Desetine saopštenja dnevno: Šta s tim?

Desetine saopštenja dnevno: Šta s tim?

Desetine saopštenja dnevno: Šta s tim?

Pitali smo bh. novinare koja saopštenja za javnost objavljuju.

Foto: Canva

Medijske redakcije dnevno dobivaju desetine saopštenja za javnost. Šalju ih nevladine organizacije, aktivisti, institucije, političke stranke. Dok ih neki novinari smatraju beskorisnim, drugi ih koriste kao polaznu tačku za istraživanja. Za treće, pak, oni su tu da popune medijski prostor ili čak promovišu interese jedne strane. 

Da su saopštenja za javnost dio svakodnevnice u novinarstvu, kažu novinari i novinarke iz Bosne i Hercegovine (BiH) koji su o ovoj temi govorili za Mediacentar Sarajevo.

Dopisnica Glasa Amerike iz Sarajeva Amina Bijelonja Muminović kaže da skoro svakodnevno dobija saopštenja od različitih organizacija, institucija i pojedinaca. Prilikom objavljivanja saopštenja, kako govori, treba biti pažljiv i provjeriti od koga dolaze, da li su i zbog čega relevantna, te koja je društvena korist od objave.

“Saopćenja za medije koja dobijamo, ne objavljujemo u cijelosti, osim ako se ne tiču nekog iznimno značajnog događaja u zemlji ili svijetu. Saopćenja nam, eventualno, mogu poslužiti kao jedan segment priče na kojoj radimo”, kaže Bijelonja Muminović.

Direktorica Radija ZOS iz Tešnja Amela Sejdić kaže da ovaj medij svakodnevno dobija saopštenja za javnost od svih institucija Zenično-dobojskog kantona, kao i političkih stranaka.

“Timski procjenujemo svako saopštenje. Za one koje smatramo da su opasni, odnosno da nisu transparetni, ne objavljujemo”, kaže Sejdić.

Zavisi od koga saopštenja dolaze

Saopštenja za javnost na dnevnom nivou pristižu i na adresu redakcije portala Hercegovina.info. Novinar tog portala Nikola Bačić navodi da dnevno znaju dobiti i do 20 saopštenja, a “svako se pročita, analizira i komentira unutar redakcije”. Dodaje da za objavljivanje saopštenja u ovoj redakciji postoji interni dogovor.

“Tri su filtera, institucije iz kulture prenosimo redovno uz male ispravke i uređivanja. Priopćenja aktivista prenosimo u većini slučajeva, osim ako kolegij ne procijeni kako u priopćenju ima netočnih informacija. Priopćenja političkih stranaka ne objavljujemo”, kaže Bačić.

Preko saopštenja za javnost, kaže, dolaze do zanimljivih priča naročito ako dolaze iz Grada Mostara ili drugih institucija Hercegovačno-neretvanskog kantona. Preko njih, uočavaju nepravilnosti koje javne institucije pokušavaju sakriti, govori Bačić.

Do materijala za priču dolaze, na primjer, u slučaju kada, kako kaže, dobiju najavu sjednice Gradskog vijeća Mostara iz koje analiziraju ključne tačke. Neki od posljednjih primjera članaka koji su nastali na takav način su priča o mogućem uklanjanju jedne od mostarskih trafika pod izgovorom “zaštite okoliše”, kao i priča o izmjenama u sporazumu između Grada Mostara i javnog preduzeća Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne koje su vezane za isplaćivanje kamata gdje su iz ovog medija analizirali da se radi o štetnom potezu za Grad Mostar.

Dodaje da sa saopštenjima za javnost ipak treba biti oprezan, “zato jer se mi bavimo novinarstvom, a ne PR-om i zato što kao slobodan i neovisan medij imamo pravo objaviti samo ono što smatramo relevantnim”.

Kako danas skoro da ne postoji institucija koja nema svoju službu za informisanje, novinari portala sarajevskog studija televizije N1 svakodnevno dobijaju saopštenja od državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih službi, kaže novinarka portala N1 info Berina Bahtanović.

Institucije šalju saopštenja za najave pres-konferencija, sastanke zvaničnika ili njihove posjete drugim zemljama, te izvještaje sa sjednica. Dobijaju i mnogo “promo” saopštenja koje preuzima marketing služba N1. Novinarima je uvijek drago dobiti saopštenje u kojem se nalazi ekskluzivna, važna ili nova informacija, uz fotografije, kaže Bahtanović. Saopštenja policijskih i pravosudnih institucija, kaže, znaju biti korisna i polazna tačka za priču.

“Portparoli sve više praktikuju i slanje videa, što dodatno može obogatiti sadržaj novinarskog članka na web portalu”, govori ona.  

Saopštenja političkih partija

Bahtanović smatra da novinari moraju prepoznati kada pojedinci i političke stranke pokušavaju “nametnuti jednostrano mišljenje”, te moraju zbog toga dati pozadinu priče.

