EU integracije, rat u Gazi i najstariji padobranac u Evropi.

Foto: Infobiro

Kada je uredništvo Dnevnog lista iz Mostara prenijelo izjavu tadašnjeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH) Valetina Inzka da će naša zemlja u Evropsku uniju ući tek 2020., bio je september 2010. godine. Građani su se nadali da ćemo postati članicom Evropske unije tokom 2014., ali je Inzko pojasnio da je mnogo realističnija 2020. godina. Ovo se, naravno, nije desilo.

Krajem oktobra 2023. u bh. medijima je najavljen dolazak predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen u BiH. Optimisti su vjerovali da će donijeti datum sa početkom pregovora o pristupanju članstvu u EU uprkos tome da su pomaci na ispunjenju reformi vrlo mali, što je pokazao i izvještaj o napretku Evropske komisije za 2023. godinu.  

Prvih dana novembra Ursula von der Leyen posjetila je našu zemlju, sastala se sa glavnim političkim ličnostima, prenijela je poruku da BiH ima punu podršku Unije da provodi potrebne reforme. Jasno je podcrtala da se očekuje napredak u realizaciji 14 ključnih prioriteta koje je EU postavila pred BiH. Nakon odlaska predsjednice nazad u Brisel, ostala je dilema – da li ćemo da dobijemo datum ili ne?

Dok su se čekale informacije iz Brisela, Glas Srpske u svom vikend izdanju je prenio rezultate istraživanja agencije „Metriks“ da je posljednjih pet godina interes građana Republike Srpske za ulazak BiH u EU pao za dvije trećine sa 54 posto na samo 18 posto. Anketa je sprovedena u periodu od 09. do 14. oktobra na teritoriji RS, na uzorku od 1200 građana. Na pitanje “Da li podržavaju ulazak BiH u EU”, 18 posto građana je odgovorilo “uglavnom ne”, a 28 posto sa “uopšte ne”. I drugi mediji u RS-u, poput RTRS-a, su prenijeli ovo istraživanje te objavili da ono pokazuje da građani smatraju da su najveći prijatelji Republike Srpske Rusija, Mađarska i Kina i da će Republika Srspka za pet godina biti još bolje mjesto za život. Ovu anketu nije prenijela većina medija u Federaciji. 

Vijest da EU još nije spremna da nam „progleda kroz prste“ i da otvori pregovore o pristupanju, 9. novembra je bila centralna na naslovnicama bh. dnevnih novina, osim u Glasu Srpske. Poruka sa konferencije o genocidu u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, koja je održana u Beogradu sa naslovom „Ideologija zla nije pobjeđena 1945.“, dominirala je naslovnicom Glasa Srpske tog datuma. Vijest iz Brisela, naslovljena „BiH na uslovnoj do marta 2024.godine“, bila je u drugom planu na naslovnoj strani u odnosu na poruku sa konferencije u Beogradu.

Uredništvo mostarskog Dnevnog lista čitaocima je vijest iz Brisela objasnilo kroz naslov „Koliko para toliko muzike“ - napredak u BiH je mali i nedovoljan“. Uredništva Oslobođenja i Dnevnog Avaza su se odlučila za različite pristupe. U Oslobođenju smatraju da nas nisu odbili već da je BiH dobila novu priliku za dokazivanje, dok u Dnevnom avazu objašnjavaju da je iz Brisela stiglo elegantno „ne“. Nezavisne novine u naslovu prenose da je BiH napredovala ali ne dovoljno. Godinu ulaska u EU koju je Inzko predvidio za 2020., niko više ne spominje.

Brojevi ubijenih u Gazi rastu

Bombarodavanje Gaze i napadi Izraela i dalje su u fokusu štampanih bh. medija. Svjetska zdrastvena organizacija (WHO) je saopštila da u prosjeku svaki dan bude ubijeno oko 160 djece u Gazi. Generalni povjerenik Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) Philippe Lazzarini je rekao da je od 7.oktobra do 9. novembra ubijeno 99 članova ove organizacije.

Dnevni list je 6. novembra, pozivajući se na izrealski finansijski list Calcalist, čak objavio informaciju da će sukob u Gazi Izrael koštati 51 milijardu dolara. U tekstu se navodi da je procjena jednaka 10% bruto domaćeg proizvoda i da se temelji na procjeni da će rat trajati između 8 i 12 mjeseci.

Oslobođenje 7. novembra prenosi izjavu Ursule von der Leyen da će EU povećati pomoć Gazi za 25 miliona EUR te da će na taj način EU ukupno dati 100 miliona EUR-a za humanitarnu pomoć za civile u Gazi. Tekstovi u štampanim bh. medijima u izvještavanju o Gazi se oslanjaju na strane izvore a često imaju fotografije ubijene djece. Redakcije bh.medija nemaju dovoljno finansijskih sredstava da pokriju izvještavanje dopisnika s Bliskog istoka. Eksperti Zlatko Dizdarević, Hajrudin Somun i drugi su već prvih dana u medijima ispičali o genezi sukoba, o Hamasu, dužini konflikta između Palestinaca i Izraelaca. Printani mediji izvještaju i o građanima BiH koji se nalaze u Gazi a koji još uvijek nisu izašli na sigurnu teritoriju. Rijetke su, međutim, kritike odnosa zapadnih zemalja prema dešavanjima na Bliskom istoku.

