Sistem samoregulacije u BiH i dalje je nedovoljno efikasan.

Pišu: Belma Kasumović, Lejla Memčić, Sumeja Mehmedović

Građani BiH su slabo upućeni, zainteresirani i motivisani da upućuju žalbe Vijeću za štampu i online medije BiH na sadržaje koji se njih lično ne tiču, a zbog ograničenja samoregulacijskog tijela – nemogućnosti izricanja sankcija u slučajevima kršenja profesionalnih standarda – njegovo je djelovanje fokusirano na apele, upozorenja i savjete vlasnicima, urednicima i novinarima da objave demante, ispravke i izvinjenja i/ili uklone tekst i/ili komentar korisnika ili ga trajno ili privremeno banuju. Dodatno ograničenje jeste što ovo tijelo djeluje samo po prijavama građana, te ne postoji stalni ili povremeni monitoring sadržaja online medija u BiH. Koliko će urednici i novinari poštovati odluke Vijeća potpuno ovisi o njihovoj volji.

Samoregulacija i Vijeće za štampu

Manjak efikasne (samo)regulacije, netrasparentnost medijskog vlasništva, potreba za brzim protokom informacija i brzom i lakom zaradom putem interneta, mogućnost anonimnog pisanja, ali i svjesna propaganda i spinovanje doveli su do česte pojave dezinformacija i “lažnih vijesti” i do velikog broja online medija u BiH koji se ne drže profesionalnih i etičkih standarda.

Vijeće za štampu je samoregulacijsko nevladino tijelo za štampane i online medije koje u BiH posreduje između nezadovoljnih čitalaca i štampanih i online medija, nadgleda primjenu Kodeksa za štampu i online medije BiH i ima zadatak da unapređuje profesionalne novinarske standarde. Neke od odredbi Kodeksa se odnose na uredničku odgovornost, javni interes, tačnost i fer izvještavanje i provjerljivost izvora informacija. Kodeks obavezuje novinare i urednike na poštovanje javnog interesa, izbjegavanje huškanja i diskriminacije, poštivanje prava na privatnost, pravljenje jasne razlike između komentara i činjenica kao i između reklama, sponzoriranog sadržaja i uredničkog sadržaja, pružanje prava na mogućnost odgovora, pažljivo izvještavanje o optuženima, djeci i maloljetnicima, zaštiti svjedoka po potrebi, poštivanje autorskih prava i transparentnost vlasništva zbog mogućih žalbi. Povremene analize medijskog izvještavanja o određenim temama i godišnji izvještaji o stanju medija u BiH upućuju na loš kvalitet novinarstva u BiH i da se novinari i urednici ne pridržavaju konzistentno profesionalnih standarda.

Da bi postali članovi Vijeća za štampu, mediji moraju biti registrovani kao pravna lica kod nadležnih organa, obavljati djelatnosti iz oblasti novinarstva i prihvatati ciljeve i ulogu Vijeća. Na svom portalu Vijeće za štampu broji oko stotinjak online medija, među kojima su poznati online mediji kao Klix.ba i Buka, zatim online verzije printanih medija poput Avaza i Oslobođenja i manji lokalni portali kao što su eStrebrenica i Prnjavor.info. Ovo je tek dio svih online medija koji su prisutni u BiH – prema nekim navodima ih je oko 2000 – a čiji registar i dalje ne postoji. Veliki broj online medija su anonimni i prema nedavnom istraživanju Udruženja Zašto ne? predstavljaju tip medija koji najviše doprinosi stvaranju i širenju dezinformacija na internetu. Većina nije registrovana kao poslovni subjekt te, kako navode autori istraživanja, “nedostatak informacija o osobama koje stoje iza ovih medija onemogućava samoregulatora i nadležne organe u pokušaju da intervenišu i traže uklanjanje problematičnih medijskih sadržaja”.

Žalbe na sadržaj u online i printanim medijima

U 2018. godini je bilo 316 pritužbi građana na uredničke sadržaje i komentare online medija, a najčešće se radilo o zahtjevu za demanti, reagovanju na objavljeni tekst te prigovor na komentar posjetilaca. Od tog broja, 50 žalbi nije prihvaćeno, pet ih je bilo neblagovremeno, 36 ih je povučeno, a 22 su bile izvan nadležnosti Vijeća uključujući i žalbe na sadržaj na društvenim mrežama. Njih 141 je riješeno samoregulacijom, od čega 51 objavom demanta i 14 uklanjanjem teksta. Najveći broj riješenih slučajeva ticao se žalbi na neprimjerene komentare korisnika online medija a koji su riješeni uklanjanjem komentara i/ili trajnim ili privremenim banovanjem profila korisnika. Iako je više od polovine prihvaćenih žalbi 2018. riješeno samoregulacijom, ipak, činjenica da se oni najviše odnose na komentare korisnika i da određeni mediji i dalje ne djeluju prema odlukama Vijeća za štampu govori da je sistem samoregulacije u Bosni i Hercegovini i dalje nedovoljno efikasan. Pored toga, veliki broj žalbi upućuju iste osobe za tekst koji je objavljen na više portala ili za veći broj komentara na jedan te isti tekst, a često se tiču komentara ili izjava na ličnoj osnovi. 

