Autor dekonstruiše proces proizvodnje vijesti u online okruženju, definiše faze ovog procesa i predlaže da ideju obrnute piramide na webu zamijenimo 'dijamantom'. Tekst je preuzet uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com Paula Bradshawa, gdje je objavljen pod naslovom “A model for the 21st century newsroom: pt1 – the news diamond”.

NAPOMENA: Malo sam promijenio originalni dijagram (malo niže u tekstu) kako bih naglasio činjenicu da u fazama Najave i Nacrta nije bitno samo premijerno objaviti neku vijest, već je jednako bitno i tražiti informacije od korisnika. Dalje, u fazu analiziranja bi se trebali uključiti podaci o doprinosu korisnika koji se prikupe u prethodnim fazama. Faza Interaktivnost ima isprekidanu liniju, jer se ona može i ne mora razviti, što zavisi od odabranog medija.

Prije mjesec dana koristio sam grupu ˝Onlajn novinarstvo˝ na Facebook-u kako bih od čitalaca tražio da mi kažu o kojim temama žele čitati. To je bio dio eksperimenta sa modelom uređivanja ˝odozdo prema gore˝ (usput, forum na kojem možete pisati svoje prijedloge je još uvijek otvoren). Megan T je predložila sljedeće: ˝Promislimo dobro o proizvodnji novina.˝

Nakon istraživanja, konceptualiziranja i škrabanja, došao sam do određenog broja modela vezanih za stvaranje vijesti, prikupljanje vijesti, interaktivnost i poslovne modele.

Ono što slijedi je samo prvi od niza prijedlog za ´model novinarske redakcije 21. vijeka´ (drugi dio možete vidjeti ovdje). Radi se o konvergiranoj redakciji koja može proizvesti materijal koji se ili štampa ili emituje, ili oboje, a definitvno sadrži i onlajn elemenat. Slijedi dijagram, a ovaj model je u više detalja objašnjen ispod same slike:

Korištenje snage medija

U osnovi,  postoje dvije osnovne osobine koje spadaju u snagu onlajn medija, a koje su međusobno kontradiktorne: brzina i dubina.

Nove medijske tehnologije sada mogu objavljivati vijesti brže od prethodnih kraljeva brzine – TV-a i radija. Posmislite samo na ažurirane vijesti koje stižu na mobilne uređaje ili e-mailom. Zatim, tu su i moblogs i Twitter.

Istovremeno, neograničeni prostor i vrijeme na internetu, kao i njegova hipertekstualnost, te činjenica da se za pristup bilo kojem tekstu mora otvoriti stranica na kojoj je tekst objavljen, čine ga potencijalno dubljim i širim od prethodnih kraljeva kontekstualizacije i analize – novina i magazina. Sjetite se samo Wikipedijinog izvještavanja o uraganu Katrina, zatim Daily Kos-a, hiperlokalnih websajtova, te Chicagocrime.org.

Gore navedeni model procesa prikazuje kako jedna velika priča može proći kroz konvergiranu novinarsku redakciju, od brzine do dubine, i to u sljedećih nekoliko koraka:

1.    Najava: čim novinar ili urednik shvate da imaju najnoviju priču, šalju prvu najavu sa svog mobitela, Blackberryja ili wifi laptopa. Tako korisnici koji primaju najnovije informacije sms-om ili e-mailom, ili preko Twittera ili Facebooka, odmah dobiju obavijest. Time pokazujete da ste baš vi 'vlasnici' ove priče, što vam potvrđuje reputaciju onih koji prvi saznaju velike priče; a za manje priče vam se pruža prilika da unesete ličnu notu u izvještavanje (baš kao i pristup tipa ˝Šta trenutno radim˝ na Twitteru). To ljude privlači na vašu web stranicu, novine ili emisiju.

2.    Nacrt: verzija previše gruba za štampanje ili emitovanje, ali odlična za blogove. Nacrt prati najavu i – baš kao i agencijska vest – daje osnovne informacije: imena, mjesta, detalje i – izvore. Ažurira se redovno, kako pristižu novi podaci. Nacrt ima veoma važnu ulogu da čitaoce koji su primili najavu zadrži na vašem sajtu, kao i da proširi vijest po blogosferi, te tako privuče više čitalaca i bolje pozicionira vaš sajt u pretraživačima. U idealnom slučaju, privuči će i komentare koji mogu dodati ili ispraviti detalje priče, ili čak doneti nove informacije. Često ažuriranje – naprimjer postavljanje linkova na druge vijesti – pomaže da vaša ostane na vrhu u Google News (koji traži najskorije ažurirane vijesti, a ne one koje su prve postavljene).

3.    Članak/paket: između dva ekstrema - brzine i dubine – koji su jaka strana interneta, jake strane tradicionalnih medija, štampanih i emitera, su ove: njihova dokumentarna priroda, baš kao i ograničenje vremena i prostora kojim raspolažu. Sposobnost da dokumentuju ´isečak´ stvarnosti - člankom od 300 riječi ili paketom od 3 minute – čine tradicionalne medije tako privlačnim. Urednička odluka da određena priča zaslužuje da bude objavljena je tu mnogo vrijednija u poređenu sa beskonačnošću interneta. U ovoj fazi, nacrt postaje paket veće proizvodne vrijednosti, te može biti onlajn, štampan, emitovan ili sve ovo zajedno. Vreme objavljivanje može biti diktirano specifičnošću procesa štampe ili emitovanja.

