Kada i kako pohvaliti? Može li kritika biti konstruktivna? Koliko smijete svaliti na više rukovodioce? Gde je granica intervencije na novinarskoj kreativnosti? Da li je izvinjenje kraj autoriteta? Šta raditi kada je organizacija u materijalnoj krizi?

"Do mene je stigao glas da se na snimanju zabavljaš. To se mora zaustaviti." -- Jack Warner, citat iz "Lauren Bacall By Myself"

Jack Warner zvuči kao novinski urednik 21. vijeka. Rad u redakciji mora biti zadovoljstvo. Novinarski rad mora ispunjavati novinare poletom. Svakoga dana moraju jedva čekati da dođu na posao. Kliše u koji uprava vjeruje je da supervizor mora “potpaliti vatru” ispod radnika.

To u novinarstvu nije potrebno. Novinari dolaze sa već zapaljenom vatrom. Ulaze u posao uzbuđeni kreativnim izazovima koje predstavljaju vijesti. Posao šefa redakcije nije da potpali vatru nego da je održava i dodaje joj ogrev. Inspirisanje novinara je jedan od najvažnijih zadataka svakog šefa redakcije. Bez obzira da li nadgledate rad reportera, urednika, fotografa, ilustratora, dizajnera, ljude iz pripreme za stampu, osobu koja obradjuje fotografije, arhivistu ili neku njihovu kombinaciju, vaš uspjeh zavisi od rada vašeg osoblja.

Na novinarima se često ogleda energija revnosnog, ili letargija malodušnog vođe. Morate razmisliti da li će neko djelo ili izjava podstaći kreativnost, ili je obeshrabriti. Potrebno je da ispitate hoćete li svojim djelima, izjavama i stavom inspirisati rad, ili dati povoda za cinizam. Morate pitati da li je vjerovatnije da će vaše riječi i djela učiniti rad pod vašim nadzorom ugodnijim, ili frustrirajućim. Ponekad morate podnijeti loše vijesti. Ponekad morate nametnuti rokove, budžet ili ograničenja u prostoru. Ponekad morate reći neprijatnu istinu o politici preduzeća, zalaganju osoblja ili vlastitim odlukama i odlukama ostalih urednika. Ovu istinu morate reći otvoreno, ali to mora sačinjavati samo mali dio vaše komunikacije sa osobljem.

Novinarski rad mora biti zadovoljstvo, a od doprinosa urednika uveliko zavisi u kojoj će mjeri njihovo osoblje uživati u svom poslu.

• Uživajte u svom poslu. Nema savršenog posla, ali položaj šefa redakcije omogućava vam da radite kreativan, uzbudljiv posao sa zanimljivim, dinamičnim ljudima. To je i zahtjevan, a ponekad i nezahvalan posao. Ako ne uživate u svom poslu, nećete ga raditi dobro. Ako niste zadovoljni na poslu, utvrdite koji su razlozi vašeg nezadovoljstva. Ako su neki od njih u okvirima vaše kontrole, promijenite što možete. Sa svojim šefovima razgovarajte o onim pitanjima koja oni kontrolišu. Napravite procjenu okolnosti koje vaši šefovi ne žele ili ne mogu promijeniti. Možete li ih smjestiti u neki kontekst (sjetite se, ni jedan posao nije savršen)? Možete li se prilagoditi, tako da budete zadovoljni i pod tim okolnostima? Ako ne možete, možda bi trebalo da razgovarate sa svojim šefovima o nekom radnom mjestu koje nije rukovodeće. Mjesto supervizora nije za svakoga.

• Svakodnevno hvalite. Svakoga dana supervizor treba da pohvali svoje ljude ako su dobro uradili neki posao. Ovo vjerovatno predstavlja jednak pritisak kao i približavanje sljedećeg krajnjeg roka ili redakcijskog sastanka. Bez obzira što ste možda imali katastrofalan radni dan u nečemu drugom, vi morate pohvaliti dobar rad svog osoblja. Pohvala mora biti konkretna i bez oklijevanja i, kad god je to moguće, rečena lično. "Dobar tekst" ili "dobar naslov" ne pali. Recite uredniku da vam se zaista svidio jaki glagol koji je upotrijebio, i koliko informacija je uspio smjestiti u jedan stubac. Recite fotografu koliko je efekta unijelo pozadinsko osvjetljenje na slici. Recite reporteru da vam se svidio dijalog na vrhuncu priče. Neka vaše pohvale budu sistematične. Svakoga dana pohvalite bar polovinu ljudi koji rade neposredno za vas. Ako imate više nivoa podređenih, pohvalite bar jednu osobu koja indirektno radi za vas. A pohvalite i bar jednu osobu koja ne radi za vas. Možda ćete morati i da kritikujete, ali ne miješajte svoje pohvale sa kritikama. “Zaista mi se svidio dizajn, ali...” ne računa se kao pohvala.

