Priča o našem zločinu

Priča o našem zločinu

Priča o našem zločinu

Uloga medija u memoralizaciji Kazana
 
Foto: Grad Sarajevo
 

Suočavanje sa zločinima počinjenim u sarajevskom naselju Boguševac, na lokalitetu poznatom po jami Kazani, posljednjih je nekoliko godina bilo orijentisano oko tri institucije. Nevladine organizacije Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije poznate kao UDIK, Oslobođenja kao medija i Grada Sarajeva kao odgovornog za podizanje spomen-obilježja podno Trebevića. Ostali akteri, manje ili više, bili su u bliskoj vezi sa jednim od tri navedena aktera.

Ovo je kratka hronologija izvještavanja o političkom i medijskom odnosu prema zlodjelima boraca Desete brdske brigade Armije RBiH u protekle četiri godine. Od 2019. do 2023.

Početak prve godine, 2019, obilježen je UDIK-ovim konkursom za idejno rješenje spomenika žrtvama Mušana Topalovića Cace. Čin je to senzibiliziranja teme. Iznova predstavljanja ideje Gradu Sarajevu. Da se podigne obećani memorijal nebošnjačkim žrtvama prijestolnice. Dnevni avaz tom prilikom, 19. januara 2019, objavljuje tekst ''Dunović: Prvi put čujem za spomenik na Kazanima'', gdje ističe reakcije tadašnjeg potpredsjednika Federacije BiH. Zaobilaze se iskazi onih koji su pokrenuli inicijativu.

Na godišnjicu pokolja, 26. oktobra 2019, Edin Barimac u Oslobođenju zapisuje da će ubijeni dobiti monument naredne godine. Naslovnica Oslobođenja je: „O Kazanima se malo govori“. Dan ranije, Glas Srpske u tekstu prenosi i UDIK-ovo saopštenje: „za početak neka vlast pokaže dobru volju i ukloni spomen-ploču Mušanu Topaloviću Caci sa osnovne škole Edhem Mulabdić u Sarajevu, da bi se stalo u kraj veličanju ovog vojnika kao heroja i da se počne tretirati kakav je i bio – ratni zločinac“.

Podizanje spomen-obilježja

U prvoj sezoni pandemije korona virusa, nekoliko sarajevskih udruga 5. oktobra 2020. daje izjavu za javnost. Tokom 2020. uputili su dopise tadašnjem gradonačelniku Abdulahu Skaki, predsjedavajućem Gradskog vijeća Grada Sarajevo Igoru Gavriću i Milanu Dunoviću. Postavili su pitanje podizanja obilježja. Potvrdili su da su odgovore zaprimili od predsjedavajućeg Gradskog vijeća i potpredsjednika Federacije BiH.

Televizija N1 saznaje, a prema spisu koji su potpisnici zaprimili od Igora Gavrića, da je na prijedlog gradonačelnika i Komisije za spomenike Gradskog vijeća 2020. „uvrštena Odluka o podizanju spomen-obilježja na Kazanima“. U martu je razmatran nacrt Odluke, „dok je u maju mjesecu bilo planirano usvajanje prijedloga ove Odluke. Na realizaciju se još uvijek čeka“.

Radio Televizija Republike Srpske (RTRS) objavljuje izjavu Đorđa Radanovića. Predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH izražava sumnju. Sve inicijative koje dolaze iz Sarajeva, a „koje se tiču položaja Srba ili eventualnog obilježavanja njihovog ratnog stradanja u startu treba uzeti sa sumnjom“, prenosi javni servis Republike Srpske, 5. oktobra 2020.

Međutim, nevladine organizacije održavaju javni prosvjed dvadeset dana kasnije, 25. oktobra 2020. U znak sjećanja na žrtve Kazana, UDIK, forumZFD, Centar za nenasilnu akciju (CNA) i Mreža za izgradnju mira naglašavaju potrebu podizanja memorijala u središtu prijestolnice.

Oslobođenje, na prvoj strani sljedećeg jutra, objavljuje: „Spomenik žrtvama Kazana je znak herojstva i ljudskosti“. Temom će se i u narednim danima voditi najstariji dnevni list koji i dalje izlazi u Bosni i Hercegovini. Osvanut će na naslovnici fotografija jame. Uz potpis ispod slike da je godišnjica obilježena i na mjestu zločina. Na drugoj strani novine, navodi se da je Rajko Živković, potpredsjednik Srpskog građanskog vijeća – Pokreta za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini, na stratištu pročitao tekst inicijative o spomeniku u središtu Sarajeva.