Trideset godina od rušenja Starog mosta

Kultura sjećanja je nešto čemu nadležne institucije pa i mediji posvećuju malo ili gotovo nikako pažnje. Skoro da ne postoji događaj iz naše bliske prošlosti o kojem bh. društvo ima ujednačno mišljenje, što se odražava i na medijsko izvještavanje o ratnim događajima i komemoracijama. Ovakav pristup vidljiv je i prema Starom mostu, koji je srušen prije trideset godina, 9. novembra 1993.

Krivac za rušenje Starog mosta u javnosti je general Slobodan Praljak, koji je 2017. izvršio samoubistvo pred sudijama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju tokom izricanja presude o počinjenim ratnim zločinama.

U arhivi INFOBIRO-a, može se pronaći Praljakova izjava iz 1994. za zagrebački Radio 101, koju je prenio Feral Tribune. Praljak je tad rekao da nije zapovijedio rušenje Starog mosta, niti bi to učinio jer nije bilo vojnih razloga. “No ako bih procijenio da zbog vojnih razloga most treba srušiti, ja bih ga srušio. Stari most bih srušio za prst jednog svog vojnika”, rekao je.  U intervjuu za Nezavisne novine iz jula 2003., Praljak je izjavio: “Da sam rušio Stari most, učinio bih to za minut”.

Devetog oktobra ove godine, oni koji su prelistali Dnevni list, Nezavine novine i Glas Srpske, informaciju o činjenici da je most srušen ili da je „samo morao skočiti dole“ neće pronaći. Sarajevski dnevnici Oslobođenje i Dnevni avaz su samo simbolično tekstovima podsjetili na uništavanje remek-djela graditelja Mimara Hajrudina.

„Danas se Mostar ne može zamisliti bez Starog mosta, jer mu baš Stari most daje naročio obilježje i karakter“, rečenica je koju je zapisao novinar Jugoslovenske pošte Božidar M. Milačić u tekstu Šeher Mostar, a kasaba Blagaj , koji je objavljen 15. februara 1940. godine. U tekstu se dalje navodi: “I sami Turci su taj most smatrali kao nešto neobično, nešto što je prevazišao snagu i moć običnih ljudi. U njegovoj stabilnosti i savršenoj preciznoj građi vidjeli su i nešto natčovječije, nadljudsko. Sam ondašnji poznati turski putopisac Evlija Čelebija zadivljen tom građevinom i konstrukcijom naziva Stari Most: »Kudret kjemeri« — (Božije moći svod)”. U svom opisu Čelebija kaže: “Ja mali rob i najmanji, prošao i obišao sam do sada šesnaest carevina ali ovakve visoke ćuprije ne vidjeh”. 

Najstariji aktivni padobranac u Evropi

Osim velikog broja nesposobnih političara, BiH ima i sposobnih pojedinca. Jedan od njih je 93-godišnji Ibrahim Kalesić, najstariji aktivni padobranac u Evropi. U fokus medija je došao sredinom oktobra kada je prilikom skoka u Budvi zadobio teže povrede. U vikend izdanju novinar Dnevnog avaza ga je odlučio posjetiti u bolnici u Tuzli gdje se oporavlja od operacije. Svoj prvi skok Kalesić je padobranom izveo 1951.godine na tuzlanskom Mejdanu, a do sada je skočio 1.480 puta. Uprkos zavidnim Ibrahimovim godinama prilikom skoka u Budvi, treba spomenuti da je najstarija osoba koja je izvela skok padobranom Bryson William Verdun Hayes. Ovaj veteran II svjetskog rata imao je 101 godinu i 38 dana kada je 2017. izveo svoj skok, a koji je upisan u Guinnessovu knjigu rekorda

Brojevi sedmice

Kultura: Rebalansom budžeta u Narodnoj skupštini RS-a, Ministarstvo prosvjete i kulture od planiranih 1.200.000 dobilo je 150.000 KM koje trebaju podijeliti organizatori 150 kulturnih manifestacija o ovom entitetu.

Nasilje na internetu: Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a do kraja oktobra 2023. registrovalo je 40 slučajeva ugrožavanja sigurnosti putem društevnih mreža. Tokom cijele 2022.godine zabilježeno je 65 slučajeva.

Demografija: U školskoj 2010./2011. u osnovne škole bilo je upisano 75.006 djece više nego u 2022./2023. u Bosni i Hercegovini.

___