Tako je i Demokratska fronta, nova stranka kojom će kormilariti dokazani patriota, osvjedočeni rodoljub i prvoklasni domoljub Željko Komšić, započela svoju medijsku prezentaciju preko facebook stranice koja je, nekoliko dana poslije zvanične osnivačke skupštine održane 7.aprila, sakupila preko 30 000 famoznih fb-lajkova. Ovoliki broj osoba koje, makar nominalno i foteljaški, podržavaju novi brodić na mutnom moru bosanskohercegovačke politike svakako svjedoči o nesumnjivom interesovanju javnosti. Da se podsjetimo, blogom  zeljkokomsic.blogger.ba, Komšić se ranije ustoličio kao jedan od pionira u upotrebi novih tehnologija među bosanskohercegovačkim političarima. 

 

Analizom dešavanja na pomenutoj facebook stranici možemo razaznati nekoliko trendova. Ukoliko zanemarimo iritantnu nepismenost velikog broja osoba koje ostavljaju komentare podrške, te u nekim slučajevima i nekoherentnost misaonog toka komentatora, prvi problem sa stranicom, u smislu medijske interakcije sa potencijalnim glasačima/članovima, jeste rijetko ažuriranje stranice, tj. neodgovaranje na pitanja zainteresiranih. Pitanja se, uglavnom, tiču mogućnosti prijave u stranku na prostoru BIH te u dijaspori. Istina, statut (ili status, kako veli jedan komentator osušena grla i pogleda užarena od sveprožimajućeg uzbuđenja) i ostali dokumenti stranke su predani na nadležni sud koji tek treba izvršiti registraciju stranke. Tek tada započinje stvarno primanje članova, izrada web stranice i ostale djelatnosti koje će od Demokratske fronte napraviti barku koja će se, po svemu sudeći, držati kursa na kojem se integralno bosanstvo i blaža varijanta etnonacionalističkog bošnjastva prepliću kao živahne gumice u vještim rukama u nekada popularnoj emisiji Kolariću Paniću, namijenjenoj predskolskom uzrastu. 

 

 

Nažalost, i priličan broj poruka koje se mogu očitati sa facebook stranice Demokratske fronte je namijenjen tom uzrastu. Nesuvisla poređenja Komšićeve političke i privatne persone sa Valterom i Titom ponajviše djeluje kao agonijsko produženje žudnje za mesijom koji će jednog dana doci i spasiti široke narodne mase. Sudeći po tome da Komšić i dalje suvereno drži oreol čestitosti i poštenja među bosanskohercegovačkim političarima, očito je da je sam koncept poštenog političara dovoljan da donekle animira malog čovjeka u političkom smislu. Istovremeno je problematično to da Komšićevo poštenje bude takav okidač za opću euforiju i iracionalno zvjezdarenje njegovog lika i djela. Kada se u jednoj političkoj ličnosti spajaju ovakva mitologizacija i mesijanizacija, uzroke bi trebalo tražiti u nekoj vrsti eskapizma koju politički nepismen narod pokazuje prije nego u realnom ustajanju iz političke apatije. Sam Komšić nije poletarac u politici  i pomalo je nejasno, sudeći po političkim rezultatima, otkud tolika vjera u svježinu vizije koju nosi. 

 

 

Ukoliko zanemarimo populističku i nebalansiranu upotrebu koncepata kao istina i pravda, koja će biti draga Komšićevim pristalicama, sam naziv stranke nudi zanimljive semantičke mogućnosti. Riječ demokratska je politički izlizana i prisutna u većini stranaka u BIH. Riječ fronta, s druge strane, naglašava potrebu širokog djelovanja, ali istovremeno aludira i na Komšicev ratni angažman, adut koji privlači patriotsko bosanskocentrično biračko tijelo. Kao vlasnik Zlatnog ljiljana, Komšić je, možda, jedini političar u regiji kojem ne treba profesionalno spinovanje jer ima toliko moralnog kapitala da njegovo biračko tijelo može samo sebe spinovati ovom mitologizacijom. S druge strane možemo očekivati medijsku pljuvačinu po Komšiću koja će dolaziti iz dva pravca: SDP-ovskog te hrvatskog etnonacionalnog. 

 

Ne ulazeći u izbor problematičnih političkih kadrova stranke (Munir Alibabić Munja, Hanka Vajzović, oficir u vrhu stranke) te pomalo neshvatljivog logoa na kojem dominira jedro koje jezdi ka Evropskoj uniji na neobjašnjivoj narandžastoj pozadini ostaje i prilično nejasno, sudeći po medijskoj prezentaciji, kako će se Demokratska fronta pozicionirati u bitnim pitanjima. Definirajući stranku kao stranku lijevog centra, Komšić narodski rečeno, maši čitav stadion. Zanemarujući politički  prostor koji leži znatno više ulijevo od famoznog centra, gdje već postoje nominalno socijaldemokratski SDP i socijalno-liberalna Naša stranka, Komšić i Demokratska fronta dospjevaju u prostor u kojem se sijeku patriotski populizam i nefunkcionalno raspršavanje lijevog biračkog tijela koje, u onim lošijim scenarijima, može odgovarati opet etnonacionalistima. 

 

 

Govoreći o populizmu nemoguće je ne primijetiti da je jedna od poruka sa osnivačke skupštine stranke te iz intervjua Dnevnom avazu, bila to da stranka neće surađivati sa fašistima i šovinistima. Kako znamo, definicija fašizma/šovinizma u bosanskohercegovačkoj politici je rastezljiva, što znači da Komšić nije rekao ništa značajno. Uostalom, koliko ironije postoji u činjenici da se to govori u intervjuu Dnevnom avazu? Ukoliko se ide na suprotstavljanje koncepta Komšića kao dobrog čovjeka nasuprot zlim etnonacionalistima, ne bi li Komšić trebao bar izbjegavati medije koji propagiraju etnonacionalizam? Ono što je zanimljivo promatrati je također kako će Komšić obuzdati svoj emocionalni aspekt. Sjetimo se famozne svađe sa Bakirom Izetbegovićem u 60 minuta. Iskazivanje emocija jeste jedan od razloga zašto ”narod” toliko voli Komšića ali ga ono istovremeno projicira u orbitu bližu cirkuzanstvu nego ozbiljnoj politici.

 

U svakom slučaju osnivanje Demokratske fronte jeste izaizvalo omanju buru u bosanskohercegovačkim medijima (Na portalu Klix se vodi veoma živahna diskusija oko Komšića i Demokratske fronte) tako da su potencijalno pozitivne stvari u Demokratskoj fronti prošle nezapaženo. Ovdje prvenstveno mislim na demokratizaciju stranke i odluku da vrh stranke neće imati utjecaj na odabir osoba za pojedine funkcije, što je svakako svjež dašak u vladajućoj partokratiji. Ukoliko se idolopoklonstvo bar djelimično eliminira (praćka ipak ne može ništa tenku) i ukoliko se radi na tome da članovi Demokratske fronte pronađu svoje mjesto u demokratskom sistemu bez pokazivanja titoističkog prezira prema istom, možda je i moguće da ova stranka igra značajnu ulogu na idućim izborima. U suprotnom biće to još jedan neutralni džingl, bez obzira koliko je Komšić protivan dijeljenju u etnonacionalne torove.