Kad vakcina postane zlo
Kad vakcina postane zlo
05/04/2017
Tekstovi i diskusije o štetnostima vakcinacije sve su češći u medijima u BiH, ali obično nisu utemeljeni na stručnim činjenicama.
Foto: Pixabay
"Ne morate vakcinisati svu djecu, vakcinišite samo onu koju želite zadržati." (Poruka roditeljima sa ulaza u jedan njemački dom zdravlja)
Nije istina da BiH zaostaje za svim svjetskim trendovima, te se neki od njih i kod nas prate paralelno s ostatkom planete, ili makar s malim zaostatkom. Pored onih pozitivnih u koje bismo mogli ubrojati svijest o važnosti zdrave i organske prehrane, značaj vježbanja i drugih tjelesnih aktivnosti koje doprinose zdravlju, te rastuću nepopularnost pušenja, podjednako se prate i negativni trendovi. Oni se najviše odnose na loše djelovanje virtuelne sfere (cyber kriminal i bullying, psihički problemi koji su posljedica ovisnosti o socijalnim mrežama, fenomem "selfiranja"...), dominaciju reality programa i drugih vrsta "ljudskih eksperimenata", ali i na globalno popularne teorije zavjere.
Postoje različite teorije zavjere – teorija o Novom svjetskom poretku, lažnom slijetanju na Mjesec, izvanzemaljcima koji žive paralelno s ljudima, GMO i HAARP teorije itd. Razlikuju se po količini "nevjerovatnih" elemenata i stepenu uvjerljivosti. Među njima posebno mjesto zauzimaju teorije koje se tiču ljudskog zdravlja i odnose na "farmaceutski lobi" koji navodno upravlja tim istim zdravljem. Farmaceutski lobi se optužuje da, naprimjer, u ime sopstvenih tržišnih interesa čuva u tajnosti lijek protiv raka i drugih bolesti, a neke bolesti i proizvodi da bi onda prodavao lijek za njih. Drugim riječima, jedini interes kojim se povodi farmaceutski lobi jeste zarada. Zbog nje se ljudima, između ostalih, prodaje i mit o vakcinama koje, kako tvrde teoretičari zavjere, ne štite ljude samo od smrtonosnih zaraznih bolesti, nego i izazivaju bolesti poput autizma ili dovode do intelektualnih oštećenja.
Podsjetimo se, sve je navodno krenulo od studije koju je prije nekoliko godina objavio dr. Jeff Bradstreet i u kojoj je uspostavio vezu između vakcinacije i pojave autizma kod djece. Iako je spomenuta studija brzo otpovrgnuta i za tu povezanost nisu pronađeni nikakvi održivi dokazi, to je bilo dovoljno da Bradstreet izraste u heroja istine o vakcinama, koji se suprostavlja farmaceutskim i vladinim moćnicima zbog čega se i njegova smrt kasnije povezala sa sumnjivim okolnostima. Svjetske medije, pa time i bosanskohercegovačke, zapljusnuli su "skandalozni članci" s ciljem otkrivanja prave istine o vakcinama. Stoga s pravom možemo zaključiti da je veliki dio populacije zahvatila prava antivakcinaška histerija. Ona se naročito rasplamsala u komšiluku - Srbiji koja je, kako se čini, veoma pogodno tlo za primanje različitih teorija zavjere, ali ni BiH puno ne zaostaje za njom.
Tako čak i u onim medijima za koje još vežemo epitete "ozbiljnih i profesionalnih" možemo naići na sljedeće naslove: Redovno vakcinisanje krenulo po zlu, Sarajevo – 13 djece završilo na KUM-u nakon primljene vakcine, Četveromjesečna beba zbog vakcine postala invalid itd. Pritom nije problem što ovakvi tekstovi postoje, jer vakcina kao i svaki drugi lijek koji čovjek uzima može imati nuspojave, koliko je problem način na koji su napisani. Svaki ljekar i osoba sa medicinskim obrazovanjem ne poriče da vakcina može imati negativne efekte, ali su oni neuporedivi sa pozitivnim i statistički zanemarivi, gledano na cjelokupnu populaciju koja primi vakcinu. Međutim, u navedenim se primjerima to ne spominje i prvenstveno se akcentira negativno, a to negativno isto tako nije dovoljno stručno predstavljeno i argumentirano, pa s pravom možemo i u njega posumnjati.
Kako živimo u vremenu površnih tekstova i senzacionalističkih naslova, i one teme koje ne zaslužuju takav "tretman" bivaju obrađene na taj način da bi osigurale čitatelje. To skraćivanje tekstove automatski čini podložnim različitim zloupotrebama. Članci s portala N1 nisu tipični antivakcinaški tekstovi, ali oni svakako podilaze antivakcinaškoj klimi i zbog svega "nerečenog" mogu biti proglašeni antivakcinaškim tekstovima. S druge strane, čiste antivakcinaške primjere lako je prepoznati i oni se uglavnom nalaze na socijalnim mrežama i na opskurnim portalima (Vakcine za bebe izazivaju autizam, teške bolesti i smrt. Amerika platila 3 milijarde odštete!, Moj Luka je dobio autizam posle MMR vakcine, Tramp otkrio ono što se već dugo krije: Vakcine protiv gripa su najveća prevara u istoriji medicine, Ne bih vakcinisao ni kuče, a kamoli dete!, Vakcine – novi genocid itd.).
