Uredničkim i direktorskim pozicijama u bosanskohercegovačkim medijima dominiraju muškarci.

Na uredničkim pozicijama u bh. medijima trenutno se nalazi 37 posto žena, dok su žene direktorice medijskih kuća u samo 28 posto slučajeva, pokazala je analiza Mediacentra u koju je bilo uključeno 50 medija iz naše zemlje.

Žene su nešto više zastupljene samo kao urednice na radiju gdje se nalaze na 60 posto uredničkih pozicija među analiziranim radijskim stanicama, a 50 posto žena rade i kao urednice u novinskim agencijama. Na rukovodećim pozicijama televizijskih stanica stanje je najlošije gdje se od deset ispitanih medijskih kuća našla samo jedna žena koja obavlja direktorsku poziciju.

U štampanim medijima žene se nalaze na 40 posto uredničkih i isto toliko direktorskih pozicija. Jedna od njih je i Vildana Selimbegović, dugogodišnja novinarka i urednica, koja je uredničku poziciju preuzela prvi put 1994. godine kada je počela raditi u magazinu Dani.

“U Danima sam bila prva žena u Kolegiju i nikada nisam imala problema, naprotiv napredovala sam u pomoćnika glavnog urednika, potom zamjenika i onda pred sami kraj 1999. i glavne i odgovorne urednice magazina Dani. Tu sam dužnost obavljala u dva navrata, a u Oslobođenje sam i došla, oktobra 2008. godine, na mjesto glavne urednice”.

U trenutku kada je prvi put postala glavna urednica, na uredničkim pozicijama u BiH bilo je malo žena, a na čelu redakcije koja se bavila politikom – nijedna, objašnjava Selimbegović za Media.ba.

“Jesam doživjela javne uvrede muških kolega samo zbog toga što sam žena, ali je to bilo zanemarljivo u odnosu na ponašanje zvaničnika koji nisu krili svoja uvjerenja da žena ne može obavljati tu dužnost, čak štaviše, a to me je uistinu dodatno vrijeđalo, nisu krili svoju uvjerenost da moje odluke donosi neko drugi. I da je taj drugi naravno muškarac. U kampanjama vođenim protiv mene, a nije ih bilo malo, nikada nije zaboravljena činjenica da sam žena.”

Iako statistički podaci pokazuju da su žene na rukovodećim pozicijama brojnije u nekim vrstama medija u odnosu na druge, naše sagovornice se slažu da “nema pravila” i da je napredovanje “podjednako teško” i “podjednako lako” u različitim medijima. Kristina Ljevak, glavna i odgovorna urednica magazina Urban vjeruje da ulogu ne igra format medija, nego njegova moć.

“Tamo gdje je najviše novca i najviše uticaja, muškarci su menadžeri. Ženama je ‘dosta’ da budu direktorice radija. Ne mogu se mediji previše razlikovati od društva u kojem egzistiraju”.

Prije magazina Urban, Ljevak je obavljala uredničku funkciju u Redakciji za kulturu Federalne televizije. Objašnjava kako nije imala problema zbog činjenice da je žena, ali da je bila na čelu neke druge redakcije smatra da to možda ne bi bio slučaj.

“Sad ću zvučati kao one žene koje štite patrijarhat i govore kako same nikada nisu bile žrtve patrijarhata. Kao potvrda tome može poslužiti činjenica i da su prije mene, na pozicijama koje sam naslijedila, bile žene. Ali ne zaboravimo da govorim o Kulturi. Nije ona tako atraktivna niti u medijskoj hijerarhiji visoko postavljena. Možda bi bilo drugačije da sam radila u Informativnom programu. Možda zbog toga i nisam”.

Tokom više od deset godina karijere, Tatjana Sekulić bila je izvršna urednica portala Klix.ba, a zatim prelazi na N1 na poziciju urednice web portala N1Info. Trenutno je izvršna producentica N1, odnosno urednica televizije i portala. Ističe kako je imala sreću da je uvijek radila u medijskim kućama gdje se cijenio “trud, profesionalnost, učenje i zalaganje”, ali predrasuda u društvu je bilo dijelom zbog toga što je žena, a dijelom zbog činjenice da je “žena sa nenavršenih 30 godina na uredničkoj poziciji”.

 “Vjerujem da velika većina medijskih kuća u vrhu svojih struktura želi obrazovane, profesionalne i vrijedne ljude, bez obzira na spol. Međutim, u samom društvu diskriminacija itekako postoji. Nismo mnogo odmakli od predrasuda da neke poslove može obavljati samo muškarac, među kojima je i posao urednika, te da je u BiH uspješna žena ona sa porodicom, stabilnim brakom i koja manje zarađuje od svog bračnog partnera. Upravo zbog toga žene često, da bi dospjele do bitnih pozicija, moraju raditi mnogo više i više se dokazivati u svojoj profesiji”, objašnjava Sekulić.

Dominantno ženska profesija koju vode muškarci

Kada je riječ o medijima u vlasništvu općina, gradova, kantona i javnom RTV sistemu “slika generalno nije loša”, smatra Marko Divković, predsjednik Udruženja BH Novinari i navodi u kojim televizijskim medijima se žene nalaze na rukovodećim pozciijama.

