Foto: Rijeka Bosna

Pandemiju koronavirusa COVID-19 proglasila je Svjetska zdravstvena organizacija 11.3.2020. godine. Iako nije prva (prethodna je bila pandemija svinjske gripe H1N1 2009. godine), nikad ranije nisu globalno zabilježene ovako drastične zaštitne mjere: obaveza društvenog distanciranja, obustava putovanja, zabrana prelaska državnih granica, obustava nastave u školama i na fakultetima u skoro svim zemljama, otkazivanje svih sportskih i kulturnih događaja, policijski sat za najmlađe i najstarije kategorije društva, zabrana rada zanatskih radnji, biblioteka, prodavnica, obustava javnog saobraćaja... Mjere zaštite i izolacije ne primjenjuju se samo na oboljele, nego na sve koji bi potencijalno mogli biti prenosioci virusa, a traju od 14 do 28 dana.

Ova pandemija i zaštita okoliša imaju veliki broj dodirnih tačaka, od mogućih uzroka za pojavu novog virusa, pa sve do nesposobnosti institucija da se nose s tim problemima i obezbjeđuju rješenja. Jednak nivo nekompetentnosti i nespremnosti pokazali smo u oba slučaja. Mjere zaštite donose se brzopleto, mijenjaju se više puta u nekoliko dana, samo zato što je upravljanje prepušteno nekompetentnim kadrovima bliskim vladajućim strukturama. Izgovor za učinjene greške po pravilu se traži prebacivanjem odgovornosti i izjavom "nije do mene". Čak se i finansijska sredstva za saniranje posljedica traže brzopleto, umjesto da se traži moratorij i dodatni grace period za otplatu kredita MMF-u i Svjetskoj banci, smanjuju se plate zaposlenim u obrazovanju i zdravstvu.

Uzroci pandemije kao posljedica ljudskog djelovanja na prirodu

Neka istraživanja povezala su ljudski utjecaj na područja bogata biodiverzitetom i na staništa divljih životinja sa širenjem infektivnih bolesti. Ne samo COVID-19, nego i druge zoonoze (ebola, HIV, svinjska i ptičja grupa) porastom gustoće naseljenosti stanovništva, sve većom intervencijom u prirodna staništa i uništavanjem ekosistema stvaraju preduvjete da virusi sa životinja prelaze na ljudsku populaciju.

Neki su pak povezali veću stopu smrtnosti od koronavirusa sa dugotrajnom izloženošću zagađenom zraku u nekim područjima. Mediji su prenijeli istraživanje sa Harvarda koje porast od samo jednog mikrograma PM2.5 čestica po kubnom metru zraka povezuje sa 15-postotnim rastom stope smrtnosti od koronavirusa. Jedno od objašnjenja Talijanskog društva za zaštitu okoliša (SIMA) za ogroman broj smrtnih slučajeva na sjeveru Italije bila je koncentracija teške industrije u Lombardiji, regiji koja je najteže bila pogođena pandemijom. Takva istraživanja su u ranoj fazi i tek trebaju proći strogu naučnu provjeru, jer nije moguće izvesti kvalitetne zaključke ako nema dovoljno ulaznih podataka. U zvaničnim izvještajima ne pravi se razlika između "umrlih od posljedica zaraze" i "umrlih koji su bili zaraženi" ali su bolovali od drugih bolesti koje su mogle biti uzrok smrti.

Pandemija kao dokaz ljudskog djelovanja na okolinu

Smanjene koncentracije zagađujućih materija u zraku u proljeće ove godine neki su odmah povezali s pandemijom, odnosno smanjenim ljudskim aktivnostima. Bilo je i dezinformacija, jer su neki novinari pomiješali zagađujuće materije. Tako je Avaz 30.3.2020. pogrešno prenio vijest Evropske svemirske agencije (ESA) da su "prepolovljene koncentracije azotnog dioksida" usljed smanjenog saobraćaja. U tekstu naslova "Čistiji zrak u Evropi: Smanjena gustoća čestica koje izazivaju respiratorne probleme i rak" između ostalog piše: "Evropska svemirska agencija i Evropski savez za javno zdravlje navode da je smanjena gustoća ugljendioksida, koji izaziva respiratorne probleme i rak, prenose agencije. Snimci satelita 'Sentinel-5' pokazuju da je od 5. do 25. marta u velikim gradovima, među kojima su Brisel, Pariz, Madrid, Milano i Frankfurt, zabilježeno smanjenje prosječnog nivoa ugljendioksida u poređenju sa situacijom od prošle godine." Zapravo, nije "smanjena gustoća čestica" jer azotni dioksid nisu čestice nego gas kojem nije "smanjena gustoća" nego su smanjene koncentracije, a u tekstu se dalje govori o ugljendioksidu, koji uopšte ne spada u zagađujuće materije u zraku nego je to jedan od gasova koji izaziva klimatske promjene. Drugi mediji tu vijest su uglavnom korektno prenijeli, a koncentracije azotnog dioksida i dalje su prepolovljene u odnosu na prethodnu godinu.

