Nijedan interes ne smije biti ispred interesa djeteta.

foto: Pixabay

Javni interes, kao ni bilo koji drugi, ne može biti ispred interesa djeteta. Kredo je to okruglog viteškog stola, za koji je Zoka Ćatić, dugogodišnji medijski profesionalac, pozvao sve medijske radnike. Ogrnuo ih je svijetloplavim viteškim ogrtačem i proglasio vitezovima zaštitnicima djece.

Ovim pozivom Zoke Ćatića počinje UNICEF-ova publikacija Mediji u najboljem interesu djeteta: Pregled znanja i iskustva za kreatore medijskog sadržaja, objavljena 2017. godine. 

No, čini se da borba za informaciju nije bila viteška u slučaju medijskog izvještavanja o trgovini djecom na području Brčko distrikta proteklih dana. Osnovna novinarska forma, u kojoj se pružala informacija o pronalasku 31 djeteta uzrasta od šest mjeseci do 12 godina, uz saopštenja iz policije te poziv međunarodnih organizacija na otkrivanje i procesuiranje odgovornih, zasjenjena je banalnom radoznalošću i trkom za (polu)informacijama.

Senzacija prije informacije

Policija Brčko Distrikta je od 25. februara slobode lišila više osoba zbog osnova sumnje da su počinili krivična djela trgovine ljudima, trgovine djecom i zapuštanja ili zlostavljanja djeteta. Osim u nabrajanju naziva krivičnih djela iz Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (BiH), do danas javnosti nije objašnjeno šta pomenuta krivična djela zapravo jesu. Već tu je izostala ključna informacija i prepuštena je nagađanju.

Od prvog obraćanja javnosti, Policija Brčko distrikta apelovala je na potrebu obazrivog postupanja u krivičnim predmetima protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika, ali i na poštovanje univerzalnih prava djeteta, kako bi se izbjegle dalje štetne posljedice i zaštitio interes djeteta.

Također, izdala je apel medijima da imaju razumijevanje za cijelu situaciju. Najavila je da će adekvatno informisati javnost, „poštujući opsežnu istragu koju ni u kojem slučaju ne smijemo narušiti“, te da će svaku važnu informaciju dostaviti na vrijeme i u obimu koji neće naštetiti ionako osjetljivoj situaciji.

Smjernice za objavljivanje sudskih i tužilačkih odluka, akata i informacija o predmetima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća iz marta 2024. godine nalažu da se tužilački akti, naročito oni u fazi prijave i istrage, ne objavljuju, jer „sadrže informacije čijim se saopštavanjem osnovano može očekivati izazivanje štete za legitimne ciljeve u sprječavanju i otkrivanju kriminala”.

Njihovo izlaganje javnosti „može otežati ili onemogućiti sprovođenje pojedinih istražnih radnji ili ugroziti eventualne buduće istrage u takvim predmetima”.

No, potreba za brzom, ali neprovjerenom informacijom, često bez poznavanja svih pomenutih normi i mogućih posljedica, dovela je do nekoliko pogrešnih modela izvještavanja o ovoj situaciji.

U prilogu Dnevnik 1 FTV-a od 26. februara o slučaju iz Brčkog, reporterka navodi da se „situacija dodatno komplikuje zato što roditelji dolaze u policiju na ispitivanje i dolaze po svoju djecu“. Takođe izvještava o razgovoru s jednim od roditelja, koji je rekao da njegovo dvoje djece već pet mjeseci boravi u kući gdje su djeca pronađena, te da on za to uredno plaća.

Budući da nijedan od nadležnih organa – ni policija koja provodi istragu, niti tužilaštvo koje procesuira osumnjičene – nije mogao potvrditi da su u pitanju zaista roditelji ili staratelji djece, ovakve informacije nisu bile nužne javnosti. Tim više što se u tom trenutku radilo o neodređenom broju osoba povezanih s izvršenjem krivičnog djela.

Vršilac dužnosti glavnog tužitelja Brčko distrikta Radmilo Ivanović u izjavi za medije 28. februara naveo je da tužilaštvo nema pouzdanih dokaza da je riječ o roditeljima pronađene djece.

