Nogomet je sport, a sport trenira optimizam, ponekad i preko granica humanosti.

Robert Enke je rođen 24. augusta 1977. Ovaj je svijet napustio 10. novembra 2009. Bio je golman. I bio je odličan golman. Branio je za Benficu, Barcelonu Fenerbahce, a u svojoj domovini najviše za Hannover 96. To je onaj klub koji drži do tradicije, te je u svoje ime ugradio broj iz godine svog osnutka. 1896. Uostalom, to je dodatno pametan potez. 1896 je broj koji kotira u svijetu modernog sporta. 1896. održane su u Ateni prve moderne Olimpijske igre.

Osobe koje u kalendaru tragaju za crvenim mundijalskim tačkama, reći će: Robert Enke je svijet napustio u godini pred Mundijal 2010. Njemačka se kvalificirala na taj Mundijal. Dakle, neminovno se nameće pitanje: I, šta je tu moglo biti s Enkeom? Bio je u kombinaciji? Je li Robert Enke trebao nastupiti na Mundijalu 2010? Jeste.

Ne samo, dakle, da je napustio ovaj svijet, nego je i Mundijal napustio (propustio).

Dvostruka šteta! Dvostruko prerana smrt! Jedan mlad čovjek i jedan perspektivan golman. Pa ipak: kraj! Robert Enke je mogao nastupiti na Mundijalu 2010. Ali, eto, nije.

Foto: Robert Enke

Evo šta je, što se Mundijala tiče, Enke propustio:

Njemačka je pobijedila u osmini finala Englesku 4:1, a Maradoninu Argentinu u četvrtfinalu sa 4:0. Broj 4 nije poslužio do kraja. U polufinalu je izgubila od Španije 1:0. Ipak, pobijedila je Urugvaj i uzela treće mjesto. Golman je bio dvadesetčetverogodišnji Manuel Neuer. Evo ga i večeras, 13. jula 2014. na Maracani i na svjetskom malom ekranu.

Mundijal 2010 će ostati zapamćen po tome što se nije moglo čuti uobičajno navijanje, ni pjesma, ni urlici. Sve su to zvučno progutale vuvuzele. Zvuk sličan onom kojeg proizvodi surla, koji kada se na stadionu umnogostruči zvuči kao roj stršljenova. A hobotnica Pol? Baš su se Nijemci njenim prognozama okoristili. I to je propustio.

Sve to i još mnogo toga Robert Enke nije doživio. A šta jeste? Šta je 10. novembra 2009. doživio? Ima ona Njegoševa "Od toga su ključevi u grobu". Ipak, ostaje nam da pretpostavljamo. Pomoći će nam književnost. Tolstoj. Ana Karenjina. Ženski lik, da proste oni koji misle da je nedopustivo u muški svijet nogometa uvoditi žene.

Foto: Tolstoj

Da li nogometaši čitaju debele romane? Da li je Robert Enke čitao Anu Karenjinu? Da li je pročitao stranicu gdje Tolstoj opisuje posljednje trenutke svoje junakinje? Da li je pročitao riječi koje Tolstoj stavlja u Aninu glavu u trenutku kad se baci na tračnice. Riječi: Gdje sam ja? Šta radim? Zašto? Da li je pročitao da je posljednja rečenica u Aninoj glavi bila: Gospode, oprosti mi sve.

Kako god, u Eilveseu, Neustadt, Rübenberge, Robert Enke se bacio pod brzi vlak. Policija je potvrdila da je pronađeno oproštajno pismo, ali da neće objavljivati detalje "iz istoga". Njegova udovica Teresa otkrila je da je njen suprug patio od depresije prethodnih šest godina. Istorija nogometa bilježi da je baš u jednoj od tih šest godina, da je baš u godini pred smrt, bio najbolji golman Bundeslige.

Enke je doživio smrt kćerke. Potom je usvojio djevojčicu, s porodicom je živio na usamljenoj farmi, imali su mnogo kućnih ljubimaca. Enke je posuđivao svoj lik u kampanji protiv upotrebi krzna. Enke je bio drugačiji.

