Pred presudu osumnjičeniku za ratne zločine, Radovanu Karažiću, podsjećamo na udarnu vijest u bh. medijima - njegovo hapšenje u julu 2008. godine.

Arhiv Infobiro

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Rebublike Srpske, optužen za ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini, čeka presudu koja je zakazana za četvrtak, 24. marta. 

Presuda Karadžiću je među najzastupljenijim temama u medijima u Bosni i Hercegovini tokom ove sedmice. Podsjećamo na medijske izvještaje od prije skoro osam godina kada je Karadžić uhapšen u Beogradu.

Budući da se hapšenje desilo u ponedjeljak kasno uveče, 21. jula 2008. godine, priča o tome je bila na svim naslovnicama tek u srijedu ujutro.

Dnevni avaz na naslovnoj stranici 23. jula donio je informacije o hapšenju Radovana Karadžića pod imenom Dragan Dabić. Tekst na drugoj strani "Premijer manjeg bh. entiteta na pressu - Dodik: Suđenje Karadžiću ne može biti suđenje RS" govori o stavu tadašnje vlade i današnjeg predsjednika RS-a, Milorada Dodika, da je hapšenje ispunjavanje dejtonske obaveze RS i da je bilo potrebno, ali je nedovoljno za pomirenje u BiH. Dodik je također poručio da RS nije Karadžićevo djelo i da se ne može kroz proces suđenja njemu suditi
i Republici Srpskoj.

Nakon brojnih reakcija i detalja o hapšenju i načinu na koji je Karadžić živio tajnim životom, na petoj strani je i reakcija Udruženja Majke Srebrenice: "Pravda bi bila da svakog dana gleda nišane u Potočarima".

Naslovnica Oslobođenja donijela je poređenje "Karadžić 1992. i 2008.". Na sljedećoj stranici objavljeni su tekstovi koji sugerišu novi početak za Bosnu i Hercegovinu i put ka pomirenju nakon što je ratni zločinac uhapšen.

Izvještaj iz Banje Luke objasnio je kako je "nakon vijesti o hapšenju ratnog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, prekinuta redovna sjednica Narodne skupštine" i da je predsjednik SDS-a, Mladen Bosić, poručio da poslanici te stranke "nisu spremni da nastave redovan rad nakon političkog orgijanja ratnog rukovodstva FBiH koje je uslijedilo nakon vijesti o hapšenju dr. Karadžića". Cijela naslovnica popunjena je najavama na istu temu.

Glas Srpske na naslovnici je donio tekst o tome gdje je i kako živio Karadžić u Beogradu. "Ni zaposleni u privatnoj ordinaciji ni njegovi stanodavci nisu znali njegov identitet. Posljednje mjesto prebivališta bila mu je opština Novi Beograd. On se slobodno kretao gradom, pojavljivao se na javnim mjestima".

Na naslovnici je i tekst "Krivica individualna, Srpska trajna kategorija" u kojem se govori o tome kako je "RS suočena sa mnogim neodgovornim izjavama koje su došle od jednog broja neodgovornih političara iz Sarajeva" ali i da će Karadžić "odgovarati svojim imenom i prezimenom, dok je RS trajna i nesumnjiva kategorija".

U nastavku izdanja Glasa Srpske je još kritika na izjave i reakcije bošnjačkih političara ali i pohvale na ozbiljnost Srbije gdje je Karadžić uhapšen.

I Nezavisne novine su donijele priču o tome kako je Karadžić radio kao bioenergičar. Nakon nekoliko članaka o hapšenju i "Draganu Dabiću", na petoj strani je tekst naslova "Nema kolektivne krivice" u kojem se naglašava da svi optuženi za ratne zločine moraju da budu izvedeni pred organe pravosuđa i da pravosuđe također treba da insistira na hapšenju i procesuiranju odgovornih za zločine nad Srbima, ali i da nema kolektivne krivice. 

"Ne mogu da shvatim da odgovorni političari slavodobitno pokušavaju da izvedu ljude na ulice Sarajeva i na taj način ponovo skrenu pažnju na jednu verziju istine", bila je izjava Milorada Dodika.

U danima koji su uslijedili, naslovnice sedmičnjaka bavile su se istom temom.

Udarni naslov Slobodne Bosne je "Konačno" a glavni i odgovorni urednik, Senad Avdić, pisao je kako je Karadžić radio pod potpunom zaštitom i kontrolom srbijanskih službi bezbjednosti.

Magazin Dani pisao je o tajnom životu "Radovana Dabića", o hapšenju i njegovom načinu života, a o tome je govorio i urednik Zdravog života, magazina za koji je Karadžić pisao pod imenom Dragan Dabić.