Četiri udruženja u priopćenju su obrazložila da su ubijeni od bojovnika Desete brdske brigade multietničkog karaktera. Premda, sa dominatnim brojem srpskih žrtava. Nažalost, u predstojećem razdoblju će u RS-u preovladavati stav da su na padinama Trebevića masakrirani samo pripadnici srpske etnije. Oktobra 2021, beogradska će Politika sa tekstom “Ko skriva nacionalnu pripadnost žrtava na Kazanima”, biti među medijima čiji će sagovornici isticati da na budućem spomen-obilježju nema krsta. Da je tekst pisan latinicom, a ne ćirilicom. Također, da nema nikakve oznake da su ubijeni bili Srbi.

Organizatori akcije ispred Vječne vatre 25. oktobra 2020. nisu bili protiv spomenika na mjestu likvidacije nedužnih građana. Prijedlog je bio u formi jednog memorijala na dvije lokacije. Za sve žrtve. Unatoč tome, novina Politika daje prostor Milanu Mandiću. Za lidera Udruženja porodica nestalih lica Sarajevsko-romanijske regije, monument „svim ubijenim“ na Kazanima je manevar. „Pokušaj krivotvorenja istine o jednom od najvećih stratišta sarajevskih Srba“, navodi RTRS.

Pola godine kasnije, a izborom Benjamine Karić za gradonačelnicu glavnoga grada, zlodjela Mušana Topalovića se aktueliziraju. Prva među Sarajlijama izjavljuje da će podići spomenik.

Oslobođenje na prvoj strani juna 2021. objavljuje otvoreno pismo kćerke ubijenog bračnog para Komljenac. Kao vid podrške potpisale su ga javne ličnosti. No, i nekoliko udruga. Autorica poziva gradonačelnicu na susret. Zalaže se za ideju jednog monumenta na dvije lokacije. Obraćanje kćerke ubijenih sugrađana, prenio je i dnevni list Danas iz Beograda. Pod naslovom: „Kazani su ostali tamni oblak iznad Sarajeva“.

I dok zločini Cace i njegovih saboraca postaju užarena tema, Irvin Pekmez na portalu Detektor avgusta iste godine ispisuje riječi o poništavanju konkursa za idejno rješenje spomenika podno Trebevića. Nijedan od predloženih radova institucijama glavnog grada nije bio prihvatljiv. Citiraju se iskazi Milana Mandića. Ali i predstavnika UDIK-a, koji su u prethodnom periodu izrazili sumnju u izgradnju memorijala u 2021. godini.

Nakon što je Gradsko vijeće usvojilo Nacrt odluke o podizanju spomen-obilježja Kazani, Oslobođenje 1.10. 2021. na dvije stranice piše: „Je li naš zlikovac manji zato što je naš?“. Problematizuje se usvojeni dokument, te poništeni Konkurs. I to što se na budućem djelu posvećenom žrtvama izbjegava navesti ime brigade koja je počinila zločine. Nekadašnji partizanski list je i u prethodnom razdoblju imao niz tekstova na ovu temu. Pri tome, i u narednom će periodu oštro tematizirati podizanje spomenika. Kolumne Vildane Selimbegović i priče Matee Jerković, postat će dominatne u nekadašnjem glasilu Narodnooslobodilačke borbe.

Nema mjesta za drugačija mišljenja

U jeku žustre diskusije oko natpisa koji se treba naći na spomen-zdanju, nema velikog broja medijskih kuća koje će o temi izdašno izvještavati. Dapače, nivo neprofesionalnosti pokazat će pojedinci.

Klix će izvještavati o spomen-obilježju. No, konstatno će se potkradati ista greška. Od sedamnaest žrtava čija će imena nedugo nakon toga biti uklesana na djelo posvećeno njihovim monstruoznim ubistvima, novinarima će svaki put nedostajati nekoliko. U tekstovima o podizanju spomen-ploče i o vandalima koji su ga oštetili. Žurnalisti ove kuće najviše će biti usredotočeni na političku diskusiju. Izostavljat će mišljenja drugih aktera. Onih koji su imali drugačije mišljenje od vladajućih. Objavit će tek jedan intervju. Sa povjesničarom Husnijom Kamberovićem.

Nakon što je Gradsko vijeće Grada Sarajeva 29. septembra usvojilo Nacrt odluke o podizanju spomen-obilježja, BHRT će prenijeti saopštenje: „UDIK: Podrška izgradnji spomenika, ali Kazani zaslužuju veći pijetet“. Nažalost, izjava će ubrzo biti uklonjena sa internetske domene javnog servisa.

Oslobođenje, 5. oktobra 2021, objavljuje da je UDIK u javnu raspravu uputio tri tačke: godine pogibije žrtava, broj žrtava i počinitelje zločina. Klix četiri dana poslije prenosi da je i Naša stranka uputila zahtjev za promjenu teksta budućeg spomenika. I to samo u dijelu počinitelja zločina. Senad Avdić u Slobodnoj Bosni napominje da su ozbiljne argumentacije na odbijanje gradonačelnice Benjamine Karić da identificira počinitelja zločina, tih dana iznijeli Vildana Selimbegović i Ozren Kebo, „a ne bi bilo zgorega niti bi im kruna sa glave pala, da se očituju i neki drugi akteri javne scene, nacionalni i građanski intelektualci i aktivisti, osobito oni koji su posljednjih nedjelja bili najglasniji u apelima da se krivično sankcioniraju negatori genocida, ali i drugih u ratu počinjenih zločina“.