Danas postoji fondacija s njegovim imenom koja se bavi mentalnim problemimam nogometaša, sportaša.

Eto, i toga ima. Nije sve tako bajno i sjajno kao što djeluje kad se gleda s navijačkih tribina.

Nogomet je sport, a sport trenira optimizam, ponekad i preko granica humanosti. Ipak, nije loše podsticati optimizam. Pa, evo, hajdemo i to. Ove je godine 43-godišnji golman Faryd Camilo Mondragón Alí ušao u istoriju postavši najstariji učesnik Mundijala. Divan primjer za gerontološki optimizam.

Živimo u svijetu gdje su bolest starost, nemoć sramotni, nepristojni. Geoffrey Gorer je tvorac sintagme pornografija smrti. Gorer nam ukazuje da živimo u civilizaciji koja više ne zazire od golih tijela. Smrt je, međutim, sada zazorna. Sve što je u vezi sa smrću treba sakriti ili našminkati. U protivnom - eto pornografije. Pornografiji smrti i bez Gorerove dozvole možemo dopisati pornografiju starosti, pornografiju bolesti, pornografiju fizičkog hendikepa. Kamere Mundijala na tribinama ne vole ružne, slabe, nemoćne.

Večeras, dok se fantastična ekipa njemačkih nogometaša bude borila sa argentinskim reprezentativcima, gledaoci će zaboraviti da postoje slabi, nemoćni, depresivni.

Ima li ih među nogometašima, savremenim ekvivalentima olimipskih bogova? Eto, vidjesmo, ima.

Foto: Gunter Grass

Kada se mundijalski spektakl stiša i kada Nijemci osvoje odličje, valjalo bi se ipak sjetiti da je s tih prostora stiglo ponešto osim nogometa. Ponekad su nogomet i to drugo združeni. Günter Grass, njemački nobelovac- Nobela je doduše osvojio u nemundijalskoj godini (1999), je rado govorio o nogometu. Igrao je lijevo krilo za lokalni klub, za nogomet se zainteresirao relativno kasno, kada je njegov malodobni sin to prethodno učinio - po pravilu, dakle, da sinovi očeve podučavaju. Da li je kritičar komercijalizacije nogometa? Dovoljno je reći ovo. Upitan da li navija za neki klub, Grass je čak naveo i ime omiljenog nogometaša i razlog zašto mu je omiljen. Grass izjavljuje da podržava St Pauli i da je njegov omiljeni igrač Gruzijac Alexander Iashvili. "On izgleda tako divno melankoličan čak i kada postigne gol", kaže Grass objašnjavajući svoju simpatiju. Enkeu i Grassu za spomen, uvedimo ovdje još jednog Nijemca. Ove se godine bilježi pola milenijuma postojanja slike čiji je on autor. Možda se jedino o Monna Lizi više pisalo nego o toj slici. Svijet novinarstva bi trebao imati na umu ovu obljetnicu jer sa slavnom slikom dijeli iste korijene. Grafika, tehnika umnožavanja. Da nije izumljena, ne bi bilo novinarstva ni Dürerove Melankolije !

Čudim se da neko od reklamnih mešetara nije nanjušio Melankoliju u mundijalske svrhe. Kako su se Mundijal i pola milenijuma Melankolije mogli ''oroditi''?

Foto: Direrova Melankolija

Kako je Mundijal 2014 mogao iskoristiti Dürerovu slavnu grafiku? Mogao je! Ona turobna figura je nakon pola milenijuma najzad mogla ustati. Pred njom je (nama posmatračima to je u lijevom uglu slike) kugla. U godini Mundijala Direrov melanakolični lik je mogao ustati i šutnuti tu kuglu. Direrova je Melankolija mogla, u ime pola milenijuma postojanja, zaigrati na Mundijalu 2014. Makar početni udarac! Ali, eto, nije. Ostat će kugla – lopta mirna, tamo gdje je oduvijek. Tamo gdje je postavljena 1514. Tamo gdje ju je postavio Albrecht Dürer. Tamo gdje bi je i Robert Enke ostavio.