Ali, šta da se radi kada otkrijem da je tekst čiji fragment prenosim, u originalu napisan na engleskom jeziku?! A umjesto onog boldiranog naše (bold i podmetanje pridjeva trebali bi poslužiti efektu počuđenja) u originalnom tekstu, zapravo, stoji pridjev američko. Dakle, dušebrižnik upozorava da su napadnuti: američko društvo, američki obični čovjek, američka porodica, američki moral. I dušebrižnik je, dakle, američki.

 

Da li je onovremeni češki dušebrižnik, pjeneći nad Formanovim češkim filmovima, potezao riječ češko? Koliko znam, nije. Mislim da se tu dušebrižnici razlikuju. Američki će se busati potežući atribut američko. Oni drugi preferiraju atribut naše. No, to je već druga tema za koju ovdje nema prostora. Ovdje, naime, pokušavam naglasiti šta je zajedničko dušebrižnicima, ma iz kojeg i u ime kojeg ideološkog okvira djeluju. Zato, vratimo se fragmentu američkog teksta (jednog od nekoliko sličnih!) koji sipa otrov po Formanovom prvom američkom filmu. Forman je ovaj otrov udahnuo dok je bio u Kanu, uoči evropske premijere ovog filma. Da li su mu se ruke počele tresti dok je u rukama držao NY Times, odnosno njegov famozni sedmični kulturni dodatak? Pretpostaviti je da nisu. Nisu se tresle ni kada je u jednom drugom magazinu (znakovitog imena New leader) pročitao naslov koji otrov (skoro pa nervni!) sipa direktno po autoru. U prevodu: Forman protiv čovjeka. Ni tada nije bio naročito iznenađen? Jer, Forman je već u pripremnim fazama nastanka tog filma (Taking off, kod nas prevedeno kao Svlačenje) bio suočen sa komentarima koji su na koncu osvanuli na stranici elitnog njujorškog (a ne teksaškog) magazina. U sjećanjima Forman nedvosmisleno evocira sastanak s ljudima iz holivudskog Paramounta povodom ponuđenog scenarija Svlačenje. Argumenti za njegovo odbijanje bili su, sjećao se Forman, bolno poznati, isuviše poznati. Citiram Formana:

 

“Bilo je kao u Čehoslovačkoj u vrijeme najgoreg staljinizma. Moj humor nije konstruktivan, ismijavam običnog čovjeka. Morao sam da se uštinem, učinilo mi se da sam u Pragu”.

 

Tamo, u Pragu, predsjednik Novotny je, primjerice, nakon zatvorene projekcije Formanovog filma Gori moja gospođice izašao ljut kao ris, ili žena kojoj krivo je ogledalo. Bio je ovo signal da se i češki vatrogasci (jer, junaci filma Gori moja gospođice su vatrogasci) spontano na film okome. Poznavaoci ovdašnjih vremena prošlih sjetit će se kako su u televizijskim dnevnicima, nakon osuda koje bi stigle iz Centralnog komiteta, obavezno slijedile spontane osude “iz baze”. Našla bi se tu, sjećanje me služi, i osuda koju potpisuju “intelektualci OUR Vodovod i kanalizacija”. Reakcije “baze” u vidu raznih udruženja ostale su, uostalom, i danas omiljeni način ovdašnjih politikantskih podmetanja.    

 

 

Forman je nakon reakcija čeških dušebrižnika na svoj prethodni češki film (Ljubavi jedne plavuše), prevencije radi, u projekat Gori moja gospođice ušao u koprodukciji s Carlom Pontijem. A kada je film završen, Ponti je (ljut kao ris) tražio da mu se uloženi novac vrati. Jer taj film vrijeđa običnog čovjeka. Sic! Pretpostaviti je da se i ovdje Miloš Forman u nevjerici uštinuo. Dušebrižnici nisu isključivo ispod Staljinovog šinjela regrutirani! Ali, kako je to svojevremeno primijetio češki pisac Ludvík Vaculík, svi imaju tupa, bezizražajna lica. Forman Pontija opisuje kao “blistavi Ponti koji kipi od zdravlja” što mu, mada djeluje paradoksalno, dođe baš na isto.

