Kandidati/kinje veličali vojne formacije i zanemarivali ratne zločine.

foto: Mediacentar

Preliminarni rezultati Opštih izbora u Bosni i Hercegovini (BiH) govore kako su najveći broj poslaničkih mjesta u 13 parlamenata u BiH osvojile etno-nacionalne stranke. To se moglo i naslutiti evidencijom etnonacionalnih narativa koji su obilovali javnim prostorom još od 4. maja kada su raspisani Opšti izbori.

Narativi mržnje, zastrašivanje, huškanje, ratnohučkački govori, sjećanje na rat, narativi o prošlosti - to su metode kojima su političkih subjekti, kandidati/kinje i lideri stranaka pokušali zadobiti povjerenje birača. Sve su to evidentirali istraživači/ce Mediacentra Sarajevo posmatrajući štetne narative u predizbornoj kampanji. Primjetno je i da su pojedini kandidati/kinje negirali ili umanjivali ratne zločine, a što je, prema Krivičnom zakonu BiH, krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina.

Javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili opravdavanje genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti je krivično djelo na teritoriji cijele zemlje, nakon što je prošle godine, tada odlazeći, visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH.

Nakon izmjena i dopuna Krivičnog zakona negiranje genocida i ratnih zločina je smanjeno, ali nije zaustavljeno. Takvi narativi koristili su se i u izbornoj kampanji, ali i prije zvaničnog početka izborne kampanje.

Umanjivanje presuda i negiranje zločina

Kandidatkinja opozicije za predsjednicu Republike Srpske (RS) Jelena Trivić tako je u izbornoj noći, proglašavajući pobjedu, umanjila brojne presude za ratne zločine i genocid rekavši da su se Srbi samo branili.

„Ovo je tek početak pobjeda za RS. Srbi su stradali u mnogim ratovima u kojima smo se samo branili i mi jesmo nebeski narod koji treba naučiti pobjeđivati u miru. Pobjeda znači bolja ekonomija, zdravstvo, obrazovanje i pobjeda nad korupcijom“, rekla je Trivićeva u izbornoj noći.

Njena izjava nije izazvala reakcije jer je javnost bila fokusirana na rezultate izbora, ali izjava spada u domen sveopšteg negiranja ili umanjivanja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida jer je takva krivična djela nemoguće izvršiti ukoliko se neki narod samo brani, a brojnim presudama Haškog tribunala utvrđene su drugačije činjenice od onoga što je rekla Trivić.

Njen protukandidat i, prema nepotvrđenim rezultatima izbora, pobjednik u izbornoj utrci za predsjednika RS Milorad Dodik puno otvorenije je negirao srebrenički genocid. On je u finišu izborne kampanje gostujući u emisiji „Ćirilica“ na Happy TV rekao:

„Kod muslimana se dešava sljedeće. Oni su to htjeli da iskoriste da baš njih ima 50 i nešto posto, na stranu sva priča kako smo mi izvršili genocide lažljive i te mnoge stvari koje su oni pričali, kako su Srbi pobili 300.000 muslimana. Sve je to historijski netačno, sve je to historijski pogrešno. Onda dođe taj popis i oni kažu ‘evo nas ima više’. Kako smo vas onda pobili? Gdje ste, odakle ste došli? Kako je moguće da vas ima više, ako je sve to što ste rekli tačno? Kako sada vas odjednom ima više, a Srba ima manje i Hrvata ima manje? Kako sad to? Kakvi su to apsurdi?”

Najočitiji primjer negiranja genocida i ratnih zločina je promotivni materijal Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Oni su distribuirali letke u kojima se nedvosmisleno negiraju ratni zločini i zločin genocida. U materijalima s logom SNSD-a navedeni su razlozi zašto “nije bilo lako Srpskoj”.

“Nije bilo lako Srpskoj – ni u ratu ni u godinama mira. Za vrijeme rata bjesomučna muslimanska propaganda i lažne priče o ubijanju, silovanjima, agresiji, genocidu, etničkom čišćenju i sve to samo protiv muslimanskog naroda, što je nastavljeno i svih ovih 27 godina nakon okončanja borbenih dejstava”, navodi se, između ostalog, u materijalu koji se pojavio u Banjaluci.

Ukoliko bi se u sudskom procesu utvrdilo da je ovo krivično djelo kazna bi bila minimalno godinu zatvora.

“Ko krivično djelo iz stava (1) do (3) ovog člana izvrši tako da javnosti učini dostupnim ili joj distribuira letke, slike ili druge materijale, kazniće se kaznom zatvora od najmanje jedne godine”, jasno je navedeno u članu 145 a Krivičnog zakona BiH.

Veličanje ratnog zločinca

Negiranje ratnih zločina nije svojstveno samo političarima, već i medijima. Prenoseći novinsku agenciju Srna i portal Srpskainfo i anonimni portal Prijedor24h.net umanjuje i opravdava zločin na Markalama.