“Političari ili političke stranke znaju koristiti saopštenja kako bi reagovali na nečije izjave i iznijeli vlastite stavove i tu novinari moraju biti vrlo oprezni, jer nije vijest sve što izreknu, a mi ne bismo trebali biti spona verbalnog sukoba između, recimo, dva političara”, ističe Bahtanović.

Na portalu Banjaluka.com, kako kaže novinarka Jelena Stanić, izbjegavaju objavljivati politička saopštenja jer je ovaj portal usmjeren lokalnim temama na kojem se, uglavnom, objavljuju saopštenja za javnost koja su važna za društvo i lokalnu zajednicu.

“Procjenjuje se koja su saopštenja bitna za građane i stanovnike, te se nakon toga prilagođavaju našem portalu i objavljuju. Ukoliko su potrebne dodatne informacije, kontakiraju se odgovorne osobe”, kaže Stanić.

Među važnim saopštenjima, kako govori, ubrajaju se servisne informacije, odluke Skupštine Grada Banja Luka, konkurse, kao i svaka “vijest koja na bilo koji način utiče na život naših građana, od početka građevinskih radova, trošenja novca sugrađana, ulaganja i slično”. 

Dobar izvor informacija, kako govori, mogu biti saopštenja o zakonskim odlukama, izmjenama i dopunama zakona. Iako saopštenja za javnost jesu izvor informacija, novinari bi, kako kaže Stanić, trebali biti pažljiviji prilikom njihovih objavljivanja. 

“Ukoliko je riječ o javnim institucijama podrazumijeva se da su to zvanične informacije. Ukoliko su od nevladinog sektora, političkih partija i slično treba biti oprezan, jer u istim mogu da se zastupaju lični interesi sa dezinformacijama - namjerno ili nenamjerno”, ističe Stanić.

Saopštenja, šta s tim?

Da svi novinari ne paze kako i koja saopštenja objaviti ili uzeti kao informaciju za priču, pokazuje i to da pojedini mediji objavljuju saopštenja samo jedne političke stranke ili saopštenjima pune stranice svog medija bez ikakve provjere i uređivanja. 

Doktor komunikoloških nauka, novinar i urednik s dugogodišnjim iskustvom Mladen Obrenović za Mediacentar Sarajevo kaže da se objavljivanjem saopštenja gubi smisao novinarstva, jer ono mora dati potpunu, smislenu, što je više moguće objektivnu i nepristrasnu informaciju. 

“Zatrpavanjem inboxa, osobe koje rade u odjelima odnosa s javnošću, glasnogovornici i svi drugi akteri koji komuniciraju sa medijskim kućama sebi prave 'medvjeđu uslugu', otežavaju posao novinara, a javnosti – ako do nje i uspiju doći – daju samo svoje viđenje onoga o čemu se pokušavaju ili nastoje obratiti javnosti”, kaže Obrenović. 

Ključno je, govori, da novinari ne budu izmanipulirani i iskorišteni i ne budu megafon onima koji se preko njih obraćaju javnosti. 

“Treba postaviti pitanje kojeg nema u udžbenicima novinarstva i nije obuhvaćeno onim čuvenim 5W+H, praktično je i glasi: šta s tim? Dakle, potrebno je pažljivo pročitati, pronaći detalje koji otvaraju neodgovorena pitanja, potražiti objašnjenja onoga tko je objavu poslao, ali i pozvati prozvanu stranu”, kaže Obrenović.

Smatra da je sve to lakše reći, nego učiniti, budući da savremeno novinarsvo “melje” informacije, te da je posebno teško kontaktirati onoga ko šalje saopštenja.

Nedostatak vremena koji novinari često koriste kao izgovor, upozorava Obrenović, nikako ne smije biti opravdanje, a posebno je opasno da se u žurbi za ispunjavanje prostora i kreiranje sadržaja, svjesno ili nesvjesno, samo prekopira i objavi saopštenje. Saopštenja, kaže, ne treba kopirati i prenositi u cjelini.

U svojim preporukama za novinare, Obrenović sugeriše da je korisno nazvati onoga ko je poslao saopštenje, tražiti dodatne, pa čak i nezvanične informacije, razjasniti sve što je nejasno. Dodaje da je neophodno, nakon što se prozovu svi drugi koji su uključeni, da se tekst proslijedi fact-chekeru ili drugom kolegi. 

“Ne raditi rutinski nego srediti, prirediti i urediti dobiveno, te ga proširiti neophodnim dodatnim informacijama, izvorima, objašnjenjima. U suprotnom, slanjem gotovih tekstova ispostavit će se da medije uređuju PR službe i glasnogovornici”, ističe Obrenović.

Vrijedne preporuke o tome kako novinari mogu uspješno koristiti saopštenja za javnost je dao Institut za medijske studije Poynter 2012. godine. Preporučuju da bi novinari saopštenja za javnost trebali zamisliti kao dobru polaznu tačku za istraživanja, razgovarati sa urednicima o parafraziranju i citiranju saopštenja, odrediti da li je saopštenje važno za objavljivanje, ne objavljivati promo saopštenja, provjeriti sve informacije i obogatiti priču dodatnim informacijama i na taj način dati joj svoj pečat. 

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.