Ko je pozvan da govori o temi?

U mnoštvu informacija koje su uslijedile, a tiču se same istrage – poput mogućeg državljanstva djece, njihove povezanosti s entitetima i susjednom državom – odjeknula je i vijest o izjavi komšinice, koja je navela da se divila uhapšenoj jer „oko djece ima puno obaveza“. „Komšinica kod kuće strave“ bio je jedan od naslova koje su mediji koristili.

Sedamdesetčetverogodišnja žena izjavila je da je vlasnici kuće, u kojoj su djeca pronađena, nosila hranu, koju je vlasnica potom dijelila djeci. Takođe je rekla da je mislila da se radi o vrtiću i da su tu boravila djeca političara i policajaca.

Iako je razumljivo da je riječ o situaciji koja šokira, da još uvijek postoji mnogo nepoznanica i da se ne zna kada će se okolnosti slučaja rasvijetliti – ako se ikada u potpunosti i rasvijetle i ako to zaista bude u najboljem interesu djece – ostaje nejasno kako komšinica, bez adekvatnog poznavanja tematike, može biti glavni izvor informacija i sagovornica o ovom slučaju.

„Maltretirala djecu nije... A sad, ako je ona pogriješila, tu je zakon, nek’ ustanove“, izjavila je komšinica i dodala da su djeca bila zdrava. Međutim, vršilac dužnosti glavnog tužitelja Brčko distrikta naveo je u izjavi za medije da je ljekarski pregled potvrdio kako djeca nisu živjela u higijenskim uslovima i da imaju određene parazite.

Čija su briga djeca s margine?

Televizija N1 je u emisiji Novi dan, posljednjeg dana februara, ugostila Mirelu Badurinu, psihoterapeutkinju, i Amelu Efendić, direktoricu Ureda Međunarodnog fonda solidarnosti Emmaus u Sarajevu – humanitarne nevladine organizacije koje se bave problematikom trgovine ljudima i odnosom zajednice prema djeci i dječijim pravima.

U pomenutom prilogu N1 problematizuje se i kapacitet institucija da odgovore na ovakve izazove – u Brčkom ne postoji adekvatno sklonište za djecu. Nijedna nevladina organizacija koja se bavi brigom o žrtvama trgovine ljudima i njihovom rehabilitacijom nema dovoljne kapacitete, a sklonište Emmausa, koje je radilo do kraja 2023. godine, zatvoreno je.

„Dijete je spasilo 31 dijete. Nažalost, djeca se sama spašavaju... Mi smo skloni da prije okrenemo glavu“, poentirala je Badurina.

Dok se u BiH okreće glava od ovog problema i postavlja pitanje ko će i kako brinuti o djeci, iz susjedne države dolazi ključna informacija koja pokazuje zašto je važno paziti na način izvještavanja.

„Riječ je o vrlo osjetljivim djelima. Identificirane osobe su potencijalno počinitelji jednog od najtežih oblika organiziranog kriminala kada se radi o djeci koja mogu biti fizički, psihički i emocionalno zlostavljana. Zbog toga je vrlo važno biti pažljiv i aktivan kroz kanale međunarodne suradnje i razmjene informacija“, pojasnio je Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova u Vladi Republike Hrvatske.

Plašt zaštitnika najboljeg interesa djeteta, onako kako ga je autor na početku teksta zamislio, pripada svima, bez obzira na zanimanje. Upravo zbog toga, važno je podsjetiti da smatranje najboljeg interesa djeteta „primarnim“, kako je naglasio UN-ov Odbor za prava djeteta, prije svega zahtijeva svijest o mjestu koje interesi djece moraju zauzimati u svim djelovanjima.

Takođe, zahtijeva i spremnost da se tim interesima da prioritet u svim okolnostima, a posebno kada određena aktivnost ima neosporan utjecaj na djecu na koju se odnosi.

Članak je finansirala Evropska unija i regionalni projekt „SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan“ koji implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanje i kreiranje politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) kojeg je finansijski podržalo norveško Ministarstvo vanjskih poslova.

__