Mrzim indiferentne, zapisao je prije otprilike 100 godina Antonio Gramsci, i uz to se pozvao na misao Friedricha Hebbela da »živjeti znači biti pristran«¹. Tko stvarno živi, ne može a da ne bude građanin i pristaša, objasnio je Gramsci svoju mržnju prema indiferentnima, onima koji se ne angažiraju.

Šta je civilno društvo?

Za poimanje civilnog društva neizostavno je Gramscijevo teoretsko nasljeđe prema kojem je civilno društvo smješteno između ekonomske strukture i države (političkog društva ). Dok država (političko društvo)  djeluje upotrebom sile i zakona, civilno društvo djeluje uz pomoć konsenzusa (suglasnosti, privole) te doprinosi hegemoniji. A hegemonija se uspostavlja  i širi tako što dominantna društvena grupa određene ideje i vrijednosti proglašava općim i zdravorazumskim te ih druge društvene grupe dobrovoljno, aktivno ili pasivno prihvaćaju kao takve.² Gramsci u civilno društvo uključuje interesne organizacije i udruženja, ali i obrazovne, kulturne, vjerske i druge ustanove, a također i političke organizacije (dok nisu na vlasti), pa i medije, uzimajući naročito u obzir njihovu ulogu prilikom formiranja javnog mnijenja.

Prevladavajuće razumijevanje pojma i uloge civilnog društva u našem današnjem društvenom uređenju, normativnom i institucionalnom sistemu  je nešto uže, uključujući i odnos između civilnog društva i medija. Općenito, što sve razumijemo pod civilnom društvom i kakvu ulogu u toj raspodjeli imaju mediji često puta je uvjetovano i specifičnom tradicijom i institucionalnim uređenjem u pojedinim državama. To spominjemo zato što je važno razumjeti da kategorije koje koristimo za analizu društvenih odnosa nisu jednoznačne i neutralne, te da treba imati na umu i to u kojoj mjeri se one koriste kao instrument za legitimiranje odnosa dominacije i društvenog zatiranja, a koliko za poticanje i artikuliranje progresivnih društvenih promjena.

Civilno (ili građansko) društvo danas razumijemo kao organizacije i formalna ili neformalna udruženja u okviru kojih građani slobodno organiziraju i artikuliraju svoje interese, potrebe i ideje na različitim područjima društvenog angažiranja, izvan privatnog sektora tržišne privrede i javnog sektora državnih institucija. Nerazvijenost civilnog društva se smatra pokazateljem pasivnosti građana i odsutnosti sistemskih mogućnosti za njihovo slobodno i djelotvorno angažiranje. Ovdje dolazi do izražaja Gramscijeva parola „mrzim indiferentne“ u smislu nerazumijevanja za pasivnost i neangažiranost građana oko zajedničkih, društvenih tema.

Sredstva informiranja i zagovaranja

Zašto je civilno društvo negdje manje, a negdje više razvijeno i kakva je pri tome uloga medija?

Slobodno i aktivno djelovanje građana u različitim društvenim sferama, njihovo samoorganiziranje u formalne i neformalne strukture uvjetovano je i informiranošću te razumijevanjem mogućnosti za utjecanje na odluke koje se tiču tih društvenih sfera. Na izgradnju građanskog društva utječu i drugi faktori, pa i tradicija, a naročito sistem poticaja u obliku programskog i projektnog financiranja akcija i djelovanja organizacija civilnog društva na lokalnom, državnom ili međunarodnom nivou.

Mediji su za organizacije civilnog društva sredstvo preko kojeg se informiraju o toku događaja i važnim odlukama koje donose politički i ekonomski centri moći, a koje utječu na društvene sfere u kojima one djeluju. Ukoliko nemaju te informacije i nemaju uvid, organizacije civilnog društva nemaju mogućnosti da artikuliraju svoje ideje i zahtjeve u vezi sa tim.

Ujedno su mediji i kanal preko kojeg te organizacije široj javnosti predstavljaju svoje ideje i zahtjeve te uz pomoć javnog mnijenja utječu na odluke centara moći. Ukoliko im mediji ne omogućavaju da svoje ideje i zahtjeve predstave u sadržajima u kojima mediji opisuju i obrazlažu ili problematiziraju određena rješenja i odluke ekonomskih i političkih centara moći , organizacije civilnog društva imaju ograničene mogućnosti da dopru do široke javnosti, dobiju podršku javnosti i tako djelotvornije utječu na odluke centara moći u društvenoj sferi u kojoj djeluju.

Upozoravanje na provođenje propisa i zakona

Često su post-socijalistička, post-konfliktna društva naše regije, uglavnom pod pritiskom međunarodne zajednice i procesa integracije u Evropsku uniju, u svoje zakonske okvire formalno uključila mnoga pozitivna zakonska i institucionalna rješenja, na primjer na području borbe protiv diskriminacije ili borbe protiv korupcije. No ti propisi i te institucije sistema se u praksi često zaobilazi i ignorira, ne omogući se im stvarna realizacija i djelotvornost. Društvo tako ostane prožeto diskriminacijom i korupcijom, a uz to i spoznajom da propisi i institucije ne djeluju, da sistem nadzora i sankcija ne funkcionira i da se u njega građani ne mogu pouzdati.