• Kritiku pretvorite u izazov. Ne možete dozvoliti da posao urađen ispod standarda prođe neprimijećen. Ali, možda neće biti potrebno da na to ukažete direktno. Ako vam se nije svidjelo nešto u vezi sa nekom pričom, fotografijom, grafikonom ili dizajnom, upitajte člana svog osoblja šta misli o tom radu. Šta mu se dopada? Šta mu se ne dopada? Ako se slažete u onome što vam se ne dopada, neće biti potrebno da kritikujete. Umjesto toga, pomozite reporteru da priđe ovom problemu kao izazovu.

Recimo da reporter piše beživotno. Ako mu kažete da je njegova jutrošnja priča beživotna i nemaštovita, mogli biste smrskati njegov duh u komadiće i jako ga oneraspoložiti. S druge strane, možete ga pitati šta misli o ovoj jutrošnjoj priči. Ako mu se dopalo nešto što se dopalo i vama, možete se saglasiti, što će njega ohrabriti. Zapitajte ga i šta mu se ne dopada. Ako je priča beživotna, velike su šanse da je on toga svjestan. Možda će vam reći da bi volio da je priča življa. Složite se s njim, a nakon razgovora o tome zašto nije življa, dajte mu izazov: da sljedeću priču završi na vrijeme, ostavivši vremena za korekcije, u kojima će se koncentrisati isključivo na glagole, tako da sve glagole u pasivu pretvori u aktivne. Pri tom kod svakog glagola treba razmisliti da li postoji neki koji je jači, ili ima još bliže značenje. Ovaj izazov će poboljšati sljedeću priču (a vjerovatno i sve one koje će pisati ubuduće).

Jednako važno je i to što će ovakav izazov uliti novu energiju reporteru, i zajedno vas angažovati u procesu poboljšanja njegovog pisanja. Ako se reporter ne slaže sa vašom ocjenom, onda ćete možda morati da kritikujete. Učinite to otvoreno i unesite izazov i u ovaj razgovor. (Zavisno od situacije, možda ćete moći da uobličite izazov i bez kritikovanja. ”Volio bih da koristite više jakih glagola” izražava izazov, a da ne morate reći: “Vi koristite previše slabih glagola.”) Bez obzira da li je kritika direktna ili implicitna, njen ubod se ipak može bolno osjetiti, ali izazov pretvara kritiku iz razloga za samosažaljenje u mogućnost da članovi osoblja uče i napreduju.

Svaki put kada date neki izazov, pratite daljnji tok i ocijenite na koji način se ta osoba hvata u koštac sa njim. Ako je reakcija bila snažna, budite velikodušni i bez oklijevanja je pohvalite. Ako je poboljšanje marginalno, pitajte je šta joj se dopada, a šta ne u onome što je kroz izazov uradila, a sami iskreno recite šta se vama sviđa a šta ne sviđa, i postavite novi izazov.

• Pretvorite pohvale u izazove. Ne postavljajte izazove samo u smislu popravljanja slabosti. Izazove postavljajte i najboljim članovima osoblja da bi postali još bolji. Ako vam se neki rad jako i u potpunosti svidio, ipak pitajte njegovog autora šta mu se u njemu ne sviđa. Pitajte koje su njegove aspiracije i zajedno utvrdite izazove koji će nadarenom osoblju pomoći da nadgrađuju na onome u čemu su već jaki. Izazovi ulijevaju novu energiju novinarima koji postižu visoke rezultate, i pomažu im da postanu još bolji.

