Povodom informacije ko će moderirati ceremonijal Deutscher Filmpreis 2020 saznali smo na ovdašnjem portalu da su se 2. aprila 1992. godine “nad Zvornikom nadvili tmurni oblaci.” Otkud Zvornik i Njemačka  u istoj rečenici? Jer je moderator rođen u Zvorniku  2. aprila 1992. godine. A “tmurni oblaci” su formulacija iz domena onih koje nastaju kad u novinaru proradi višak poetskog adrenalina. E da bi objasnio zašto je Edin Hasanović, rođen u Zvorniku, danas u Berlinu. Napraviću digresiju. Na nekom njemačkom portalu sam pronašla razgovor s Edinom Hasanovićem u kojem se on prisjeća kako je njegova nastavnica u berlinskoj školi ostalim učenicima rekla da on njemački govori bolje nego oni. Ali, govorio-ne govorio, svaka osoba koja se imenom i prezimenom ne uklapa u sredinu kad-tad je u prilici da objašnjava “porijeklo”. Edin Hasanović to “breme” zdravo nosi te ličnu promociju koristi na opće dobro. Prethodno moderiranje iste svečanosti (Deutscher Filmpreis 2018), odnosno sjajnu ličnu promociju, je iskoristio i da se obrati Björnu Höckeu, njemačkom političaru kome po sudskoj presudi od septembra 2019. zvanično možete reći da je fašista. “Pitam se kakav je to osjećaj kada se čitav život boriš protiv izbjeglica tvrdeći da će one pregaziti tvoju zemlju, razvodniti kulturu, izazvati nemire... A onda sjediš u svom domu, uključiš televizor, a bivši izbjeglica moderira Njemačku filmsku nagradu.”

Problem sa objašnjavanjem nastaje kada se netipična (premda je na Balkanu postala skoro pa tipična) životna priča nastoji zgurati u skicu. Tako se na one “tmurne oblake” nadovezuje: “Dok su se 2. aprila 1992. godine nad Zvornikom nadvili tmurni oblaci u gradskoj bolnici rođena je beba po imenu Edin Hasanović, danas jedan od najpoznatijih njemačkih glumaca. Nedugo nakon rođenja, Hasanović je sa svojom porodicom napustio rodni Zvornik i nastanio se u Berlinu.”

Brzopotezni hokus-pokus (napustio Zvornik – nastanio u Berlinu!) začinjen je vanpametnim spojem imenice beba i glagola napustio.

Napuštanje je radnja koju izvodi svjestan, odrastao čovjek. Već i neprecizna vremenska naznaka “nedugo nakon rođenja” sama sobom kazuje da je Edin Hasanović bio beba kada su ga odnijeli iz Zvornika. Živi zamotuljak koji je prepušten tuđim odlukama. U onom istom njemačkom tekstu saznajemo da je otac radio u Sloveniji kao monter centralnog grijanja te stigao  u Zvornik jer je njegova mlada supruga bila pred porođajem. Jesu li oni, odrasli dakle, nakon Edinovog rođenja “napustili” Zvornik? Nisu ni oni. Nego su natjerani da napuste Zvornik. I u grotesknim oblicima napuštanja ima distinkcije. Jedno je kad Dušanka Majkić teatralno pokupi svoju damsku torbu i sve sa njom napusti skupštinsku salu, a drugo je kad Pernara u Zagrebu iznose iz skupštinske sale. Eh, reći će neko u privatnom razgovoru, eh da je makar bilo napuštanja u zvorničkom slučaju 1992. Onda bi neko Branka Grujića, tadašnjeg predsjednika opštine Zvornik, danas možda pomenuo sa mrvom simpatije kao što poneko tako pomene Vučurevića i Trebinje.

Druga dva ovdašnja tekstića koja prenose vijest o Edinu Hasanoviću ne pate, doduše, od kvazipoetskog adrenalina. Ali takođe biraju neadekvatne izraze, tačnije glagole. Evo teksta koji je konkretniji od hokus-pokusa (Zvornik-Berlin) a koji kaže da je Edin Hasanović u Njemačku “došao kao izbjeglica”. U trećem se kaže da je Edin Hasanović “kao dječak izbjegao u Njemačku”.  Dakle, evo i alternative glagolu napustio: izbjegao i došao. Ali, Edin Hasanović je u Njemačku donesen iste godine kada je rođen. Niti je došao, niti izbjegao. Bio je beba u Zvorniku. Bio je beba u Berlinu. Dakle – donesen.

Kako se Edinova priča poklapa sa novijom istorijom Zvornika možemo već i pretpostaviti slijedeći prosti kalendar, datume, brojeve. Ne podlijegati kvazipoetskom adrenalinu kad nastaju formulacije kao što je ona “tmurni oblaci”! U onaj hokus-pokus (Zvornik-Berlin) neophodno je udjenuti još datuma i toponima. Između Zvornika i Berlina ključno su stali Klisa i Bijeli Potok. Danas su ovi toponimi crvene tačke na mapi masovnih zločina. Edina Hasanovića su majka i otac (pretpostavimo: više otac, jer je majka – i to saznajemo iz njemačkog teksta – porođena carskim rezom) iz Zvornika nosili do naselja Klisa. Klisa je naselje u opštini Zvornik. Udaljeno je 8-9 kilometara od grada Zvornika, na putu je Karakaj-Sapna. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 617 stanovnika. Sve su bili  Bošnjaci. Jedna od najbrojnijih familija bili su Hasanovići.