Građani su slabo upućeni i manje zainteresirani i motivisani da upućuju žalbe Vijeću za štampu na sadržaje koje se njih lično ne tiču. Nedavno istraživanje Mediacentra o medijskoj pismenosti među mladima u BiH je pokazalo da mladi ne znaju kome i kako mogu prijaviti problematične medijske sadržaje, nisu motivisani da to čine i ne vjeruju u efikasnost takvih postupaka. Prijavili bi medijski sadržaj samo ukoliko bi ih se on lično ticao. Dodatni problem predstavlja slabu volju i potrebu mladih i građana za provjerom vlasništva, kredibiliteta autora i medija. Većina građana neće provjeravati da li online medij ima impressum, da li on zadovoljava osnovne profesionalne standarde, da li se imaju kome obratiti u slučaju pritužbi. Kako bi se angažovali mladi, ali i svi građani, da prijavljuju problematične medijske sadržaje i kritički promišljaju o njima, potrebne su edukacije o medijskoj pismenosti, navodi se u istraživanju.

Efikasnost samoregulacije

(Ne)efikasnost samoregulacije online medije u BiH je vidljiva kada usporedimo broj lažnih vijesti i dezinformacija u registru fact-checking platforme „Raskrinkavanje“ – od novembra 2017. do novembra 2018. registrovali su 1486 članaka koja su sadržavali političke dezinformacije – te broj pritužbi građana Vijeću za štampu a koji iznosi nekoliko stotina godišnje. Pored toga, nerealno je očekivati da će efikasnost samoregulacijskog tijela biti potpuna u tržišnim okolnostima u kojima finansijski opstanak online medija zavisi od klikbejtova i senzacionalističkih naslova i vijesti i u kojima poštovanje profesionalnih standarda nije prioritet.

Među medijskim radnicima podijeljena su mišljenja o efikanosti samoregulacije. Berislav Jurič, urednik mostarskog portala Bljesak.info, smatra da je rad samoregulacijskog tijela izuzetno potreban medijima savjetodavno i edukacijski, ali kaže da pojedini članovi Vijeća koriste duple standarde u svom radu. Većina medijskih radnika se slaže da su potrebne izmjene, uvođenje novih zakona, te veća edukacija i novinara i građana kako bi samoregulacija bila uspješna.

Aleksandra Mandić, asistentica na Filozofskom fakultetu Istočno Sarajevo, pojašnjava da je potrebno otvoriti rasprave na institucionalnom nivou, unaprijediti i prilagoditi rad regulatornih i samoregulatornih tijela novim medijskim tehnologijama, rukovoditi se iskustvima i konkretnim primjerima iz prakse, a ne preporukama država koje imaju potpuno drugačije uređenje. Kaže kako je neosporno da samoregulacija pruža više fleksibilnosti nego državna kontrola, ali to ne znači da država ne treba da pomogne radu online medija.

„Ona bi im trebala obezbijediti odgovarajući zakonski okvir za djelovanje u specifičnom okruženju (uključujući i kazne za narušavanje propisa, prijetnje i govor mržnje) i neophodnu tehničku i telekomunikacijsku strukturu. Kada bi bilo uvedeno plaćanje kazni ili pozivanje na odgovornost zbog neprimjerenog ponašanja na mreži (pa i javno objavljivanje podataka o tim licima, jer nije opravdano kriti se iza prava na privatnost), mnogo manje anonimnih profila bi se usudilo da koristi internet u svrhu zastrašivanja i širenja dezinformacija“, smatra Mandić.

S druge strane, Enes Osmančević, profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli i član Žalbene komisije Vijeća za štampu BiH,  navodi da Bosni i Hercegovini nedostaju zakoni o korištenju tehnologije koji bi na neki način precizirao šta predstavlja zloupotrebu tehnologije, zakon o transparentnosti medijskog vlasništva koji bi također učinio medije transparentnijim i jasnijim i zakon o oglašavanju koji bi uredio marketinško tržište, oblast prihodovanja medija od strane marketinga.