• Utvrdite realne ciljeve. Razgovarajte sa svojim osobljem o njihovim jakim i slabim stranama, da biste im pomogli da nadgrađuju na jakim i prevaziđu slabe. Postavite dugoročne ciljeve, na primjer rad na nekom dugoročnom projektu u narednih godinu dana. Postavite srednjoročne ciljeve, kao što je unošenje više inicijative u svakodnevne priloge o pojedinim temama. Postavite konkretne neposredne ciljeve, kao što je kontaktiranje par izvora više za današnji prilog. Radite sa svojim osobljem na ispunjenju ovih ciljeva. Dajte im do znanja šta mislite o kvalitetu njihovog rada na dostizanju tih ciljeva. Ako je neki reporter pokazao inicijativu pri radu na današnjem prilogu, tako što je pronašao i intervjuisao neku osobu koja će biti pogođena nekom odlukom vladine agencije, pohvalite njegov rad. Nemojte samo reći – dobro urađeno. Napomenite na koji način je njegov rad pomogao ispunjenje ciljeva koje ste zajedno postavili. S druge strane, ako je reporter samo napravio izvještaj sa sastanka te agencije, podsjetite ga na ciljeve i pitajte da li bi mogao pronaći ljude na čiji život će uticati njihove odluke. 

• Pokažite oduševljenje. Pokažite pred svojim osobljem svoj entuzijazam nad nekim prilogom, forografijom, grafikonom ili dizajnom. Postavljajte mnogo pitanja. Na koji način reporter planira izaći na kraj sa potencijalnim preprekama? Šta saznaje kroz intervjue? Kojim pravcem ide priča? Da li je uzeo u obzir sve mogućnosti korištenja fotografija, grafikona i uokvirenog teksta? Da li je potrebno obezbediti mu dodatni prostor u novinama? Nemojte se suzdržavati u izražavanju uzbuđenja i pohvala za zvijezde među vašim osobljem i za velike priče. Vi očekujete da članovi vašeg osoblja budu oduševljeni svojim poslom, čak i ako pišu ili rade samo na unutrašnjim stranama. Potrebno je da svoje oduševljenje pokažete pred svakim članom svog osoblja. Ako nekog od njih zapostavite, u njemu će ojačati uvjerenje da se našao u zamci beznačajnog posla.

• Fizičko izražavanje. Fizički pokažite svoju energiju i oduševljenje. Ovo možete učiniti, a da vaše ponašanje pri tom ne postane luckasto i da ne pređe granice pristojnosti. Možete to učiniti na svoj, sasvim lični način. Ne podižite šaku u zrak u oduševljenju nad nekim uzbudljivim tokom događaja, ako to ne odgovara vašoj ličnosti. Međutim, ako se tako ponašate na nogometnom igralištu, možete slično postupiti i u redakciji kada okolnosti to zahtijevaju. Možda vašem stilu više odgovara gest čestitanja rukovanjem ili pljeskom dlana o dlan osobe kojoj čestitate, podignuti palace ili kratki aplauz. Ako ništa drugo, izrazite to bar osmijehom. 

• Ne pretjerujte sa rutinom “dobrog policajca”.  Supervizori često moraju provoditi neugodne odluke ili direktive viših urednika ili poslovnih ureda. Sasvim je lako i veoma primamljivo igrati igru 'dobri policajac – loši policajac’, sa vrhovnim urednicima ili izdavačima kao lošim policajcima, a simpatičnim supervizorom srednjeg nivoa kao dobrim policajcem. Ponekad je to efikasno i od pomoći. Ponekad je to časno. Želite dati do znanja svom osoblju da ste vi branitelj njihovog rada. Želite redakciju u kojoj komunikacija postoji i prema gore, a ne samo prema dole. Ne želite narušiti sopstveni kredibilitet time što ćete previše gorljivo zastupati politiku za koju vaše osoblje zna da je lično ne podržavate. Ali, ako prečesto budete igrali ulogu dobrog policajca, nanijećete štetu svom kredibilitetu i svojoj snazi, a pri tom omalovažiti svoje šefove. Činjenica je da vi predstavljate upravu. Što više odgovornosti preuzmete za odluke i stavove koje provodite, više će biti reportera koji poštuju vaš autoritet.

• Poštujte autorstvo reportera. Urednik koji daje zadatke mora biti vješt sa riječima i, kada je to potrebno, sposoban korigovati loše urađenu priču. Ali imajte na umu da je reporter autor svake priče, i da dosta zadovoljstva svojim poslom crpe iz ovog kreativnog procesa. Svaka promjena koju unesete mora biti urađena s razlogom, i budite sigurni da ona poboljšava priču. Kada dajete zadatak, dajte reporteru što je moguće više slobode u načinu na koji će na njoj raditi i kako će je ispričati. Ako se reporter jako opire nekoj korekciji, saslušajte njegove argumente i pokušajte biti otvorena uma. Zamolite treću osobu, kojoj vjerujete, da pročita priču i da svoj objektivni sud. (Ne pokušavajte pri tom indirektno nametnuti svoje mišljenje: “Molim vas, pročitajte ovu priču i recite mi mislite li da joj nedostaje fokus.")