4.    Kontekst: beskrajan prostor interneta igra veoma važnu ulogu u pružanju sveobuhvatnog konteksta, sada i odmah: Koliko puta se ovo desilo?; Gdje mogu naći prethodne izvještaje?; Gdje mogu naći više informacija o ovoj osobi i organizaciji?; Kome se mogu obratiti za podršku ili pomoć? Hipertekst je ovdje ključan – dakle, mogućnost linkovanja na dokumente, organizacije i objašnjenja – kako one u vašoj vlastitoj arhivi, tako i na one na drugim izvorima – za stvaranje portala koji pruža osnovne izvore. Štampa i elektronski mediji daće u svojim izvještajima nešto od konteksta, ali se za opsežniji kontest treba okrenuti online izvorima.

5.    Analiza/Osvrt: nakon izvještaja na red dolazi analiza. U onlajn sferi, ovo znači da se odmah prikupe reakcije sa blogosfere, kao i sa vaših blogova i foruma, te proaktivno od onih koji su o temi dobro informisani i koji su na neki način pogođeni problemom koji je tema izvještavanja. Izvještač može pri tome o cijelom iskustvu pisati slobodnim stilom na svom blogu, dok su podcasti odlični za pokretanje diskusija i debata. U određenom trenutku, štampa i emiteri će iskoristiti nešto od toga materijala za svoje proizvodne cikluse.

6.    Interaktivnost: interaktivnost zahtijeva ulaganje i pripremu, ali može uključiti i informisati korisnike na način na koji to drugi mediji ne mogu, a može biti i resurs koji funkcioniše po principu krivulje „dugog repa“ privlačeći stalne posjete  tokom dužeg vremenskog perioda. Za proizvodnju interaktivnih elemenata u Flashu možda trebaju dani, ali je rezultat zadivljujuća kombinacija hiperteksta, videa, audia, animacije i baza podataka (koje se mogu i dinamički ažurirati); dalje, forum može biti mjesto na kojem se ljudi sastaju i razmenjuju iskustva i informacije; wiki pruža istu mogućnost, ali je mnogo efikasniji. Chatovi uživo korisnicima omogućavaju direktan kontakt sa onima koji stvaraju vijesti, novinarima i stručnjacima.

7.    Prilagođavanje korisnicima: posljednja faza bi trebala biti automatska – to je mogućnost da korisnici prilagode informacije svojim potrebama. Najosnovniji oblik prilagođavanja je mogućnost registracije za primanje najnovijih informacija u vezi sa određenom pričom e-mailom, RSS-om ili SMS-om. Naprednije usluge mogu biti društvene preporuke (˝Drugi ljudi koji su pročitali ovu priču su pročitali i...˝) ili novinarstvo zasnovano na bazama podataka koje korisnicima omogućava da dođu sve do informacija kao što su: ˝Šta se desilo sa tom ulicom?˝; ˝Koliko je sličnih slučajeva bilo u mojoj opštini?˝; ˝Šta ovaj porez znači za nekoga s mojom platom?˝. To podrazumijeva proizvodne procese koji integriraju podatke kao što su meta-tagovi, interfejse koji počivaju na bazama podataka, kao i kulturu koja se oslanja na ove mogućnosti.

Proces stvaranja vijesti u akciji

Kako bismo ilustrirali gorenavedeni proces, uzmimo za primjer tipičnu vijest srednje važnosti: ˝javna osoba dala kontroverznu izjavu˝:

1.    Najava: ´Lord Smith: ˝ukinite ´Mickey Mouse´ diplome˝ - link...

2.    Nacrt: daje više detalja, otvoren je za komentare i diskusiju i linka se na druge blogove. U jednom komentaru stoji da je Lord Smith studirao englesku književnost. Novinar traži ´zvanični´ komentar koji će staviti u...

3.    Članak: dva kometara na blog uključena su u verziju koja ide u štampane novine.

4.    Kontekst: najbolji linkovi preuzeti sa komentara na blogovima, kao i kompletan transkript govora, audio zapis i video zapis sa mobitela nekog od učesnika. Tagovi (´LordSmith´) vode na aktuelne izvještaje i predstavljaju instant 'portal' u temu.

5.    Analiza: jednom blogeru koji ima posebno dobre informacije i postavio je link na nacrt plaćeno je da napiše dužu priču za novine. Komentator, stručnjak sa univerzeta, pozvan je da se uključi u podcast diskusiju sa Lordom Smithom.

6.    Interaktivnost: posjetioci web sajta se pozivaju da pokušaju odgovoriti na ispitno pitanje sa ´Mickey Mouse´ studija, što daje uvid u aktuelnu temu iz prve ruke.

7.    Prilagođavanje: RSS feed ili najava e-mailom je dostupna za sve priče tagovane kao 'LordSmith'.

Dijamantni model vijesti

Ovaj model – nazovimo ga 'dijamantom' - može se predstaviti i kao alternativa modelu obrnute piramide.

Baš kao što je i izvrnuta piramida djelimično bila rezultat sve bitnije uloge telegrafa u novinskoj industriji, te dominantnih kulturoloških ideja empirizma i nauke, 'dijamantom' kao model vijesti nastojimo da ilustrujemo promjenu - od vijesti kao proizvoda iz 19. vijeka do vijesti kao procesa u 21. vijeku: iterativno novinarstvo 21. vijeka – priča nikada nije dovršena. Više nego ikada ranije, priča je dizajnirana tako da dovodi u pitanje dominantnost modela izvrnute piramide, da ilustrira njene korijene u industrijskoj eri, kao i njene nedostatke. U duhu ´nedovršenog´, nijedan od ovih modela nije konačan: molimo vas da postavite komentar i pružite vlastiti doprinos.

NAPOMENA: Sada je dostupan i drugi dio modela za redakciju 21. vijeka.

Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com, gdje je objavljen 17.09.2007. pod naslovom “A model for the 21st century newsroom: pt1 – the news diamond”.

Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja sadržaja bloga Onlinejournalismblog.com.

 

Oprema teksta: redakcija MC Online.