija, ali i različitih publikacija posvećenih temama iz prošlosti i procesima tranzicione pravde besplatno je dostupne svima.

Nažalost, podijeljenost bosanskohercegovačkog društva oslikala se i na medije. Zbog pristrasnosti različitim političkim subjektima i narativima koje oni zastupaju, mediji svojim radom usložnjavaju proces suočavanja s prošlošću i nerijetko doprinose dubljim podjelama.

“Obzirom na pristrasno i političko izvještavanje o ratu, ratnim zločinima i procesima suočavanja s prošlošću većina mladih, koji ionako žive u sve etnički čišćim prostorima zbog posljedica rata, skoro pa nisu i suočeni sa istinom tokom formalnog obrazovanja. To dovodi do sve većeg revizionizma i sve manjeg razumjevanja i porasta populizma i nacionalizma kod mladih,” dodaje Džidić.

Posljednji izvještaj Freedom House za 2020. godinu navodi da medijsku sliku u BiH karakteriše utjecaj političkih stranaka, gdje je takav primjer posebno očit na Radio televiziji Republike Srpske koja “služi interesima SNSD-a”. U istom izvještaju se također navodi da je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini ispolitizovan i u određenim dijelovima zemlje diskriminirajući.

Nizak nivo medijske pismenosti doprinosi da se objavljeni sadržaji nedovoljno propituju, te mediji pozivaju na odgovornost u slučajevima kada koriste jezik mržnje, pristrasno ili netačno izvještavaju.

Servis za medijsku profesionalnu edukaciju i razvoj (SEMPER) je tokom aprila 2019. godine radio istraživanje o govoru mržnje u online medijima. U okviru istraživanja proveli su i anketu u kojoj je učestvovalo više od 500 ispitanika, najvećim dijelom osobe od 20 do 30 godina starosti. Od ukupnog broja ispitanih, 72 posto je izjavilo da je govor mržnje najizraženiji na internetu, te da su njegovi najčešći uzročnici nacionalnost i religija.

Uz političke partije i građane kao odgovorne za širenje mržnje, određeni broj ispitanika je naveo i novinare. Podijeljenost zajednica, školskog sistema, ali i medija stvara uslove u kojima mladi odrastaju sa iskrivljenom slikom o prošlosti i bez vještina koje će im pomoći da budu tolerantniji.

“Kroz medije nam se svakodnevno nameću predrasude i slika 'o drugom i drugačijem'.  Mediji promovišu poruke političkih lidera i nekih stranaka kojima je u cilju da se ovakvo stanje nametnute predrasude i mržnja nastavi. Koga ja to mrzim? Koga ja mogu mrziti kada nešto nisam ni doživio o čemu se svakodnevno priča kroz medije i predizborne kampanje,” govori 20-godišnji Ammar Grabić, koordinator u inicijativi “Mačke protiv terorizma” ili CAT BiH.

Ovu inicijativu pokrenuli su mladi sjeveroistočne BiH, članovi i članice Omladinskog resursnog centra Tuzla, u martu 2017. godine. Na inicijativi radi deset mladih osoba rođenih nakon rata u Bosni i Hercegovini kojih je spojila zajednička želja da kreiraju medijski sadržaj koji će njihovim vršnjacima ponuditi “drugačiji narativ” u odnosu na onaj kojim su svakodnevno medijski izloženi.

Inicijativu karakterišu različite aktivnosti koje realizuju na terenu, ali i na društvenim mrežama gdje redovno objavljuju satirične “meme” sadržaje o različitim temama koje zaokupljaju bosanskohercegovački medijski i društveni prostor.

“Trudimo se kroz popularne medijske formate provučemo poruke i našu misiju da se borimo protiv svakog vida radikalizma i nacionalizma koji vodi ka nasilnom ekstremizmu, te da promovišemo naš moto – ne furamo nacionalizam već građanski aktivizam”, dodaje Ammar. 

Nakon tri godine djelovanja, CAT BiH je izgradila mrežu oko 20.000 pratilaca na Facebooku, više od 2.000 na Instagramu i više od 500 na YouTube kanalu. Redovno objavljuju sadržaje na svim društvenim mrežama i u različitim formatima prilagođenim ciljnoj publici – mladima.

Kreiranje drugačijeg narativa u odnosu na onaj koji im je svakodnevno dostupan, mladi okupljeni oko inicijative CAT BiH vide kao jedan od načina kako da nove generacije ne odrastaju pod utjecajem “obojenih narativa”. Iako mediji ne mogu zamijeniti formalne sisteme obrazovanja, njihovo snažnije regulisanje moglo bi doprinijeti smanjenju širenja govora mržnje. Ne smijemo zaboraviti na odgovornost koju mediji imaju prema svojim čitaocima i gledaocima, ali i društvu u cjelini.

Istraživanja neformalnih obrazovnih inicijativama pokazala su, objašnjava Opačin, da priče koje govore o ljudima koji su pomagali jedni drugima u teškim vremenima daju doprinos pomirenju i boljem razumijevanju drugog.   

“Te pozitivne priče, kada bi se potencirale kroz medije, bi mogle pomoći da se 'drugi' prikažu na bolji način nego što je to trenutno slučaj. Mediji ne daju prostor da jedan narod uči ili čuje dovoljno drugih narativa ili priča vezanih za suočavanje s prošlošću. (…) Jedan od načina da se to promijeni je da se prestane fokusirati na skandalozne priče koje će više podijeliti nego pomiriti, doprinijeti možda potencijalnim sukobima, a ne izgradnji mira,” dodaje Opačin.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.