Morate se u svemu što jasnije i tačnije držati standarda svojih novina, ali ne smijete diktirati način na koji treba napisati neki tekst. Razmislite na koji bi način različiti pristupi mogli djelovati na čitaoca. Ako će piščev pristup navesti čitaoca na krivi trag, dati mu pogrešne informacije ili ga možda uvrijediti ili zbuniti, tada odlučno morate insistirati na drukčijem pristupu. Ako se razlika tiče samo drukčijeg stila, a pisac se ne da ubijediti da je vaš pristup bolji, tada popustite, bar ponekad. U zaglavlju priče neće biti vaše ime, tako da nije ni potrebno da priča bude napisana onako kako biste je vi napisali. Ako je priču potrebno korigovati, recite u čemu je problem i pružite reporteru priliku da to sam uradi. Ako rokovi zahtijevaju da sami korigujete priču, nazovite reportera kući ako vam je potrebna njegova saradnja, ili mu bar, kao svršen čin, saopštite o čemu se radi, ali prije nego što to sam pročita u novinama. Isti principi se odnose na najave, fotografije, grafikone, dizajn strane. Ispričajte umjetnicima i fotografima o čemu su priče koje ilustruju i recite im koje elemente smatrate suštinskim u njihovom radu. Ali poštujte njihovu umjetničku sposobnost vizuelnog novinarskog predstavljanja, i ne namećite preuska ograničenja. Ako mislite da će urednik iz deska dati bolji naslov, radije prebacite na njega taj zadatak, uz izvjesne smjernice, umjesto da ga vi korigujete.

• Visoko vrednujte ideje svog osoblja. Postoji mogućnost a ste vi ili neko od vaših šefova rekli osoblju, naročito reporterima koji su zaduženi za intervju, da vaše novine žele samoinicijativu. Razmislite o suprotnim porukama koje šaljete ako je zaduženje koje daje urednik važnije od ideja vaših samoinicijativnih novinara. Saslušajte njihove ideje. Razgovarajte o njihovim idejama za priču i gledajte možete li se saglasiti o tome koju treba obrađivati prvu. Naravno, vi imate autoritet da insistirate na zaduženju, a ponekad ćete i morati tako postupiti. Ali, ako budete davali više zaduženja nego slobode i samoinicijative u radu na pričama, imaćete jedan od dva problema: ili zloupotrebljavate sopstveni autoritet, ili nedovoljno razvijate samoinicijativu, koju tvrdite da želite. Samoinicijativni ljudi znaju iritirati i biti tvrdoglavi, ali oni vas predstavljaju u dobrom svjetlu. Podstaknite svoje fotografe i umjetnike da traže ideje na svim nivoima – načinu ilustrovanja priče, idejama za samostalne ilustracije, vizuelnom novinarstvu iz kojeg može proisteći odgovarajuća priča. Podstaknite urednike deska da predlože logični ugao za priče koje nalaze elektronskim putem, i predlože na koji način bi se moglo nadgrađivati na pričama koje uređuju.

• Komunicirajte licem u lice. Slanje e-mail poruka tamo-ovamo može biti privlačno, lako, a ponekad i neophodno. Međutim, potrebno je da važne poruke, a i mnoge koje nisu jako važne, saopštavate licem u lice. Ako imate neku pritužbu, gledajte tog člana svog osoblja pravo u oči i recite u čemu je problem. Ako imate pohvalu, idite do radnog stola tog čovjeka, nasmiješite se i recite pohvalu. (Međutim, ako stalno propuštate kontaktirati ljude lično, bolje je da pošaljete pohvalu e-mailom nego da je nikako ne uručite.) Nikada ne pišite e-mail poruke svom osoblju kada ste ljuti. Pisana poruka će trajati duže od vaše ljutnje. Fizičko prisustvo, pogled i pokazivanje da nam je stalo, važni su dijelovi djelotvorne komunikacije. Od ovoga, prvo dvoje ne postoji u e-mail porukama. A i treće je slabo (vi riječima možete reći da vam je stalo, ali prema onome što radite, vi saopštavate poruku da to nije vrijedno dovoljno truda da ustanete sa svoje stolice). Nakon komunikacije licem u lice, možete proslijediti i e-mail poruku, da biste jasno izrazili neki cilj ili ojačali poruku. Ali sve vijesti, dobre ili loše, saopštavajte oči u oči.

