Golubović: U BiH nedovoljno prepoznata uloga novinara i novinarki kao svjedoka u Hagu

Golubović: U BiH nedovoljno prepoznata uloga novinara i novinarki kao svjedoka u Hagu

Golubović: U BiH nedovoljno prepoznata uloga novinara i novinarki kao svjedoka u Hagu

Intervju sa Draganom Golubovićem, koordinatorom projekta "Novinarstvo kao prvi nacrt historije".

foto: mediacentar

Nedovoljno istražena uloga novinara i novinarki kao svjedoka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) tokom njihovog ratnog izvještavanja iz Bosne i Hercegovine i regije, kao i nepoznavanje značaja medijskog sadržaja u sudskim procesima u široj javnosti, bio je povod za projekt „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“.

Proteklih 18 mjeseci tim Mediacentra Sarajevo, prvenstveno Dragan Golubović i Selma Zulić Šiljak, radili su na prikupljanju više od 2.500 novinarskih tekstova, snimaka i fotografija nastalih tokom sukoba na području bivše Jugoslavije a koji se nalaze u arhivi MKSJ, među kojima je 130 sati materijala sa 22 svjedočenja novinara i novinarki iz arhive MKSJ. Pored toga, intervjuisano je i 14 novinara i novinarki koji su svjedočili u procesima za ratne zločine. Dio vrijednih dokumenata i različiti multimedijalni sadržaji dostupni su na platformi „Mediji kao dokaz“ na čijem razvoju je radio Golubović.

U intervjuu za Media.ba govori o važnosti projekta, o vrijednosti dokumenata, iskustvu koordiniranja snimanja intervjua i novoj platformi koja sadrži tri segmenta: „Mediji kao dokazni materijal“, „Novinari kao svjedoci zločina“ i “Novinarski pogledi na MKSJ“.

Od 31 novinara i novinarki koji su dali svoje iskaze pred Tribunalom, iskustva gotovo polovine njih nalazi se u bazi ove platforme. Proces dolaska do njihovih kontakata je bio dugotrajan.

„Novinar i logoraš Alija Lizde, koji je bio svjedok u procesu Prlić i drugi, Sejo Omeragić i Snježan Lalović bili su jedini novinari iz BiH koji su svjedočili pred MKSJ. Kada sam to rekao Lizdeu, on je bio potpuno zbunjen, te je kazao kako je smatrao da je bilo bar 20 novinara iz BiH koji su svjedočili u Hagu“, priča Golubović.

Šira javnost nije bila dovoljno svjesna uloge novinara u dokazivanju zločina tokom sudskih procesa pred Haškim tribunalom, smatra on. Ideja za projekat nastala je kao rezultat dugogodišnje saradnje Digitalnog arhiva Infobiro, koji u printanom obliku čuva oko 70 posto svih novina koje su izlazile u periodu 1992-1995. godine, i MKSJ kada su u pitanju novine i magazini koji su izlazili tokom rata u BiH.

Cilj platforme „Mediji kao dokaz“

Stvaranje mogućnosti propitivanja uloge novinarstva i upotrebe medijskog sadržaja u procesima koji su vođeni pred MKSJ bili su ciljevi projekta koji je podržala Ambasada Nizozemske u Bosni i Hercegovini. Platforma „Mediji kao dokaz“ je komunikacijski kanal prema onima koje ova priča zanima, navodi Golubović.

„U dijelu 'Mediji kao dokazni materijal' dostupno će biti deset audio-vizuelnih priča sa procesa tako da će onaj koji bude posjetio tu stranicu na njoj pronaći primjer kako se medijski sadržaj koristio u procesu protiv Mladića, Karadžića, Orića ili Blaškića. Drugi segment je 'Novinari kao svjedoci zločina' u kome su predstavljene priče o novinarima koji su svjedočili pred MKSJ, odnosno dijelovi intervjua koje je Mediacentar uradio za potrebe projekta i dijelovi njihovih svjedočenja koje smo povukli iz arhiva MKSJ tokom projekta. Posljednji segment nazvan je 'Novinarski pogledi na MKSJ' u kojem intervjuisani novinari odgovaraju na isto pitanje, odnosno kako vide rad i značaj MKSJ“, objašnjava on.

Prisjećanja novinara na ratna iskustva

Intervjue sa novinarima i novinarkama koji su svjedočili u Hagu a govorili su i za projekt „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“ radio je, pored Bore Kontića, i tim iskusnih novinara i saradnika Mediacentra Sarajevo, među kojima su Tihomir Loza, Drago Hedl, Agron Bajrami i Ahmed Burić. Iako nije bio prisutan tokom svih snimanja, Golubović se prisjetio nekoliko njemu upečatljivih trenutaka tokom pojedinih intervjua. Navodi primjer sa snimanja razgovora sa bh. novinarom Seadom Omeragićem i dijela u kojem je govorio o čovjeku koji je u ratu izgubio ruku.

“Omeragić i taj čovjek su išli pješke od Kiseljaka prema Zenici razgovarajući o ratu i stvarima koje donosi rat. U jednom mometu, kako kaže Omeragić, čovjek se okrenuo prema njemu i rekao: ‘Vidiš, ja sam izgubio lijevu ruku, moj brat je izgubio desnu – i nas dvojica smo praktički sada samo jedan čovjek”, navodi Golubović i dodaje kako su intervjui sa novinarima puni različitih ljudi i priča.

