Tekuća izborna kampanja je u manjem bh entitetu prije nego što će početi bila najavljena kao sigurno najprljavija do sada, a ovo uvjerenje je učvrstilo populističko ponašanje vladajućih funkcionera pažljivo uzgajano godinama. Ispostavilo se na kraju da gledamo i slušamo nikad dosadniju kampanju, pa je čak i servirani spektakl u vidu susreta Dodika i Putina, detaljno izvještavan i medijski praćen, prošao bez onog željenog uzbuđenja i postignutog efekta jer i populizam se ukazuje kao trošna roba. Kandidati su izgubljeni u vlastitim deklamacijama. Počesto djeluju u javnim obraćanjima kao da ni na pojavnom planu ne mogu izvesti međusobnu suprotstavljenost. Dramaturgija rijetkih sučeljavanja blijeda je i bez žara, ne samo na idejno-ideološkom planu, gdje se i ne može podvući stvarna razlika, već i na ličnom. 

 

 

Uslijed tako dosadne kampanje zanimljivo je pratiti ponašanje medija u Republici Srpskoj koji su se utopili u stranačku učmalost čineći ove izbore još dosadnijim. Gotovo suvišnim. Dok je javni servis bilten SNSD-ovih stranačkih saopštenja što se naizmjenični smjenuju sa SPC-ovim poslanicama i izvještajima sa lokalnih svetkovina pravoslavnih vjernika  u susjednoj Hrvatskoj, banjalučka Alternativna  televizija nezasluženo uživa imidž ne-režimske televizije, stečen činjenicom da opozicioni prvaci mogu proviriti u njen informativni sadržaj, a da nisu predmet saopštenja vlasti kao na RTRS-u. Zanimljiva je odluka ATV-a da u predizbornim danima autorsku emisiju Apostrof, politički talk-show novinara Vedrana Škore, pored Vijesti u sedam navodno zaštitni znak informativne redakcije, ispuni specijalizovanim izbornim sadržajem. Spomenuta emisija je zamišljena kao dinamični politički talk-show što pretresa aktuelne događaje sa upućenim i javnosti poznatim gostima, nešto kao banjalučka inačica Utiska nedelje. Osmišljenim formatom u otužnom copy-paste stilu to se i pokušalo, ali smo umjesto Utiska uglavnom gledali negledljiv i zamoran sadržaj koji samo najuporniji mogu odgledati do kraja. Vrhunac dosade je dosegnut upravo sa izbornim Apostrofom koji zapravo sjajno korespondira sa učmalom i predvidivom kampanjom koju svi otaljavaju. Odluka da se „dinamični talk-show“ presvuče u stranačku hroniku otkriva i neozbiljnost i nekonzistentnost informativne politike jedne tv kuće što aludira na prepoznatljivost upravo u ovoj oblasti.

 

 

Emisija je osmišljena tako da se javnosti predstavljaju kandidati za poslanike u Narodnoj skupštini RS po izbornim jedinicima, a tematske jedinice koje obrađuju su: a) pozicija Republike Srpske u BiH i regionu,  b) ekonomija, privreda i razvoj Republike Srpske, c) socijalna politika, mladi, obrazovanje i kultura, d) borba protiv kriminala i korupcije. Svaki kandidat ima minut i po da se izjasni na datu temu, pravo na replike i na kraju još učešće u eventualnoj raspravi. Novinar „autorske emisije“ sveden je na koordinatora, hostesa koji proziva kandidate, najavljuje temu, a rijetke su prilike kada postavi pitanje (pitanja su uglavnom retorskog karaktera) ili da da komentar kojim usmjerava raspravu. S obzirom na tendenciju informativnih redakcija u novije vrijeme da odvoje izborni sadržaj od neizbornog, makar načelno, ugurati kandidate iz svih izbornih jedinica u jedan talk-show na način da se oni smjenuju u deklamacijama porazno je po ionako neostvareni imidž Apostrofa kao dinamičnog, aktuelnog i savremenog sadržaja. Osmišljeno smjenjivanje kandidata u govorima na zadatu temu, sa replikama, i produženom raspravom koja se gotovo ne postiže, dramaturški je promašaj jer kandidati nisu podstaknuti niti uvodnim prilozima/reportažama ili autorovim komentarima /pitanjima, te dati javni prostor (zlo)rabe u svrhu sopstvene/stranačke jeftine promocije i neodgovornog  obraćanja javnosti. Ukratko, Alternatvina televizija nam je izručila, rvajući se valjda sa dosadom u sopstvenim redovima, tj. ne znajući šta će sa svojim autorskim čedom, još jedan beskorisni maraton izbornih saopštenja dopuštajući svima i svakome (u čemu se ogleda izgleda taj ne-režimski karakter), bez ikakve uređivačkog upliva, da bezbrižno zasićuju javnost izlizanim poštapalicama poput „smanjiti javnu potrošnju“, „korupcija kao najveće zlo“, „privući strane investitore“...