• Koristite svoj smisao za humor. Previše je urednika koji su preozbiljni. Ponekad morate biti takvi, ali ne uvijek. Trebalo bi da je zadovoljstvo raditi sa vama. Smijte se zajedno sa svojim osobljem. Našalite se na svoj račun. Zabavljajte se. Budite prijatni.

• Izbjegavajte sarkazam. Sarkazam i humor nisu isto. Mnogo je sarkasničnih novinara, i vaše osoblje će vam se obraćati sarkastično ili tako govoriti o vama. Njihov sarkazam će vas ozlojediti. On vas može jako ozlojediti. Ne odgovarajte istom mjerom. Vaš položaj supervizora učiniće vaš sarkazam neuporedivo gorim i degradirajućim. To nije uvijek pošteno, ali je tako.

• Izvinite se. Pravićete greške. Možda se radi o neumjesnom sarkazmu prema članovima osoblja. Ili ćete pasti u gnjev. Može se dogoditi da donesete ispravnu odluku, ali je neefikasno saopštite. Možda ćete donijeti krivu odluku. Potrebno je da se izvinite. Nije potrebno da zbog toga pužete, ali se izvinite. Izvinite se konkretno i jasno. Ako vjerujete da ste preduzeli ispravan korak, ali znate da ste pri tom trebali konsultovati člana svog osoblja, ili ga bar obavijestiti o tome, izvinite se eksplicitno, ne pozivajući se na razliku u stavovima. (Ako na razlici u stavivima treba raditi u cilju izbjegavanja budućih problema, ova rasprava se treba jasno razlikovati od izvinjenja). Vaše osoblje će uvijek duže pamtiti arogantni i nefleksibilni stav, nego većinu grešaka svojih šefova. 

• Poštujte lični život svog osoblja. Članovi vašeg osoblja imaju pravo na svoj lični život izvan redakcije. Ako se dogodi da ga radni zadaci već moraju ometati, priznajte da se radi o ometanju. Izvinite se kada ih zovete kući, zbog ometanja večere ili planova za vikend ili odmor. Zahvalite se reporteru koji je došao na posao kada ima slobodan dan, ili koji je preskočio ručak da bi radio na zadatku koji ste mu dali ili odgovorio na vaša pitanja. Pohvalite reportera ili fotografa koji je preduzeo inicijativu da javi najnovije vijesti o događajima koji su se desili kada on nije bio na dužnosti. Možda je tako iznervirao svoju suprugu ili propustio važan porodični događaj. U takvim situacijama je prikladno, čak potrebno zahvaliti se.

• Poštujte svoj sopstveni lični život. Vaš posao je zahtjevan. Na duge staze, bolje ćete ispunjavati ove zahtjeve ako budete štitili i poštovali zdrav lični život. Ako posao upada u vaš porodični život, što se dešava sa mnogim poslovima, pobrinite se da preostalo vrijeme ugodno provedete sa porodicom. Budite kreativni u pronalaženju načina za to. Vodite brigu i o svojim potrebama. Nađite vremena za vježbe. Ostavite vremena za neki hobi ili aktivnosti koje vam predstavljaju zadovoljstvo. Jednom godišnje idite na ljekarski pregled, i bez oklijevanja prihvatite liječenje bilo kakvog fizičke boljke ili emocionalne napetosti. Zabavljajte se, i to redovno. Naročito u vrijeme kada na poslu osjećate veliki stres. Možda prolazite i ličnu krizu, kao što su nevolje u braku, nevolje s djecom, zdravstveni problemi, smrt u porodici ili bolest roditelja. Iznesite ovo svom supervizoru i razgovarajte s njim da li je potrebno da vas privremeno oslobodi nekih od poslovnih obaveza. To je znak mudrosti, a ne slabosti, i pomoći će vam u karijeri više nego da zabrinutog izgleda obavljate svoje obaveze ne govoreći nikom ništa, i na kraju se slomijete pod višestrukim stresom. I svom neposrednom osoblju otkrijte da prolazite ličnu krizu. Možda ćete tako, i ne znajući to, podijeliti stres, a osim toga, osoblje ima pravo da zna uopštenu situaciju (ali ne i pojedinosti).