Mediji mogu odigrati važnu ulogu u takvoj situaciji tako što će istraživati slučajeve diskriminacije ili korupcije na koje ih upozore građani, organizacije civilnog društva ili drugi izvori informacija, upozoravati na propise i zahtijevati od nadležnih institucija da daju odgovore  i obrazlože što su poduzele i tko ili što onemogućava da se ti slučajevi diskriminacije ili korupcije sankcioniraju. Taj angažman medija ima višestruki utjecaj na civilno društvo – on građane informira o postojanju instrumenata za nadzor i kažnjavanje diskriminacije ili korupcije te ih na taj način i potiče da se angažiraju i formiraju udruženja ili se uključe u postojeće organizacije civilnog društva koje im u tom angažmanu mogu pomoći i dati im okvir za djelovanje u zajednici sa drugim građanima koji imaju slične probleme ili slične poglede na te probleme.

Dati glas civilnom društvu

Mediji istovremeno mogu prilikom istraživanja slučajeva kroz koje se provjerava da li instrumenti nadzora i sankcija djeluju i dokazivanja zašto ne djeluju i tko ih onemogućava koristiti izvore informacija, podatke i stručne analize nastale u okviru organizacija civilnog društva. Dajući glas i prostor aktivistima i analizama nastalim u okrilju civilnog društva i suočavajući državne institucije sa njima, mediji afirmiraju znanje, ideje i zahtjeve građana koji djeluju u organizacijama civilnog društva.

Kada je takav rad medija sistematičan i uporan u smislu redovnog praćenja tema i slučajeva koji su otkriveni, kada kao takav doprinese da se instrumenti za nadzor i sankcioniranje diskriminacije ili korupcije efikasno primjene, on kod građana razvije povjerenje u sistem, želju da se angažiraju i koriste takve instrumente, doprinese da građani razumiju kako centri moći djeluju i kako ih je moguće svrgnuti ako ne djeluju u skladu sa propisima.

Potreba za stvaranjem alternativnih modela participativnih medija

Takvo djelovanje medija i angažiranje građana i civilnog društva postoji i u našoj regiji, no u puno manjoj mjeri nego što bi to bilo potrebno. Mediji su često i sami plijen korumpiranih političkih i poslovnih struktura te su uslijed toga instrument za ostvarenje partikularnih interesa tih struktura, a ne izvršavaju javni interes, zadaću kritičkog praćenja i nadzora nad centrima moći te informiranja građana da bi bili sposobni i motivirani za društveni angažman.

Nepovjerenje u medije, njihov kontradiktoran položaj u sistemu, posebno privatnih komercijalnih medija, utječu na nastanak inicijativa za formiranje alternativnih modela participativnih, nekomercijalnih medija u kojima su i sadržaj i način organiziranja i djelovanja uspostavljeni tako i zato da bi potakli i omogućili angažiranje i utjecaj građana. Takvi mediji i nastaju kao sastavni dio civilnog društva i angažiranja građana, a nove tehnologije omogućile su nove mogućnosti za njihovo djelovanje.

Potreba za reformom medijskog sistema

Potencijal angažiranja građana u alternativnim medijima nije zamjena za ulogu i odgovornost korporativnih medija i javnih medijskih servisa odnosno profesionalnih novinara i djelatnika u medijima za informiranje građana i stvaranje društvene klime u kojoj građani nisu indiferentni. Više je pokazatelja da je takva uloga korporativnih medija i javnih medijskih servisa sistemski onemogućena tj. da je nemogućnost da odigraju deliberativnu i emancipatornu ulogu u društvu njima imanentna jer su oni prema kritičkim društvenim teorijama ideološki aparati koji doprinose da se održi status quo. Zato će u narednom razdoblju ne samo u regiji nego i u evropskom i globalnom kontekstu trebati revidirati postojeće modele medijskih sistema tako što će se sistemski afirmirati emancipatorne forme (u smislu vlasničkih odnosa, organizacije rada itd.) i sadržaji medija. Pozivi za reformom medijskog sistema koji su sve glasniji i u državama iz kojih smo u našoj regiji kopirali normativne i institucionalne  okvire govore tome u prilog.³
------------------------------------------------------------------------------------

¹ Gramci je zapis »Indiferentni« napisao 11. 2. 1917. Usp. »Gramsci, civilna družba in država – Izbor Gramscijevih besedil in zapisov o njem«, ur. Adolf Bibič, Komunist, Ljubljana, 1987, str. 51.  Prijevod u slovenskom za indiferentnost koristi izraz »ravnodušnost«, a za italijanski »partigiano« (ovdje »pristrasan«) koristi izraz »angažiran«. Gramscijev tekst je preveden i na bosanski jezik te je dostupan na portalu Buka.
² Usp. »Gramsci, civilna družba in država – Izbor Gramscijevih besedil in zapisov o njem«, ur. Adolf Bibič, Komunist, Ljubljana, 1987, str. 22–25.
³ Usp. kampanju za reformu medijskog sistema u Velikoj Britaniji pod okriljem Univerziteta Goldsmiths ili u Sjedinjenim Američkim Državama u okviru nevladine organizacije Free Press.