 

 

Sama selekcija i obrada tema pokazuje koliko sporni tv sadržaj potpomaže populistički pristup, kao što nam otkriva i na kom je ideološkom fonu jer tema broj jedan je Pozicija Republike Srpske u BiH i regionu gdje otkrivamo da su zapravo svi kandidati, bez obzira da li su vlast, opozicija ili novoosnovana stranka, za „jaku Republiku Srpsku“, da „Republika Srpska nema alternativu“, da su protiv „prenosa nadležnosti sa RS na BiH“. Odsustvo novinarovih digresija omogućava nerazrješenje logičkog zadatka: kako je moguće da su pripadnici navodno sukoboljenih politika u punom saglasju oko najgorljivije i prve među važnim temama? Odgovor o stvarnom karakteru opozicionog djelovanja u kontekstu RS-a sam se nameće. 

 

 

 

U Apostrofu od 24.09.2014. godine pri predstavljanju kandidata iz izborne jedinice četri u vraški dosadnim govorancijama, bez imalo polemičkog žara, zbog nemiješanja novinara i njegove zamišljenje i ostvarene pasivne uloge pospanog posmatrača, slušali smo kako je moguće da nekoć ministrica trgovine i turizma, sada ministica pravde, odgovarajući protivkandidatu na prigovor o javnost i transparentnosti predstavništva Republike Srpske u svijetu, lagodno i bez ustezanja odgovori da je vidjela po sajmovima kako je RS prepoznatljiva i da je „ponosna na ljepotu Srpske“. Moguće je i da opozicioni kandidati objašnjavaju ekonomski razvoj nemuštim  i neobjašnjenim predlogom o smanjenju nameta i poreza, a da već u idućem tematskom bloku, inače ingenizono nazvanom Socijalna politika, mladi, obrazovanje i kultura  (kultura se redovno i ne spomene iako je u naslovu teme), koji kao da je spojen ne bi li pri uštedi jedno ministarstvo pokrilo što više nepovezanih resora, predlažu izdašna socijalna davanja ne objašnjavajući kojim sredstvima?, posebice ako se namjerava izvesti opsežno poresko rasterećenje. Raspojasani kandidati, neobučeni  u format jednoličnih stranačkih hronika, u „dinamičnom i respektabilnom“ talk-showu pokazuju nam se ogoljeni kako se nalaze na brisanom prostoru. Bez asistenicije voditelja gosti su zavedeni lakoćom režiranja vlastitih gluposti i na kraju se ispostavlja da pažljiviji gledalac, pod uslovom da je mazohista, može čuvši budalaštine Apostrofa, kao što su izjava da je potrebno da se napravi „globalna socijalne karta stanovništva“ (ili iznenadni napad DNS-ovog kandidata pri razmatranju socijalne politike što ga odvodi do rečenica „ulagati u inovacije... ne smijemo se odreći svog pisma, slave, ćirilice...moramo biti duhovno jaki“) otkriti pravu narav predstojećih izbora. 

 

 

Ustupanje prostora kandidatima pasiviziranjem ili obesmišljavanjem novinarske uloge raspiruje predizborni populizam, neodgovorne izjave i ideološku mimikriju, a pojedine tv kuće kao banjalučka ATV pokušavaju ovu koncepciju usavršiti podvodeći je još pod objektivan/nepristrasan pristup. Zanimljiva je i jedna stanovita dramska razlika u Apostrofu od 24.09. kada autor pri otvaranju teme Borba protiv kriminala i korupcije teatralno istupa zaustavljajući dotadašnji tok deklamiranja. No, na mah razbuđeni gledalac može opet da prikunja. Iznimka ga se vrlo malo tiče. Istup ili iznimka novinarovom digresijom napravljena je samo kako bi se poluzainteresovano priupitala ministarka pravde Gorana Zlatković (kandidat SP-a) da li su moguće izmjene Krivičnog zakona proširenjem opisa krivičnog djela napad na službena lica ubrajanjem i novinara u službena lica. I to je to. To je taj Apostrof valjda pred veliku priču o korupciji. Pravljenje iznimke u vidu aktiviranja novinarove uloge samo kada je novinar motivisan strukovnim parcijalnim interesom baca još veću sjenu kako je ostatak javnosti prethodno ostao uskraćen za svoja pitanja ministrici. I to na temi Borba protiv kriminala i korupcije.