Duška Jurišić piše o rezultatima rada Mediacentra Sarajevo.

foto: Jasmin Brutus

Kako se približava kraj obilježavanja trideset godina Mediacentra, nameće se pitanje kako mjeriti učinak rada tokom svih ovih godina. Odgovor na to pitanje već se može pronaći u prvom tekstu kojim smo i započeli obilježavanje godišnjice – tekstu “Kako je sve počelo” Bore Kontića – da sve počiva u ljudima. Iako je tokom trideset godina realizovano stotine treninga, radionica, istraživanja i projekata, ono što ostaje jesu talentovani i sposobni ljudi koji su prolazili kroz prostorije Mediacentra, pisali, istraživali i stvarali bolje novinarstvo.

Bivša novinarka i urednica Duška Jurišić, danas zamjenica ministra za ljudska prava Bosne i Hercegovine, u tekstu koji nam je poslala povodom tridesete godišnjice postavlja pitanje kako mjeriti učinak i prisjeća se svoje saradnje s Mediacentrom.

Povodom trideset godina Mediacentra

Piše: Duška Jurišić

Na stranici skoro svakog preduzeća, nevladine organizacije ili fondacije pronaći ćete dio koji se odnosi na misiju i viziju. Kada to pročitate, imate utisak da ste zakoračili u raj ljudskih prava i sloboda, dobrobiti za uposlenike, društvo i državu. Međutim, problem najčešće nastaje kada treba prepoznati i vrednovati učinak, rezultat, realizaciju – osim ako nije riječ o prihodu, jer je profit često skriven ili prikazan samo u finansijskim izvještajima koje skoro niko ne čita.

Civilnom sektoru, uokvirenom i ograničenom takozvanim projektima, teško je dokazati stvarni učinak. Mediacentru to nikada nije bio problem. Nema nijednog profesionalnog novinara koji tekst, televizijski ili radijski prilog, emisiju ili intervju nije pripremao bez INFOBIRO-a, digitalnog arhiva štampe Mediacentra. Nema nijednog profesionalnog novinara u Bosni i Hercegovini koji nije učestvovao u nekoj od radionica, seminara ili okruglih stolova u organizaciji Mediacentra. Novinarski tekstovi koje možete pročitati na web-stranici Mediacentra uvijek imaju školsku strukturu: informacije potvrđene iz najmanje dva izvora, statističke podatke ili citate izvještaja, analiza i drugih dokumenata kredibilnih institucija i organizacija.

Godine 1997. sarađivala sam na projektu Mediacentra i UNESCO-a, koji su finansijski i produkcijski davali podršku bosanskohercegovačkim novinarima, producentima, rediteljima i medijima. U proljeće 1998. pojavili su se jedan već u javnosti poznat producent i dva mlada reditelja. Sjećam se da su donijeli sinopsise – producent za televizijsku seriju, a mladi reditelji za filmove. Direktor Mediacentra, Boro Kontić, rekao je da se projekti odobre i da se finansijska podrška dodijeli, iako produkcija TV serije i filmova nije bila izvjesna. Kada sam ga pitala zašto dati novac ako nije sigurno da će biti finalnog proizvoda, Boro je odgovorio da to uopšte nije bitno. Producent je bio Zenit Đozić iz „Top liste nadrealista“, a reditelji Srđan Vuletić i Pjer Žalica. Vrijeme rediteljske karijere dvojca Vuletić–Žalica tek je dolazilo. Ni Boro to nije znao – on je to predosjećao.

“Mediacentar Sarajevo je organizacija posvećena unapređenju standarda novinarstva, pobošljanju radnog okruženja novinara/ki te zaštiti i promicanju medijskih sloboda u BiH i regiji Zapadnog Balkana“, navodi se u sekciji „O nama“ na web-stranici Mediacentra Sarajevo. Citat je prenesen uz pravopisnu grešku – inverziju slova u jednoj riječi. Greška je očigledna, ali nebitna. Uostalom, ćevape u Sarajevu ne birate po natpisu na ćevabdžinici – jer ih tada nikada ne biste ni pojeli – već po ukusu, navici ili dobrom glasu.

Trideset godina poslije, Mediacentar Sarajevo ima mjerljiv rezultat napornog i strpljivog rada, što može potvrditi svaki profesionalni novinar, medij i pažljivi čitalac u Bosni i Hercegovini i regiji južnoslovenskog govornog područja.

Godine 2009, u jeku ekspanzije senzacionalizma u novinarstvu, Boro Kontić mi je rekao da smo mi – pobornici vrijednosti tradicionalnog novinarstva, tačnosti, objektivnosti, nepristrasnosti i fer odnosa – izgubili bitku. Složila sam se. Međutim, ponekad kažemo i ono što ne mislimo, jer je Mediacentar već trideset godina na strani novinarstva.

Mediacentar Sarajevo možda nema presudan uticaj na opšte stanje, ali daje nadu, podsjeća i potvrđuje novinarsku misiju, rad za dobrobit društva. Zato je Mediacentar prvo i posljednje utočište. A utočišta često nisu dovoljno vidljiva. Niti su popularna, osobito kada ste primus.

___