“U RTV TK, urednica Informativnog programa je žena, godinama je takođe bila žena, a donedavno žena je bila i direktorica. Većinu redakcija u RTV TK vode žene. Direktorica JP RTV 7, nekadašnja Radio Tuzla, takođe je žena, a žena je i urednica programa. I u privatnoj TV Slon, u Tuzli, programom vlada žena. U RTV BiH, što uostalom svi vide, žene dominiraju, što je dobro, osim u svakodnevnim organizacijskim poslovima, jer zbog čestih odsustava, porodiljskih i drugih, to uzrokuje dnevno deset posto rashoda u radnoj snazi i to godinama. Godinama je vodeća pozicija Informativnog programa bila pod ingerencijama kolegica. Ni sada, iako je raspisan konkurs, kolegice se ne mogu požaliti svojim pozicijama. Slično je i u FTV, a koliko mogu zaključiti samo sa TV ekrana, slično je i u javnoj  RTV RS, ali i privatnoj RTV BN”.

Divković smatra kako se problem “iz nekih razloga prenaglašava”, te da to naročito rade “pojedine NVO – koje iskreno, nemaju veze sa novinarstvom”.

“Moja iskustva govore da su žene u novinarstsvu imale više problema u napredovanju zbog političke orijentacije ili nacionalnosti. Često je nemoguće ocijeniti gdje počinje jedno, drugo ili treće ili se sve to kombinuje. Vlasnici privatnih medija imaju svoja pravila. U javnim, stvari idu nešto drugačije, ali mi se čini kako ima mnogo više osporavanja politički motivisanih. Pri čemu i mi samo ponekad tome dodamo malo začina, iz svojih interesa”.

Pojedini autori smatraju da su žene brojnije u onim profesijama koje su manje plaćene i, generalno, imaju manje značajnu ulogu u društvu. Ukoliko su mediji značajniji i moćniji u nekoj državi, utoliko je i manje žena na rukovodećim pozicijma u tim medijima. Vildana Selimbegović također komentariše značaj novca za raspodjelu poslova.

“Ako se danas osvrnemo unatrag ali i pogledamo oko sebe, jasno je da su žene brojniji dio redakcija. Usuđujem se reći: što je manje para u našoj industriji, više je žena”.

I Kristina Ljevak smatra da je u BiH posao u medijima dominantno ženska profesija jer je riječ o skromno plaćenim poslovima.

“Ali i tamo gdje su žene u većini, one nerijetko ne idu dalje od uredničkih pozicija. Visoki menadžment i dalje čvrsto drže muškarci. Jedan od najvećih ‘uspjeha’ patrijarhata je žensko perpetuiranje patrijarhalnih obrazaca. Pa patrijarhat obično bira svoje sljedbenice za visokopozicionirane medijske liderice. Muškarci do uredničkih pozicija dolaze mnogo ranije nego žene. Govorim na osnovu primjera koje poznajem. A znam da bi to potvrdila i neka ozbiljna statistika”, kaže Ljevak i dodaje da problem predstavljaju očekivane uloge žene.

“Žena na menadžersku stolicu nerijetko stiže kad je ona užarena, a umjesto profesionalnih zadataka dobija vruć krompir. Ako je ljepuškasta, biće voditeljica. Rijetko kome će pasti na pamet da razmišlja o njenim potencijalnim rukovodećim kapacitetima”.

BiH nije izuzetak, statistike poražavajuće širom svijeta

Tema zastupljenosti žena i manjina u novinarskom poslu s vremena na vrijeme nađe se u interesu medijske zajednice, a nerijetko analize dolaze upravo iz Velike Britanije. U toj zemlji, iako više žena nego muškaraca ulazi u profesiju – žene ostaju manje plaćene i ne napreduju dovoljno u karijeri. Novinarke se često ne miču dalje od nižih menadžerskih pozicija, dok značajnije poslove obavljaju muškarci. Gotovo polovina žena u Velikoj Britaniji koje su u novinarstvu provele između šest i deset godina ostaju na manjim pozicijama, dok 64 posto muškaraca u istom periodu bivaju promovisani na niže i više menadžerske pozicije. Samo 22,4 posto žena u novinarsvtu uspije doći do viših rukovodilačkih poslova u Velikoj Britaniji.

U Sjedinjenim Američkim Državama žene su nedovoljno zastupljene u novinarskoj profesiji, ne samo na rukovodećim pozicijama nego i inače u redakcijama. Istraživanje iz 2017. godine pokazalo je da čine ukupno 39,1 posto radnog osoblja u medijima, što je bolje u odnosu na 38,7 posto u 2016. godini. Koliko je napredak u toj oblasti spor, pokazuje i činjenica da je 2001. godine u medijskim kućama u SAD-u bilo zaposleno 37,35 posto žena. Situacija je nešto bolja u online medijima u odnosu na dnevne novine. Ukupno 47,8 posto uposlenika u online medijima su žene, u poređenju sa 38,9 posto u printanim dnevnim novinama. Na liderskim pozicijama u redakcijama, u SAD-u nalazi se samo 34,6 posto žena, pokazale su analize iz 2013. godine.

Globalno, 73 posto najznačajnijih menadžerskih pozicija u medijskim kućama pripadaju muškarcima, sa 27 posto preostalih pozicija zauzimaju žene, podaci su Međunarodne ženske medijske fondacije. Istraživanje koje je obuhvatilo 59 zemalja širom svijeta, pokazalo je da u 20 zemalja žene zaposlene u medijima nailaze na barijere posebno kada je riječ o napredovanju do srednjih i visokih rukovodećih pozicija.