Vehid Šehić, predsjednik Strateškog odbora Koalicije “Pod lupom”, kaže da oni prijavljuju nepravilnosti koje uoče u predizbornoj kampanji, ali da oni nisu ti koji utvrđuju odgovornost kad je u pitanju negiranje genocida, ratnih zločina.

“Ima zakon ove države i onda treba da reaguju institucije koje su po defaultu zadužene za pokretanje postupaka, mislim na Tužilaštvo BiH. Na njima je odgovornost da provode zakon koji je njihov glavni alat, to je Krivični zakon BiH, a imamo krivično djelo kojem se zabranjuje negiranje genocida i drugih zločina, a ne samo genocida. Zakon je tu apsolutno jasan”, odgovora Šehić na pitanje da li su zabilježeni i prijavljeni slučajevi negiranja genocida u predizbornoj kampanji.

Iako je prošlo više od godinu, Tužilaštvo BiH do sada nije podiglo nijednu optužnicu zbog počinjena krivičnih djela propsisanih članom 145 a Krivičnog zakona BiH, a koji se odnosi na zabranu negiranja, umanjivanja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Prijava je bilo i u periodu od dana raspisivanja izbora, ali iz Tužilaštva BiH nisu rekli o kojem broju prijava je riječ. 

“U Tužiteljstvu BiH su od mjeseca svibnja/maja, odnosno raspisivanja izbora, zaprimane prijave koje se odnose na kaznena djela negiranja genocida i ratnih zločina, koje se odnose na različite osobe”, naveo je za Mediacentar Sarajevo u pisanom odgovoru Boris Grubešić portparol Tužilaštva BiH.

S obzirom na status predmeta, Grubešić nije mogao govoriti o detaljima i prijavljenim osobama.

Novinarka Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH Lamija Grebo za Mediacentar Sarajevo kaže da ovaj medij, koji se usko bavi temama ratnih zločina, nije zabilježio značajan porast u negiranju genocida i drugih zločina tokom predizborne kampanje u odnosu na raniji period.

“Osobe koje smo evidentirali da su u svojim izjavama veličale ratne osuđenike ili negirale zločine činile su to i van predizbornog perioda, pa ih sami događaji koji su korišteni u svrhu predizborne kampanje nisu dodatno podstakli da to čine češće ili više, iako su im koristili za ratnu retoriku. Ipak s druge strane, više je bilo negiranja drugih zločina ili veličanja osuđenika nego negiranja genocida u Srebrenici, naročito u periodu kada je Brđanin preminuo što je bio povod za takav govor”, kaže Grebo.

A takvim govorom koristio se Milorad Dodik kada je veličao osuđenog ratnog zločinca, što je takođe zabranjeno, Radoslava Brđanina nakon što je preminuo. O Brđaninu kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti u BiH Dodik je na Twiteru napisao:

“Duboko me potresla vijest o smrti Radoslava Brđanina, velikog patriote koji je veći dio svog života žrtvovao za slobodu i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima”, napisao je Dodik na svom Twitter profile. Ovaj slučaj BIRN BiH je zabilježio u svojoj bazi “Mapiranje mržnje”.

Slično je uradio i premijer Republike Srpske i kandidat SNSD-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske koji je porodici Brđanin uputio telegram saučešća, te o osobi koja je proglašena krivom za progone, mučenje, deportacije i prisilno premještanje nesrpskog stanovništvom u BiH, rekao: "Slava mu!" I aktuelna predsjednica Republike Srpske, a prema preliminiranim rezultatima okončanih Opštih izbora buduća članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je veličala pomenutog ratnog zločinca.

“Pamtićemo ga kao velikog patriotu i rodoljuba, koji je u najtežim trenucima branio pravo na slobodu i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima”, rekla je Cvijanović.

Romantizacija vojnih formacija 

Kandidati i funkcioneri Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH su na proslavi godišnjice osnivanja Hrvatske Republike Herceg Bosne (HR HB) veličali i romantizirali njeno stvaranje, iako je presudom Haškog tribunala njeno rukovodstvo pravosnažno osuđeno  2017. Stvaranje Herceg Bosne (HZ) odnosno hrvatskog entiteta u BiH prema presudi imalo je za rezultat udruženi zločinački poduhvat.

Na pomenutom događaju načelnik Gruda Ljubo Grizelj (HDZ BiH) je početkom septembra svojim govorom negirao hašku presudu.

“U današnjem danu se sjećamo svega što se događalo kroz protekle 32 godine. Došla je demokracija i političke slobode, radovali smo se svi zajedno, a odmah na početku smo primorani na Domovinski rat. Nužno je bilo stvaranje političkoga, ekonomskoga i vojnoga okvira HZ HB i HR HB. A prije 30 godina posebno važnog stvaranja Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Glavni mehanizam je bio nacionalna pomirba i svehrvatsko zajedništvo. Rezultat je: Obranili smo se. Ostali svoji na svome. Procese u Herceg Bosni je predvodio Mate Boban. Došlo je vrijeme mira. Bili smo kooperativni i HR HB smo unijeli u današnju BiH. Bitno doprinijeli postizanju najvažnijega nacionalnoga cilja stvaranja Hrvatske države! Posebno sjećanje ide na njezinoga stvaratelja dr. Franju Tuđmana. Poginuli i nestali umrli i svi vi živi branitelji, tome su dali najveći doprinos", rekao je Grizelj.