Golubović ističe i svjedočenje francuske novinarke Florence Hartmann o tome kako je sa koleginicom locirala i otkrila masovnu grobnicu na Ovčari i svjedočenje britanskog novinara Eda Vullimayija o tome šta je za njega novinarstvo, priče su same za sebe, kako navodi Golubović.

„Vulliamy u intervjuu kaže da se objektivnost odnosi na činjenice i navodi primjer: 'Ako se u kući nalazi dvanaest leševa, dvanaest ih je. Ne osam jer su Hrvati ili petnaest jer su Srbi ili dvadeset četiri jer su Bošnjaci. Dvanaest. To je objektivnost. Neutralnost je nešto drugo. Neutralnost nalaže da nekako izjednačim žene koje su napastvovali svaku noć u logoru Omarska i zvijeri koje su to radile. A ja nisam neutralan prema čuvaru logora Omarska i nevinim zatvorenicima koje su sakatili, mučili i prebijali do smrti'“, prepričava Golubović izjavu Vulliamyja koji je kao ratni reporter u augustu 1992. zajedno sa Penny Marshall od Radovana Karadžića dobio pristup logorima Omarska i Trnopolje kod Prijedora.

Proces kontaktiranja novinara i novinarki svjedoka pred Haškim tribunalom je bio kompleksan, kaže Golubović, a najzahtjevniji dio posla je bilo pronaći njihove kontakte i uskladiti njihove rasporede sa snimanjima.

Veza između Infobiroa i “Medija kao dokaza”

Iako je ovaj projekt sakupio dokumente u jednu novu platformu u okviru Mediacentra Sarajevo, postojeća platforma – Infobiro.ba, online digitalni arhiv pokrenut 2004. godine – već godinama predstavlja izuzetno vrijedan izvor, između ostalog, izvještaja o ratu i poslijeratnom periodu i iako to nisu članci koji su korišteni kao dokazi u Hagu, ipak su korisni za istraživanja i novinarske priče i danas.

Navodi kako su za sadržaj arhiva danas institucionalno zainteresovani fakulteti u Evropskoj uniji i širom svijeta, uključujući i daleki Japan, kao i domaće nevladine organizacije i pojedinci, ali da je malo interesovanja bh. fakulteta i redakcija.

“Novinarstvo kao prvi nacrt historije” u službi oralne historije

S obzirom na količinu materijala prikupljenog u svrhu projekta, njegov doprinos je značajan u oralnoj historiji. Golubović pojašnjava kako bi takva svjedočenja i narative idealno trebale, osim nevladinih organizacija, prikupljati i javne ustanove.

“Oralna historija je nešto što bi arhive, biblioteke i muzeji trebali početi praktikovati. Previše bi bilo reći da je projekat 'Novinarstvo kao prvi nacrt historije' oral history. Metodološki intervjui sa novinarima bazirani su na iskustvima oralne historije”, naglašava Golubović i pojašnjava kako nisu sve procedure takvog pristupa ispoštovane jer je cilj bio drugačiji a fokus na ulozi novinara u 'ispisivanju' historije.

Govoreći o budućnosti platforme kaže da je plan da se u naredne tri godine nadopunjuje različitim sadržajima u vidu videosadržaja svjedočenja novinara koji su u bazi, kao i sistematičnija upotreba medijskog sadržaja povučenog iz arhiva MKSJ.

Planirano je i kreiranje priča sa novinarima koji nisu bili dio projekta. Golubović navodi primjer da trenutno rade na prikupljanju sadržaja kako bi se obilježilo djelo Dejana Anastasijevića, preminulog novinara Vremena, koji je bio jedan od svjedoka pred MKSJ.

Mediji su dali značajan doprinos dokaznom materijalu u suđenjima za ratne zločine u vezi sa ratovima devedesetih, podsjeća Golubović. Broj od 31 novinara i novinarke koji su dali iskaze čini manje od jedan posto od ukupnog broja svjedoka pred Tribunalom, a 14 njih je za Mediacentar podijelilo detalje iskustva svjedočenja i razloge za svoje odluke da svjedoče. To su: Anthony Birtley, Andrew Hogg, Alija Lizde, Branimir Grulović, Ed Vulliamy, Florence Hartmann, Jacky Rowland, Jeremy Bowen, John Sweeney, Martin Bell, Sead Omeragić, Slavoljub Kačarević, Veton Surroi i Zvezdana Popović.

Mediacentar Sarajevo je pretražio i više od 100.000 dokaznih materijala iz baze sudskih spisa MKSJ u potrazi za medijskim sadržajem korištenim kao dokaz u argumentaciji tužilaštva, odbrane i sudskog vijeća.

Promocije ovog projekta su već održane u Prištini, Podgorici i Beogradu. Dodane podatke iz analize medijskog materijala preuzetog iz baze sudskih spisa možete pronaći na ovom linku.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“, kojeg provode Fondacija Mediacentar Sarajevo i digitalni arhiv INFOBIRO.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.