U Dnevnom avazu se na godišnjicu masakara pojavljuje čitulja posvećena Mušanu Topaloviću. U Oslobođenju se 19. i 20. oktobra objavljuju osmrtnice Nenadu Lojoviću. Obitelj za njegov nestanak okrivljuje pripadnike „zloglasnih Cacinih i Ćelinih jedinica iz redova Armije BiH“. Štoviše, ime ubijenog Sarajlije neće se pronaći na budućem arhitektonskom zdanju za čije su instaliranje zaslužni pripadnici Desete brdske brigade.

Nakon podizanja spomenika novembra 2021. oglašava se i Milorad Dodik. Obzirom na to da je obilježje, između ostalih, otkrio i visoki predstavnik u našoj zemlji, tadašnji član predsjedništva Bosne i Hercegovine je prema Oslobođenju dodao kako „prisustvo Christian Schmidta na Kazanima govori da je njegov dolazak u BiH u službi politika koje su sakrile žrtve ratnog Sarajeva“.

Aprila 2022. zbori se i o zanimanju američkog veleposlanika Michela J. Murphya za ubijene podno Trebevića. Nakon njegove posjete stratištu, o Kazanima se u drugim medijima više ne govori. Izuzev u Oslobođenju, gdje se, 8.4.2022, propituje i to zašto gradski poglavari nisu posjetili mjesto sjećanja na Dan Sarajeva. Nema velikog interesovanja ni za izložbu idejnih-rješenja memorijala održanu u maju te iste godine. Osim Televizije Sarajevo, portala Detektor i Oslobođenja, nijedan drugi medij ne pokazuje zanimanje za događaj. Oslobođenje od UDIK-a dobija ekskluzivu. Na dan izložbe, u novini se pojavljuju svi poništeni arhitektonski radovi umjetnika. Pet nacrta koje Grad Sarajevo nikada nije predstavio društvu.

To je godina kada UDIK pokreće inicijativu za obilježavanje mjesta reekshumiranih žrtava na groblju Sveti Josip. Nekadašnje glasilo Titovih komunista, jedini je medij koji tu priču prati. Pomenuta nevladina organizacija 26. oktobra, godišnjicu Kazana označava objavljivanjem posmrtnice u Oslobođenju. Grad Sarajevo, odavanje pošte upriličava 9. novembra. Prva je to godina sa različitim datumima obilježavanja pokolja. Premda i vrijeme u kojem inicijatori, te oni koji su podigli obilježje, koriste različite podatke o broju nestalih podno Trebevića.

O Cacinim žrtvama je aprila 2023. pisala i Russia Today Balkan. U tekstu: „Tri decenije od zločina na Kazanima: Sarajevska 'istina' na koju nema prava žalbe“. Subjektivna priča koja nema za svrhu profesionalno izvještavanje. Doduše, ni riječi o otporu Sarajlija o natpisu na spomen-ploči.

Dominantni narativi

Iako zločini na padinama Trebevića više nisu atraktivna tematika bosankohercegovačkih medija, i dalje su zastupljeni u javnosti. Nekoliko dana nakon obilježavanja genocida u Srebrenici, u Oslobođenju se 17.7.2023. piše o susretu State Departmenta sa Slobodankom Komljenac i koordinatorom UDIK-a.

Septembra 2023, vandalizirano je spomen-obilježje. Simpatizeri Mušana Topalovića sprejom ispisuju: „Caco živi u nama, 10 br“. Vijest je prva strana već pomenute sarajevske novine. Uz prenošenje reagovanja gradonačelnice, američkog ambasadora i visokog predstavnika, nema dubljeg aktueliziranja licemjerne politike prema Cacinim žrtvama u drugim medijima. Naša stranka i UDIK pozvali su na promjenu teksta na postojećem obilježju.

O memorijalizaciji zločina koje je počinio Mušan Topalović sa vojnicima Desete brdske brigade Armije RBiH, moglo bi se još pisati. Inače, da nije bilo nekoliko osoba koje su istrajavale na idejama tranzicijske pravde, priča o nepravdi izvršenoj na Kazanima, završila bi se i mnogo ranije. Glasu žrtava, intelektualaca ali i predstavnika nevladinih organizacija, medijski prostor je u dobrom dijelu države bio onemogućen. Samo zato što se nije uklapao u dominantne narative podijeljenog bosanskohercegovačkog društva.

Članci iz dnevnih novina objavljeni u ovom tekstu dio su digitalnog arhiva Infobiro.

__

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.