Osim što se na spomenute načine bave temom, mediji daju prostor i javnim ličnostima za iznošenje svojih antivakcinaških stavova. Jedna od najpoznatijih bosanskohercegovačkih antivakcinašica je prof. dr. Sabina Silajdžić koja je za magazin Azra ponosno izjavila da od njenih šestero djece nijedno nije vakcinisano. Istina, ona nije poručila roditeljima da ne vakcinišu svoju djecu, nego je ostavila svakom od njih da to sam odluči, naglasivši kako je to pravo svakog roditelja – što je diskutabilno samo po sebi, jer prije prava roditelja da odlučuje o tome svakako dolazi pravo djeteta na zdravlje koje mu vakcine omogućuju. Ali S. Silajdžić nije sama. U svijetle primjere domaćih antivakcinaša svojim se statusima na društvenim mrežama svrstao i Fuad Backović, bosanskohercegovački predstavnik na Eurosongu. Naime, Deen se usprotivio naredbi koju je donijelo Federalno ministarstvo zdravstva, a koja je uvedena zbog povećanog broja nevakcinisane djece (što je za posljedicu imalo i epidemiju malih boginja). Prema navodnoj odluci, prije upisa u vrtiće, škole i kolektivne smještaje, vršit će se provjera imunizacije djece i nevakcinisana djeca, zbog prijetnje drugoj djeci, neće moći biti upisana.
U cijeloj ovoj priči nije problem ni nepostojanje provakcinaških tekstova u kojima se ljudima iz struke daje prostor da nas podsjete na pozitivne efekte koje vakcine imaju na zdravlje djece i opasnostima koje prijete ako se vakcinisanje izostavi. Takvih tekstova ima kako na N1 tako i na drugim portalima u BiH: Vakcine su sigurne, Izbjegavanje vakcinisanja djece u BiH, Dr. Aida Kulo- Ćesić: Savjet roditeljima anvikacinašima, Izuzetno visoke i oštre kazne za nevakcinisanje djece u BiH itd. Osim njih, objavljene su i ozbiljnije analize posvećene ovom pitanju. Međutim, treba imati u vidu da je utjecaj koji može imati jedan negativan ili dvosmislen tekst, koji se ne odlikuje jasnim stavom prema ovome, mnogo veći od utjecaja koji može imati više pozitivnih, provakcinaških tekstova.
Zašto je to tako? Zato što su antivakcinaški tekstovi puno jednostavniji za apsorpciju i "zanimljivije" napisani od provakcinaških. Prevedeno u jezik teorija, razlika je ista kao ona koja postoji između naučnih teorija i teorija zavjere. Teorije zavjere nude jednostavnija rješenja za složene probleme, dok se moramo potruditi pri shvatanju naučnih teorija koje su često i napisane "dosadnim jezikom" i sadrže mnogo različitih podataka. Pri tome trebamo imati saosjećanja prema roditeljima bolesne djece koji krive vakcine, bez obzira na to što se ne slažemo s njima jer oni imaju potrebu da okrive nekog i da nađu neki odgovor za to što ih je zadesilo, makar taj odgovor bio pogrešan. U ovome se treba tražiti i razlog zbog kojeg mnogi novinari ovom problemu pristupaju površno i antivakcinaški - taj je pristup jednostavno puno lakši nego pisanje nekog istraživanjima i podacima poduprtog teksta.
Međutim, to ne znači da bi se pisanje antivakcinaških tektova trebalo tolerisati ili makar ne biti na neki način sankcionisano – naročito jer već postoje i stvarne kazne za nevakcinisanje djece. I javne ličnosti bi trebale snositi neki vid odgovornosti za promovisanje antivakcinaških stavova, a osim onih koji se protive vakcinaciji, mediji bi trebali dati prostora i onim javnim ličnostima koje bi o njoj govorile afirmativno. Trebao bi nam neki "poznati" zastupnik vakcinaških stavova koji bi demistificirao kvazinaučne činjenice razumljivim jezikom – onakav, kakva je, naprimjer, Biljana Srbljanović u Srbiji. Jer kao što smo rekli, ljudima odgovara stil koji imaju teorije zavjere i lakše im je povjerovati u njih, nego gubiti vrijeme i energiju na naučne teorije. Zato bi mediji trebali ostati na strani nauke i naučnih činjenica, a ne takve zablude dodatno podržavati, bilo prenošenjem antivakcinaških sadržaja bilo nedovoljno obuhvatnim i sadržajnim pristupom temi.
Naknadna izmjena: Navodnu odluku o zabrani upisa nevakcinisane djece u školu, demantovalo je Ministarstvo zdravstva FBiH.