Mladim novinarima priče ne dolaze same. Za razliku od novinara koji su godinama razvijali svoje izvore i imaju dovoljno čitalaca spremnih da sa njima podijele informaciju, mladi novinari početnici se često bore da dođu do ideje i informacije za istraživanje i priču.

Srećom, postoje informacije koje su javno dostupne i od kojih oni koji žele uložiti vremena i truda mogu napraviti kvalitetne i originalne priče.

Kroz nekoliko primjera priča na kojima sam radio pokazat ću načine dolaska do informacija koje može koristiti i novinar koji tek počinje rad u redakciji i tako doći do tema vrijednih istraživanja i objavljivanja. Nabrojani su samo neki od izvora informacija dostupnih svima.

Zakon o slobodi pristupa informacijama

Premijer Federacije Fadil Novalić sredinom januara 2016. godine je izjavio da su od deset stavki koje građani najviše kupuju “samo tri esencijalne životne namirnice”, a sve ostalo “ono što uopšte ne predstavlja bitnu stvar za život”. Njegova izjava pokrenula je lavinu novinarskih izvještaja i komentara na društvenim mrežama. U roku od 24 sata gotovo da nije bilo medija koji nije objavio Novalićevu izjavu. Kako smo u Žurnalu prestali objavljivati vijesti, bili smo jedan od rijetkih medija koji nije objavio Novalićevu izjavu niti bilo što o njoj.

Umjesto toga smo poslali zahtjev po Zakonu o slobodi pristupa informacijama za sve račune koje je u restoranima napravio premijer od kada je na toj funkciji. Tražili smo i troškove njegovog mobitela, troškove goriva i ukupna primanja premijera. Trebalo nam je dva i po mjeseca da napokon, nakon bezbroj telefonskih poziva, dobijemo kopije Novalićevih računa.

Podatke smo tražili jer nas je zanimalo koliko premijer Novalić troši na “neesencijalne” troškove. Objavili smo da od kada je Novalić stupio na dužnost, njegov kabinet mjesečno u prosjeku troši 629 maraka na obroke u restoranima. Na službeni telefon u prosjeku mjesečno troši 170 maraka. Na telefon i obroke u restoranima Novalić mjesečno troši iznos koji je neznatno manji od prosječne plate u Federaciji. Otkrili smo da Fadil Novalić časti predstavnike Međunarodnog monetarnog fonda skupocjenim jelima i pićima u isto vrijeme dok od njih traži kredite za zakrpi budžetske rupe.

Sve što je bilo potrebno za ovaj tekst je jedan zahtjev, poznavanje Zakona o slobodi pristupa informacijama i dovoljno upornosti. Do podataka je mogao doći ne samo novinar koji je tek počeo raditi u redakciji nego i svaki stanovnik Bosne i Hercegovine jer na to ima zakonsko pravo.

Oglasi, bilteni, stranice institucija

Teško da se za bosanskohercegovačke vlasti može reći da su transparentne ali nije rijetkost da na internet stranicama institucija, biltenima opština ili oglasima objave zlata vrijednu informaciju. Informacije dragocjene za novinare nerijetko postanu javne iz čistog “nemara” nadležnih.

Da izraz kako su informacije zanimljive za novinare “svuda oko nas” nije samo floskula, uvjerio sam se nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora 2016. godine. Na jednom od bilborda u Sarajevu, kojeg redovno zakupljuje opština Novi Grad, u izbornoj je godini bio postavljen poziv na obilježavanje dana opštine. U dnu poziva stajao je slogan “pokrenimo Novi Grad zajedno”, izborni slogan sa kojim je Semir Efendić pobijedio na prethodnim izborima.

U opštinskom biltenu izborni se slogan često ponavljao. Bilbordi i bilteni plaćeni su iz opštinskog budžeta što je stručnjak u tekstu smatrao zloupotrebom budžetskog novca. Četiri mjeseca poslije napravili smo tekst o takozvanim predizbornim radovima. Iz opštinskih budžeta i biltena došli smo do podataka kako je obilježavanje bitke na Žuči u Sarajevu u izbornoj godini, samo nekoliko mjeseci prije predizborne kampanje, najskuplje i najraskošnije od svih do sada. Samo od takvih, javno dostupnih i vidljivih informacija, moguće je, posebno u izbornoj godini, napraviti tekst.