I u Kini su zabilježena smanjenja koncentracija azotnog dioksida, ali i prašine PM2.5 usljed smanjenih ljudskih aktivnosti, obustave rada fabrika i drastično smanjenog saobraćaja. Kanali u Veneciji su se razbistrili samo nekoliko dana nakon uvođenja karantene, što se objašnjava time što je plovni saobraćaj obustavljen, pa se mulj samo slegao na dno kanala i tako razbistrio vodu. Bistrija voda zabilježena je u aprilu ove godine i u rijeci Bosni, vjerovatno kao posljedica obustave rada pojedinih industrijskih postrojenja.

Svjetska meteorološka organizacija tvrdi da smanjenje emisija stakleničkih plinova i azotnih oksida usljed drastičnog pada saobraćaja i potrošnje fosilnih goriva ima samo kratkoročni efekat i da će se vrlo brzo nastaviti. Prognoze od 5% smanjenja globalnih emisija CO2 ove godine neće značajno utjecati na usporavanje klimatskih promjena. U sredinama koje su i ranije imale jako zagađen zrak nije došlo do smanjenja zagađenosti, što je pokazalo da u Boru, Smederevu, Zenici, Lukavcu, Tuzli, uzrok zagađenosti zraka nije saobraćaj nego su to većinom industrijske emisije.

Pare ili život

Zanimljivo je kako se za gubitak radnih mjesta usljed proglašene pandemije odmah pronalaze sredstva, podižu se krediti, mijenjaju se zakoni, dok se navodni gubitak radnih mjesta kojim prijete veliki zagađivači kao izgovor za odlaganje investicija u zaštitu okoliša prihvata kao neizbježna sudbina. S druge strane, privremena odluka američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) da suspenduje propise o zaštiti okoliša za vrijeme trajanja pandemije kako bi se sačuvala industrija je skandalozna. Ništa manje opasna nije ni najava Fonda za zaštitu okoliša FBiH da "Fond svoje kapacitete stavlja u funkciju borbe protiv koronavirusa". Nakon medijske prepiske premijera Federacije i ZDK kojom se sugeriše da se sredstva za borbu protiv pandemije preusmjere iz namjenskih sredstava za zaštitu okoliša, za očekivati je da se milioni koje po principu "zagađivač plaća" u Fond uplaćuju zagađivači, isto kao nakon poplava 2014. biti netransparentno preusmjerena podobnim poslovnim partnerima vladajućih stranaka. Okoliš može čekati, politički sponzori ne smiju.

Jesmo li šta naučili?

I pandemija koronavirusa i klimatske promjene posljedica su svjetskog ekonomskog modela, zasnovanog na forsiranju beskonačnog rasta na ograničenom životnom prostoru, na planeti s ograničenim resursima. Mjere koje su vlade provodile s ciljem zaštite od koronavirusa bile su brze i drastične i provodile su se uglavnom bez obzira na ekonomske posljedice. S druge strane, mjere koje bi smanjile zagađenost ili ublažile klimatske promjene daleko su sporije. Ekonomija, kapital, očuvanje radnih mjesta i profit uvijek se stavljaju u prvi plan, a na zaštitu okoliša gleda se kao na nužno zlo ili luksuz. 

Vijay Kolinjivadi, postdoktorant Univerziteta u Antwerpu, Belgija, kaže da "kapitalizam od života pravi proizvod da bi zaradio, što može direktno ugroziti ljudski život". Ali u istom tekstu optimistički tvrdi da "brzi i hitni postupci u odgovoru na virus i inspirativni primjeri zajedničke pomoći također pokazuju da je društvo i više nego sposobno djelovati kolektivno pred ozbiljnom opasnošću za cijelo čovječanstvo." I zaista, brza globalna reakcija na globalni problem kakva je nastupila kao odgovor na pandemiju, treba nam poslužiti kao lekcija i model kako trebamo djelovati da zaštitimo svoju planetu sami od sebe. Kao što robijaši vrijeme na odsluženju kazne, unutar četiri zida, provode razmišljajući o svojim nedjelima, tako mi našu izolaciju trebamo iskoristiti da razmislimo šta možemo uraditi da produžimo svoj opstanak na ovoj planeti.

___