Jedan od mogućih riješenja koji pojedini medijski radnici navode za efikasnije uređivanje online medije je sistem koregulacije, koji predstavlja vezu između samoregulatornog i regulatornog tijela i omogućava uplitanje regulatora i izricanje sankcija ukoliko bi bili narušeni ciljevi utvrđeni zakonom i kodeksi. Uvođenjem koregulacije za online medije bi značilo izricanje sankcija za najteže oblike kršenja etičkih standarda, a koji bi služili kao primjeri drugim medijima.

Jedno od prihvaćenih rješenja o kojima se raspravljalo na sastancima Vijeća za štampu je „obilježavanje“ profesionalnih i ozbiljnih portala ali isto tako i onih bez impressuma, tzv. „portaloida“. Prihvaćen je i prijedlog da se pri Vijeću za štampu utemelji komisija koja bi se bavila krađom i kopiranjem medijskog sadržaja, a posebno je na odobravanje naišao prijedlog da se konačno organizira registar portala.

Alternativna rješenja – medijske watchdog platforme

Pored samoregulacijskih tijela u svijetu su sve popularnije i watchdog i fact-checking online platforme, koje se javljaju kao svojevrsna kritika rada drugih medija i ukazuju na nepoštivanje profesionalnih i/ili etičkih kodeksa. Najpoznatija watchdog platforma u BiH je Raskrinkavanje.ba koju je pokrenuo tim udruženja “Zašto ne?”, a koja na osnovu prijava građana provjerava medijske izvještaje uglavnom online medija, te uvrđuje da li je riječ o lažnim vijestima, deziformacijama, spinu i slično. Mišljenja medijskih radnika o radu ove platforme su podijeljena, a različite su i njihove reakcije na analizu njihovih medijskih sadržaja – dok pojedini prihvataju odgovornost i ispravljaju ili brišu problematičan sadržaj, drugi ne priznaju njihov rad pa čak reaguju i neprijateljski.

Jurič kaže da platforme poput Raskrinkavanja počesto djeluju i pristrasno pa neke medije u njihovim analizama nećemo pronaći.

Amer Džihana, urednik Analiziraj.ba, portala koji je i sam jedna vrsta watchdog platforme, kaže kako pozitivno gleda na rad novih platformi koje se bave djelovanjem medija u društvu jer one predstavljaju iskorak u odnosu na stanje kada su se samo uske skupine bavile djelovanjem medija. Također smatra da je „žurnalizam suviše važan da bi bio ostavljen raspravama isključivo regulatora, sudova i profesionalne zajednice. On utječe na živote svih ljudi i veoma je bitno da što veći broj učestvuje u raspravama o kvaliteti novinarstva i općenito javne komunikacije“ .

Pored toga, online mediji za razliku od drugih medija, kao što su print, radio i televizija, bore se i sa velikim brojem online komentara koji su često izvor govora mržnje i koji također spadaju u „nadležnost“ samoregulatornog tijela i odgovornost su samih medija.

Uloga i odgovornost samih medija u borbi protiv govora mržnje u komentarima je velika. Jurič kaže da je Bljesak.info ukinuo komentare objavivši da time ne ograničava slobodu govora nego slobodu mržnje.

„Kao članovi Vijeća za tisak više smo puta upozorili na praksu komentiranja na drugim medijima koji ne vode brigu o njihovom sadržaju. Ukoliko se pak na društvenim mrežama uoče komentari govora mržnje ili bilo kakvog neprimjerenog sadržaja, oni se brišu a komentatori se baniraju.“  

Džihana kaže da nisu dozvolili komentare na web-stranici jer smatraju da takav vid izražavanja ima malu vrijednost, a potencijalne štete su ogromne. Ipak, na njihovim stranicama na društvenim mrežama imaju komentare koje redovno prate i moderiraju i u pravilu brišu svaki govor mržnje, ali i govor koji ne potpada pod definiciju govora mržnje, ali je vulgaran i uvredljiv.

Da bi samoregulacija uspjela, potrebno je da sve strane, samoregulatorno tijelo, mediji, medijske watchdog platforme i građani, idu prema istom cilju – poštovanju profesionalnih novinarskih standarda. Za sada se u Bosni i Hercegovini samo manji dio medijske online zajednice se pridržava ovih standarda.

Analiza je nastala nakon treninga za novinare i studente novinarstva "Medijska pismenost i verifikacija informacija - od klika do ispravke" održanog 23. aprila 2019. godine. Anida Sokol je bila jedan od trenera i mentora grupi novinara koji su napisali ovu analizu. Projekt je implementirao Mediacentar Sarajevo za SEENPM i TOL.

___