• Reagujte na lošu situaciju. Redakcije se često nađu pod udarom teških vremena: zamrzavanje zapošljavanja, personalna reorganizacija, smanjenje broja zaposlenih, gašenje popodnevnih novina, tekstovi u nastavcima koji iscrpljuju osoblje. I u ovakvim vremenima, urednici moraju voditi svoje nezadovoljno osoblje. Priznajte teškoće. Pod njima će trpjeti i vaš, i radni moral vašeg osoblja. Pokažite da saosjećate sa svojim nezadovoljnim osobljem, a zatim apelujte na njihovu profesionalnost. Možda neki otvoreno govore da će otići sa tog mjesta. Recite im, "Tada će vam biti potrebno nekoliko dobrih tekstova. Kako bi bilo da vam obeznedim prostora da ih i uradite?” Možda je neko nezadovoljan najnovijom nepopularnom korporativnom odlukom. Pitajte ga da li bi prihvatio zabavan zadatak na terenu. Kada su vremena teška, potrebno je da ne kritikujete, osim ako se radi o održavanju važećih standarda. Radije se držite pohvala, zahvala i općenito ugodnih manira.

• Jačajte timski rad. Posao u mnogim redakcijama je takav da traži od ljudi stalno takmičenje. Oni se iz toga ne mogu automatski isključiti u odnosima sa kolegama iz redakcije. Konkurencija u redakcijama je neosporna: osoblje se takmiči za prostor, za tekstove na prvoj strani, za visoko poželjne zadatke, za mogućnosti budućeg napredovanja. Potrebno je da urednik prati slučajeve kada neko od osoblja počne da osvaja prostor na štetu novina ili ostalog osoblja. Da li neki reporter koji ima posla preko glave, skuplja ideje za koje bi njegov kolega imao više vremena? Možete li zadužiti dva takmičarski nastrojena reportera da kao tim rade na nekoj priči ili projektu, u nadi da će izgraditi bolje radne odnose?

• Mislite na ljude, ne samo na produkciju. Na urednicima je velika odgovornost poštovanja rokova, ispunjavanja prostora, prilagođavanja dužine priče i koordinacije dotoka gotovih tekstova i strana. Ponekad ćete se možda osjećati kao da rukovodite mehaničkim poslom na pokretnoj traci. Oduprite se iskušenju da tako djelujete. Previše je razgovora između urednika u desku i reportera koji se odnose samo na dvije stvari: koliko dugo će trajati, i kada ćete ga dostaviti? Previše je razgovora sa deskerima, ilustratorima, dizajnerima i fotografima koji se odnose isključivo na slična pitanja produkcije. Naravno, potrebne su i te informacije, ali ne zaboravite pitati i koliko dobar će biti rad, i da li vaše osoblje uživa u svom poslu, ili kako im možete pomoći da rade bolje.

• Proslavite uspjehe svog osoblja. Jedna od najvažnijih funkcija supervizora je da utvrdi i nagradi sjajna dostignuća i poboljšanja u radu. Kada je rad nekog od članova osoblja izvanredno dobar, potrebno ga je proslaviti u skladu sa uspjehom. Ako se radi o većem uspjehu, možete predložiti svojim šefovima da ga nagrade novčanom nagradom, ili ručkom na račun preduzeća, ili slobodnim danom, ili pohvalom sa najvišeg mjesta. Ne zaboravite ni manje uspjehe koji možda samo pokazuju pravac.

Naročito ako je budžet premalen, pronađite odgovarajuće kreativne načine da proslavite i odate priznanje dostignućima. Naročito je važno proslaviti poboljšanje nekog člana osoblja koji se bori sa teškoćama. Supervizoru je lako pomisliti: “Bilo je i vrijeme,” kada neki član osoblja konačno preda završen rad, ili samo reći da ne namjeravate hvaliti nekoga zato što radio ono što mu je i posao. Ali za čovjeka koji se bori sa teškoćama, uraditi neki posao dobro predstavlja pomak koji je potrebno na odgovarajući način priznati i proslaviti. U tome nemojte pretjerati, da ne bi bilo shvaćeno kao sarkazam, kao kada košarkaški navijači kliču nekom lošem strijelcu koji konačno da koš. Utvrdite cilj koji je taj član osoblja postigao. Razgovarajte s njim o načinima na koje to može ponovo uraditi, i kako da postigne i sljedeći cilj. Pri tom budite izdašni i iskreni u pohvalama.

Materijal je preveden i objavljen uz dozvolu.