Procjena troškova je bila između 70-100 miliona eura, a porasla je do 320 miliona.

Foto: Pixabay+Infobiro

Da Bosna i Hercegovina i Srbija žive pretpolitičko društvo pokazala je još uvijek svježa posjeta predsjednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, Bosni i Hercegovini odnosno Banjoj Luci. Povoda za posjetu bilo je više; od donacije ambulantnih kola, posjete srpsko-ruskom hramu koji je u izgradnji i na kraju posjeta privatnom Dodikovom imanju.

Osim što je Vučić obećao da će Srbija uložiti 100 miliona eura u izgradnju trase autoputa od granice Srbije do Bijeljine, pažnju analitičara, političkih partija i medija su izazvale i izjave o „srpskom Trebinju“ i „povezanosti Kosova i Republike Srbije“. Međutim, gotovo se niko nije osvrnuo na izjavu Aleksandra Vučića da će Srbija investirati u izgradnju aerodroma na području Trebinja i da je budući investitor već u startu siguran da investirana sredstva neće moći biti vraćena. Mediji koji su izvijestili o tome propustili su dati i kontekst i podsjetiti na to da priča sa trebinjskim aerodromom traje već više od deceniju. 

Šira slika izgradnje aerodoma u Trebinju su obećanja Milorada Dodika i zvaničnika Vlade Republlike Srpske, a kroz hronologiju pisanja štampanih medija BiH, izgleda ovako:

Zvanična priča počinje u avgustu 2006.godine u magazinu Reporter, kada je Dejan Todorović, direktor Direkcije za civilnu vazdušnu plovidbu, u svom autorskom tekstu javnosti pojasnio da je Vlada RS sa premijerom Miloradom Dodikom na čelu donijela hrabru i vizionarsku odluku kojom je obavezala Ministarstvo finansija RS i Republičku direkciju za civilnu vazdušnu plovidbu da sprovede neophodne aktivnosti na izradi studije, koja bi pokazala opravdanost realizacije projekta izgradnje aerodroma u regiji Trebinja. Za ovaj posao je izabrana renomirana firma „Vienna Airport Consulting” iz Beča. Vrijednost investicije za izgradnju aerodroma procijenjena je na 70 do 100 miliona eura.  Studija je završena i prezentirana devet mjeseci poslije, u maju 2007. godine. Tada se pojavio i prvi zainteresovani koncesionar. Dnevni avaz je izvjestio da je direktor Vienna Airport Consultinga, Volfgang Edelman, najavio mogućnost koinvestiranja u izgradnju aerodroma. Zanimljivo je da je investicija procijenjena na 200 miliona od prvobitnih 70-100 miliona eura. Šansu za investiranje Austrijanci su vidjeli u pretpostavci da bi budući aerodrom bio direktna konkurencija aerodromu u Čilipima (Dubrovnik). Dan poslije, Oslobođenje izvještava da je izrada studije koštala 300.000 maraka. Ministar saobraćaja RS, Nedeljko Čubrilović, ustvrdio je da bi u aerodrom bilo potrebno uložiti 80 miliona eura, te da će taj objekat, ukoliko se javi koncesionar, biti sagrađen za dvije godine.  

Dvije godine poslije, u martu 2008. godine, formirano je preduzeće „Aerodrom Trebinje“ i imenovan direktor.  Nekoliko dana kasnije, u izjavi za Dnevni avaz, Milorad Dodik hrabro je najavio da će trebinjski aerodrom Zubci biti gotov do 2013. godine, a investicija je ponovo porasla na oko 320 miliona eura.

Direktor „Aerodroma Trebinje“ Zoran Okilj u novembru 2009. godine, u izjavi za Nezavisne novine, najavljuje zapošljavanje 400 radnika uprkos činjenici da radovi na izgradnji aerodoma nisu niti počeli, niti su sredstava za izgradnju osigurana. Okilj je opisao budući aerodrom kao „turistički“ i da je blizina Međugorja jedna od prednosti aerodroma.