Desilo se da je Miloš Forman umro u trenutku kad su odnosi na relaciji Rusija - Amerika - Engleska… takvi kakvi jesu. Te se i o smrt češkog umjetnika u tom smislu nastojalo očešati. Tako je u Gardianu osvanuo naslov: Miloš Forman: the director who brought the spirit of anti-Soviet rebellion to Hollywood.

 

Miloš Forman je umro u vrijeme podgrijavanja hladnog rata (zgodan oksimoron) te sve što se u tu svrhu može iskoristi...vrijedi.

 

Ali, u “duh antisovjetske pobune” što ju je po Gardianovom pisanju Forman donio u Holivud, valja uključiti i Svlačenje? Kako bi Gardianov novinar objasnio da je Svlačenje naišlo na oštro holivudsko (Paramount je najholivudskiji Holivud) neodobravanje? Nema za ovo mjesta u Gardianovom tekstu. Guardian Svlačenje smješta u pola rečenice. Američku odiozu prema tom filmu ni u pola. Ne pominje je.  

 

U duhu naslova (…anti-Soviet rebellion…), Gardianov novinar se razbaškario sve do budalaste spekulacije da je lik Salijeria u filmu Amadeus nastao na temelju Formanovog iskustva sa istočnoevropskim mediokritetima. Sic! Čvršća bi bila teza koja barata činjenicom da je Mocart  rođen u znaku Vodolije, Forman takođe. Salijeri je rođen u znaku Lava. Pa ti sad vidi gdje su mediokriteti! I ne samo to! Novotny je umro krajem januara kad je nebo u vlasti Vodolije. Što će reći: osveta genijalnog Vodolije. Uzeti treba u obzir i himničnu pjesmu u čast doba Vodolije kojom Forman otvara film Kosa. 

 

Raskošne su mogućnosti neobuzdanog i nebuloznog spekuliranja iz ograničenih idejnih i ideoloških rovova. Ako može hladnoratovski, može i astrološki pristup! 

 

Miloš Forman jeste u Ameriku stigao nakon sloma Praškog proljeća. Jeste osjetio staljinizam na sopstvenoj koži i prije no su u augustu (aha, august-Lav!) 1968. u Čehoslovačku ugmizali sovjetski tenkovi. Ali je, prije svega i nakon svega, bio umjetnik nevjerovatnog talenta posmatranja, talenta uočavanja detalja, nikad u službi generaliziranja ili ideja. Reći da je bio buntovnik, bilo bi ne samo pretjerano, nego: netačno. Posjedovao je natprosječan talenat posmatrača s kojim nije preporučljivo izlaziti  pred dušebrižnike. Dušebrižnici imaju projiciranu, pomno aranžiranu sliku stvarnosti nad kojim bdiju, veoma ozbiljni i veoma spremni da reagiraju kada im tu sliku neko karikira. Kao, uostalom, vrlo često i buntovnici. Forman nije bio ni jedno ni drugo. Bio je umjetnik.

 

Uzgred, za posljednji film koji je Miloš Forman pokušao napraviti pred odlazak iz Evrope, pisao je scenarij pod radnim naslovom Amerikanci dolaze. Trebala je to biti priča o bogatom Amerikancu koji je spreman iskeširati pozamašnu dolarsku cifru da bi ustrijelio posljednjeg medvjeda u češkim Tatrima. Šteta što se Formanu ovaj scenarij nije posrećio. Znajući Formanove češke filmove, možemo biti sigurni: sa filmom Amerikanci dolaze dobili bismo dodatni, ravnopravi list na onom trolistu njegova nenadmašna tri češka filma. Prvoklasnu filmsku  four leaves clover. Filmofilsku djetelinu s četiri lista! A vrijedilo bi se kladiti da autor ne bi štedio ni Amerikanca, ni Čehe, ni… medvjeda.