Ali ubrzo je bilo jasno da se i u Klisi ponavlja zvornički scenario. U Klisi se u pozne sate 31. maja pronio glas da se Bošnjacima garantira sigurnost ukoliko napuste mjesto. 1. juna 1992. godine, u izvedbi zločinačkih paravojnih srpskih jedinica i pripadnika JNA, Bošnjaci su odvedeni u Bijeli Potok. Tamo su na isti, brutalan, način razdvojeni muškarci i žene, a zločincima je ostavljeno na procjenu ko je dječak a ko muškarac. Nekako je zaključeno da se dvomjesečna beba Edin Hasanović još uvijek ne može tretirati kao vojno sposobno lice, dakle po sigurnost Srba opasan. Sa muškarcima znamo šta je bilo. U konačnici: masovni zločini i masovne grobnice. U dijelu priče koji slijedi između Bijelog Potoka i Berlina Edinovog oca više nema. Do danas mu nisu pronađeni ni posmrtni ostaci.

Bijeli Potok ćete kao wikipedijsku jedinicu pronaći u pojmu Masakr u Bijelom Potoku, odnosno Bijeli Potok massacre. Podaci o zvorničkim zločinima pohranjeni su u dokumenta sa suđenja tek nekim od izvršioca i nalogodavaca. Vrijedi pročitati. Nakon toga prosudite da li je nedopustivo koristiti formulaciju po kojoj ispada da je bračni par Hasanović napustio Zvornik zbog neadekvatnih vremenskih prilika (“nad Zvornikom su se nadvili tmurni oblaci”) a njihova beba “izbjegla”. Čak ako su i nehatne, čak dobronamjerne, ovakve su formulacije (zlo)upotrebljive u handkeovskom narativu.

2020. je. Edin Hasanović je, dakle, u Berlinu. Zvornik je na istom mjestu. Dok ovo pišem ne znam kakav je odnos njegovih današnjih stanovnika prema zločinima iz 1992. Ali makar mogu provjeriti kakva je trenutna vremenska situacija i ponešto naslutiti iz wikipedijskih jedinica koje su na ovim prostorima ako ne poprište specijalnog ratovanja i samopromovisanja, onda na tragu onog famoznog “ako me se sete-sete”. Prenosim doslovno (copy-paste) ko su “poznati” iz Zvornika: Seka Aleksić, popularana pjevačica, Filip Kljajić-Fića, narodni heroj, dr. Mitar Perušić, nastavnik Sveučilišta u Istočnom Sarajevu, Nada Obrić, popularna pjevačica, Mr Himzo Tulić, sazlija, Samir Muratović, nogometni reprezentativac BiH, Hasan Kaimija Zrinović, hrvatski aljamiado književnik, šejh kaderijskog reda, derviš, Enver Hadžihasanović, visoki zapovjednik u JNA i Armiji BiH. U drugoj wikipedijskoj jedinici se nabrajaju gola imena i prezimena: Enver Hadžihasanović, Ermin Bičakčić, Goran Ikonić, Hasan Kaimija, Mehmed Pargan, Nijaz Alispahić, Said Husejinović, Samir Muratović, Sejad Salihović. U trećoj se kao Знамените личности navode uz izvjesne pridjeve: др Митар Перушић, наставник Универзитета, Сека Алексић, српска фолк певачица, Нада Обрић, српска фолк певачица, Марко Марковић, књижевник, Александар Кукољ, џудиста , Горан Иконић, кошаркаш, Борисав Писић, атлетичар, Горан Драгић, кошаркаш, Зоран Драгић, кошаркаш, Никола Васић, градитељ виолина. U četvrtoj potpuna prevlast pridjeva, u svojevrsnoj bipolarnosti: Марко Марковић, српски књижевник, Нада Обрић, српска фолк певачица, Сека Алексић, српска фолк певачица, Мирослав Стевановић, босанскохерцеговачки фудбалер, Самир Муратовић, босанскохерцеговачки фудбалер, Сејад Салиховић, босанскохерцеговачки фудбалер, Раде Ђокић, босанскохерцеговачки фудбалер, Саид Хусеиновић, босанскохерцеговачки фудбалер, Александар Кукољ, српски џудиста, Горан Иконић, босанскохерцеговачки кошаркаш, Данијел Милићевић, босанскохерцеговачки фудбалер.

Četiri spiska su sama po sebi veoma ilustrativna za sadašnju Bosnu i Hercegovinu. U domenu ovog teksta bitan je tek zaključak da niti na jednom spisku Edina Hasanovića nema. A na njemačkim wikipedijskim jedinicama? Ima ga, primjerice, već u wikipedijskoj jedinici za berlinsku Heinrich-Schliemann-Oberschule koja se od 2014. vodi kao Heinrich-Schliemann-Gymnasium. Onoj, dakle, školi gdje se uče i klasični jezici. Te učenici nauče da Repetitio est mater studiorum. Ponavljanje je majka znanja. Edin Hasanović je naveden u spisku značajnih bivših učenika. A povodom ovog Ponavljanje je majka znanja pronađoh negdje (opet na njemačkom) kako Hasanović o svojoj dionici Zvornik-Bijeli Potok kaže: “Majka mi o tome priča jednom godišnje i uvijek s puno detalja.” Tek iz te priče možemo saznati kakvo je zaista bilo nebo nad Zvornikom 2. aprila 1992. Njemački sagovornik naglašava da Edin Hasanović govori “telegrafski”. Dakle: sažeto i precizno. Ne znamo kako će na predstojećoj ceremoniji Deutscher Filmpreis 2020 Edin Hasanović biti obučen. Nešto se međutim može pretpostaviti. Jer je jednom prilikom rekao: Od oca imam pet fotografija, jedan prsten i jedan privjesak koji uvijek nosim sa sobom.

___