Prvu pravu dilemu tijekom aktualne predizborne kampanje zadao mi je BHRT: hoću li gledati njihovu debatnu emisiju, u kojoj će politike i stavove sukobiti Hanka Vajzović i Lidija Korać, ili ću pratiti debatu na Federalnoj televiziji, u kojoj će se Emir Turkušić suprotstaviti Mirnesu Ajanoviću?

 

Korisnici javnog servisa, građani, birači i zabezeknuti apstinenti, morali bi ili posjedovati dva TV prijemnika, pa simultano uživati u programskom sadržaju, ili makar internet konekciju i računar, kako bi snimke debata pronašli na zvaničnim internetskim prezentacijama obje televizijske kuće (pod jednim krovom). Možda zvuči kao jednostavan problem, ali je činjenica - koju je utvrdilo svako relevantno istraživanje do sada - da je televizija još uvijek dominantan medij, naročito kada je informativni program u pitanju. Stoga, broj mazohista koji će reprize debata potražiti na internetu neće biti velik.

 

Oni koji su bili primorani da se informiraju gledajući televiziju, ispaštali su zbog očigledne omaške uredništva da svoju prvu predizbornu debatnu emisiju lansira u isto vrijeme kad i FTV, te su gledatelji ostali uskraćeni za ponuđeni živopisni predizborni program u ovim tmurnim, biometeorološki nepovoljnim danima.

 

Naprimjer, u drugoj debatnoj emisiji Federalne televizije, uredno se pojavio Mladen Ivanković Lijanović iz Narodne stranke Radom za boljitak, koji je u studio ušao maltene izravno iz pritvora, kako bi u zagarantiranih 90 sekundi predstavio (tj. pročitao sa papira) ekonomski program stranke, upravo optužene za kupovinu glasova i višemilionski kriminal.

 

 

Ipak, ne treba biti prestrog. Na predstojećim izborima za naklonost građana takmiči se 7.748 kandidatkinja i kandidata, strateški raspoređenih na 735 kandidatskih listi. Predstaviti sve njih i dodijeliti im podjednak tretman i prisutnost u predizbornom informativnom programu nije ni najmanje lak posao. 

 

Pravila kampanje su jasna - svi politički subjekti imaju pravo na podjednak tretman u predizbornom programu. U tom kontekstu, svaki kandidat ima 90 (FTV) ili 120 (BHRT) sekundi da izloži svoj ili stranački stav o jednoj od unaprijed zadatih tema, podijeljenih na šest oblasti. Vremena za stvarnu debatu i nema, kao ni za postavljanje konkretnih pitanja. Zato Lijanović ima priliku govoriti koliko hoće o obrazovanju, ekonomiji, europskim integracijama, nezaposlenosti... o svemu osim o razlozima zbog kojih je bio pritvoren, i izbog kojih je u pritvoru još uvijek i samo srce stranke, uključujući i njegovog rođenog brata, tj. dopremijera Federacije BiH.

 

BHRT i Federalna televizija počeli su emitirati predizborni program od prvoga dana zvanične kampanje, 12. septembra. FTV je već prvoga dana lansirala živi program, sa direktnim obraćanjem kandidata, dok je BHRT svoju prvu debatnu emisiju lansirao pet dana kasnije, i to u istom terminu, kada je počela drama s početka ovog teksta.

 

Većinu predizborne programske sheme, i to važi za obje televizije, čini propagandni program, spakovan u format "izborne kronike", koji je u suštini iščitavanje stranačkih priopćenja i poruka sa predizbornih skupova, o širokom spektru tema, među kojima se provlače međustranačke čarke i verbalna puškaranja.

 

 

No, je li svemu tome kriva isključivo televizija? Nije, i ne može biti, zbog zakonskih ograničenja i pravila predizborne kampanje, koja propisuje Centralna izborna komisija. Između ostalog, političke stranke, kandidati i pristalice političkih stranaka, koalicija, kao i nezavisni kandidati i njihove pristalice, te zaposleni ili na drugi način angažirani u izbornoj administraciji, pozvani su dase uzdrže od "korištenja nacionalističke i antidržavne retorike", "da se uzdrže od izjava koje dižu tenzije", "da vode fer izbornu kampanju". U dosadašnjim izdanjima predizbornog programa BHRT-a i FTV-a nismo zabilježili blatantne povrede navedenog naputka CIK-a. Međutim, anahroni politčki marketing, dvodimenzionalne poruke, nekreativni slogani, neutemeljena obećanja, preuveličavanje postignutog, i minimiziranje do sada upropaštenog - glavna su obilježja kampanje za Opće izbore u Bosni i Hercegovini 2014, u kojoj jedna stranka obećava "cunami". Bilo čega, kao da nakon cunamija ne ostaju pustoš, razaranje i hiljade mrtvih.

 

"Politički subjekti" preplavili su poput rečenog cunamija izborne kronike, izbacujući parole s frapantnom ozbiljnošću. "Komunistička partija nas vraća u budućnost", "U prethodnom periodu, SDP Bosne i Hercegovine je postigao zapažene rezultate", "Tražimo odmah, bez odlaganja, odmah, uvođenje obaveznog vojnog roka" (BPS-Sefer Halilović), "SBB i svi mi ovdje, volimo svoju zemlju" (Fahrudin Radončić), "Za 300.000 glasova obećavam 100.000 novih radnih mjesta" (Bakir Izetbegović), "Idemo na izbore da naprosto uzmemo ono što je naše", (opet Bakir Izetbegović), "Izgradili smo povjerenje. Sada gradimo budućnost. Zajedno!" (ASDA),...

 

Analitičari većinom predviđaju nisku izlaznost na izborima. Što je veći broj prijavljenih "političkih subjekata", to je više dokaza kako izbora zapravo i - nema.