„Mi smo došli do podatka da samo iz Poljske oko 200.000 ljudi godišnje dolazi u Međugorje. Ako bi ih preko Trebinja dolazilo bar 50.000, to bi bio, recimo, godišnji saobraćaj koji ostvaruje aerodrom u Banjaluci. Mi računamo na 10 mjeseci intenzivnog saobraćaja.“

Odbornici Skupštine opštine Trebinje su sredinom 2008. usvojili Odluku o izradi regulacionog plana „Aerodoma Trebinje“ čime su nastavljene aktivnosti koje su neophodne kako bi izgradnja započela. Prve nedoumice vezane za izgradnju aerodroma pojavile su se tokom marta 2009. godine. Oslobođenje  je prenijelo izjavu Okilja, v.d. direktora JP Aerodom Zupci, koji je iznio sumnje u studiju koju je izradila austrijska konsultanska firma. Prema njegovoj izjavi stručnjaci te konsultantske firme nisu niti izašli na teren, a prema tom projektu, da bi se izgradila pista, trebalo bi izravnati pola obližnje planine. Pred kraj 2009. godine, u Reporteru se pojavila informacija da će izgradnja aerodroma početi na proljeće 2010. godine. Dnevni avaz tada prenosi i izjavu Milorada Dodika da sve ide prema planu realizacije i da je uspješno riješeno nekoliko važnih faza. Urađene su dvije studije izvodljivosti, po jedna od strane austrijske i beogradske kompanije, i obje su pokazale da ima opravdanosti za ovaj posao.

U međuvremenu je Vlada Republike Srpske pored dvije studije izvodljivosti izradila i master-plan koji je definisao položaj aerodoma, te tehničke karakteristike i faze izgradnje. Zanimljivim se čini da je tim planom predviđeno da u prvoj fazi aerodrom primi 250.000 putnika, u drugoj 500.000 a u trećoj milion putnika godišnje. Premijer Dodik je najavio da će, i ako ne bude koncesionara, Vlada RS svojim sredstvima početi izgradnju piste i objekata. Procijenjeno je da će prva faza izgradnje, koja bi omogućila slijetanje prvih aviona, koštati između 55 i 60 miliona maraka, kao i da je Vlada već odobrila 1.6 miliona maraka za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.

U junu 2011. godine, pet godina nakon što je Vlada RS naložila izradu studije izvodljivosti izgradnje aerodroma u Trebinju, Nezavisne novine su izvjestile da je Vlada RS, još jednom, odlučila da krene u izgradnju aerodroma Trebinju na lokaciji Dubrava-Zupci. A onda u septembru 2017. godine u medijima se pojavila informacija da je firma Aerodromi Republike Srpske ugovorila izradu Strategije razvoja međunarodnog aerodroma Trebinje i da je ugovor vrijedan 74.900 KM. Izabran je konzorcij firmi, a na čelu konzorcija je firma predsjednika Nadzornog odobra Aerodromi RS, Zorana Ignjca. U julu 2020. godine, četrnaest godina poslije prve inicijative za izgradnju aerodoma, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, najavio je investiranje Srbije u izgradnju aerodroma u Trebinju.

Izgradnja aerodoma u Trebinju je primjer nesposobne vlasti pod kontrolom Milorada Dodika. Najmanje dva puta je najavljivano otvaranje aerodroma koje se nije dogodilo, izrađene su dvije studije izvodljivosti, jedan master plan i jedna Strategija razvoja međunarodnog aerodroma Trebinje. Prema dostupnim informacijama, Vlada RS je investirala 1.600.000 KM u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, 300.000 KM za izradu jedne od studija i 74.900 KM za izradu još jedne Strategije. Nema podataka koliko je koštalo porezne obaveznike održavanje firme „Aerodromi Trebinje“ osnovane 2008. godine.

Neozbiljnost procjene troškova izgradnje aerodroma je priča sama za sebe. Prvobitna procjena je bila između 70-100 miliona eura, da bi se u jednom momentu popela na 200 miliona eura, pa na 320 miliona eura, i da bi opet u jednom momentu bilo procijenjeno da će koštati između 55 i 60 miliona KM, odnosno 25 i 30 miliona eura. Ekonomska isplativost investicije nikada nije jasno predstavljena. U javnosti nije jasno artikulirano na koji način bi aerodrom u Trebinju bio konkurentan aerodromima u Mostaru i Dubrovniku.

Teza da Bosna i Hercegovina i Srbija žive predpolitičko društvo ima smisla. U zemljama sa stanovništvom koje razumije i konzumira svoje biračko pravo, Dodikovi promašaji, obećanja i trošenje javnog novca u izgradnju aerodroma koji za 14 godina još uvijek postoji samo u papirima, studijama i master planovima - koštali bi nekoga političke karijere. Najava predsjednika Srbije da će novce poreskih obveznika trošiti za izgradnju aerodroma u drugoj zemlji, a da pritom sasvim svjesno izjavi i da ta investicija neće vratiti uložena sredstva, vrijedna je u najmanju ruku političke i svake druge debate i traženja pojašnjenja zašto se javni novci bacaju kroz prozor.   

___