Revizorski izvještaji

Neki od najboljih tekstova objavljenih u BiH nastali su na osnovu informacija iz izvještaja jednog od tri ureda za reviziju. Svake godine u domaćim medijima nastane na desetine kvalitetnih tekstova na osnovu izvještaja revizora. Teško da postoji bolji izvor informacija dostupan svim novinarima u Bosni i Hercegovini.

Kada je bivši visokopozicionirani član HDZ-a, Dragan Vrankić, postao glavni državni revizor, u Žurnalu smo smatrali da je najbolje da pustimo revizore da ispričaju priču. Pročitali smo šta su o Vrankiću kao ministru pisali revizori i napravili priču kako je kao ministar često imao loše ocjene revizora kojima je postao šef. Za Vrankićev prvi ministarski mandat u Federalnom ministarstvu finansija od 2003. do 2006. godine revizori su napravili tri izvještaja. Dva izvještaja imaju negativnu ocjenu uz opis da “financijska izvješća ne daju istinit i fer pregled o financijskom stanju” ministarstva. Javno dostupni revizorski izvještaji bili su prepuni zanimljivih detalja o neregularnostima zbog kojih su revizori kritikovali Vrankića.

Javne nabavke

Na javne nabavke se u BiH tokom jedne godine potroši nekoliko milijardi maraka. Neke od najvećih državnih kompanija poput Elektroprivrede BiH i BH Telecoma godišnje troše i po nekoliko stotina miliona maraka na nabavke. U tim silnim brojkama bezbroj je priča za novinare. Velika većina informacija dostupna je svima i vrijedi ih pratiti.

Za dobro poznavanje procesa javnih nabavki novinaru je potrebno truda i vremena ali su neke informacije lako razumljive i što je još važnije dostupne. Na portalu Agencije za javne nabavke svakodnevno se objavljuje veliki broj tendera. Rješenja Ureda za razmatranje žalbi se objavljuju rjeđe ali su rješenja koja donesu u korist žalitelja u velikom broju slučajeva dobra tema za istraživati.

Sve više institucija objavljuje podatke o javnim nabavkama na svojim internet stranicama. Obavezni su i da objave godišnji plan nabavki u kojem se mogu pronaći informacije koliko novca će, između ostalog, potrošiti na službena vozila što je nepresušna tema u BiH.

Samo od rješenja Ureda za razmatranje žalbi može se napraviti veliko istraživanje što smo u Žurnalu i uradili 2013. godine. Pregledali smo oko 2.000 rješenja donesenih tokom 2012. godine i napravili priču o najvećim prekršiocima Zakona o javnim nabavkama. Za svih deset najvećih prekršilaca u rješenjima Ureda za razmatranje žalbi smo pronašli po barem jedan zanimljiv slučaj nabavke. Trebalo nam je više od mjesec dana da prikupimo informacije ali se uloženi trud isplatio.

Statistika

Kada je u Sarajevu 2014. godine u saobraćajnoj nesreći nastradala dvadesetšestogodišnja Sarajka Hava Šljivić-Dovadžija, mediji su danima izvještavali o sigurnosti saobraćaja u glavnom gradu. Istog dana kada je vozač usmrtio Havu u Kantonu Sarajevo dogodilo se 25 saobraćajnih nesreća, od toga 23 s materijalnom štetom i dva sa nastradalim osobama kojom prilikom je jedna osoba smrtno stradala, a jedna teško povrijeđena.

Koristeći podatke iz zvaničnih i javno dostupnih godišnjih policijskih izvještaja, kroz grafike smo u Žurnalu prikazali da je Sarajevo daleko najopasniji grad u BiH za pješake i vozače. Kroz grafike smo prikazali trendove u sigurnosti na cestama u BiH kroz godine i kako se problem povećava. Podatke smo uz ažuriranje lako i brzo mogli koristiti u svakoj prigodnoj situaciji kojih je poslije, nažalost, bilo jako mnogo.

Ovaj tekst je dio predavanja u okviru edukativnog programa "Slobodni glasovi: promicanje slobode izražavanja i slobode medija u BiH" održanog u Mediacentru u novembru 2016. godine, podržanog od Civil Rights Defenders.