Dakle, za njega nisu postojala mučenja, prisilna zatvaranja, silovanja, etničko čišćenje.

Njegov stranački šef Dragan Čović zanemario je zločine počinjene nad Srbima u Hrvatskoj, a posebno u akciji “Oluja”, kada je prilikom obilježavanja 27. godišnjice akcije na svom Twiter nalogu napisao:

“Danas se, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnicu VRO #Oluja, prisjećamo časne pobjede i zajedništva hrvatskoga naroda.”

I kandidatkinja HNS-a za članicu Predsjetništva BiH Borjana Krišto bila je na proslavi godišnjice Oluje.

Negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca često je sadržaj koji objavlju i brojne Facebook stranice. Među njima i stranica “Bošnjaci Jablanice:” Oni su u svojim objavama veličali ratnog zločinca Sakiba Mahmuljina osuđenog na osam godina zatvora jer nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda ‘El-Mudžahidin’ na području Vozuće kod Zavidovića.

“Podrška našem generalu”, dio je jedne od objava koje veličaju ratnog zločinca.

Romantiziranje vojnih akcija i vojski nije nepoznanica ni za predsjednika Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića, koji je na proteklim Opštim izborima bio kandidat za Predsjedništvo BiH.

Više puta je govorio o Armiji Republike BiH kao herojskoj vojsci, zanemarujući zločine koji su činjeni pod njenim okriljem. Tako je u jednom govoru rekao kako Bošnjaci nikoga nisu napali i kako su se samo branili.

Uloga medija

Dejan Lučka, direktor Banjačkog centra za ljudska prava kaže da kada je u pitanju negacionizam, odnosno negiranje da su se određeni zločini desili, to nije samo specifičnost BiH. Dosta država je nakon sukoba imalo i ima probleme sa ovom problematikom. Uloga tužilaca u BiH kada je u pitanju rad tužilaca na ovim slučajevima,  je veoma specifična.

“Prije svega, i sam govor mržnje se kod nas rijetko procesuira i tu nemamo baš ogromnu praksu. Uočljivo je da je u BiH naprimjer u praksi balans između govora mržnje i prava na slobodu izražavanja pomjeren u korist slobode izražavanja. Druga stvar vezana za tužioce je samo određenje ovog krivičnog djela i njegova veza sa slobodom izražavanja. Tako, nije svako negiranje zločina ujedno i krivično djelo koje se može procesuirati prema Krivičnom zakonu, već moraju biti ispunjeni uslovi koje ovaj zakon predviđa. Pored samog čina odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja i opravdavanja zločina, neophodno je da su te radnje usmjerene protiv grupe osoba ili člana određene grupe s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, da su učinjene u javnosti i da potiču nasilje ili mržnju”, kaže Lučka.

I to je najveći problem, zato i nema procesuiranja krivičnih djela vezanih za negiranje ili umanjivanje ratnih zločina.

“Tužioci se teško upuštaju u ovu „sklisku” materiju i čini mi se i da bježe od nje. A ako tu dodamo i odnos sa slobodom izražavanja situacija postaje još komplikovanija. Treća značajna stvar u ovom pogledu je i to što tužilaštvo i po pitanju drugih slučajeva ne radi baš najefikasniji posao, te se ova djela samo uklapaju u tu matricu”, dodaje Lučka.

Iako svako negiranje ratnih zločina nije krivično djelo i političari to znaju pa su takvi primjeri često dosta suptilni, njihove posljedice mogu biti iste kao i kod najotvorenijih primjera negacionizma. Stoga je bitno da i mediji obrate pažnju kako da, posebno u izbornoj kampanji, izvještavaju o slučajevima negiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

“Mediji  trebaju ukazivati kada dođe do povrede ovog zakona, odnosno negiranja genocida i drugih zločina ili veličanja osuđenih ratnih zločinaca, pogotovo kada se radi o javnim osobama, kao i na činjenicu šta pravosuđe poduzima ili ne po tom pitanju. Svakako da sami mediji ne bi smjeli biti izvor negiranja zločina ili veličanja osuđenih ratnih zločinaca”, savjetuje novinarka BIRN-a Lamija Grebo .

U ranijim primjerima vidjeli smo da mediji često ne prave otklon i ne izvještavaju kritički o takvim slučajevima, a ponekad su i sami mediji izvor negiranja ratnih zločina. Takva praksa je nedopustiva s aspekta medijske etike, a prva optužnica ili presuda mogla bi biti upozorenje svima da se sudske presude moraju poštovati.

Monitoring online sadržaja tokom Općih izbora 2022.

___