Internet je za LGBTIQ+ osobe prostor za slobodno izražavanje ali i izvor prijetnji

Foto: Bh. povorka ponosa

Za mnoge LGBTIQ+ osobe u Bosni i Hercegovini internet nije samo sredstvo komunikacije, on je često prvi i jedini siguran prostor za istraživanje identiteta, povezivanje sa zajednicom i slobodno izražavanje. Ipak, koliko god digitalni svijet može biti prostor osnaživanja, toliko može postati i izvor nasilja, prijetnji i govora mržnje.

Bosanskohercegovačko društvo, ali i društva u regiji, i dalje stigmatiziraju LGBTIQ+ osobe, onemogućavajući im slobodno i prirodno otvaranje i autentično življenje u offline sferi, pa tako online prostor postaje mjesto gdje se socijaliziraju, prvi put nekome autuju te osjećaju slobodu da dijele svoj identitet.

Ena Šehić, queer žena u svojim ranim dvadesetim godinama, navodi da joj je internet otvorio vezu s LGBTIQ+ zajednicom širom svijeta te je putem interneta uspostavila svoje prve queer krugove, s kojima je razmjenjivala iskustva povezana s LGBTIQ+ identitetom.

“Nekako se kroz godine stvarno mijenjala moja perspektiva prema internetu. Pogotovo kad je u pitanju istraživanje identiteta, pronalazak zajednice u online i offline sferi. Sjećam se da sam na početku koristila internet u svrhe edukacije, iskreno, i zabave. I neka primarna moja stranica bila je Tumblr, tada aktivna, gdje sam imala neki svoj privatni blog, ali u isto vrijeme to mi je otvorilo totalno novu dimenziju ljudi koji postoje na ovom planetu, pogotovo što se tiče LGBTIQ+ zajednice, jer ja u tom momentu nisam imala nikakav dodir sa zajednicom, ni uživo ni preko medija”, priča nam Ena.

Slično iskustvo prvog susreta sa zajednicom imala je i Ajša (čije prezime je poznato autorici teksta), queer tinejdžerka iz Sarajeva.

“Za početak je meni internet dao početak istraživanju mog identiteta, jer kad sam krenula da se propitujem vezano za svoj identitet, to je bilo za vrijeme korone… tad je bio veliki spike moje generacije koja se propitivala, i tad sam prvi put imala iskustva s tim na internetu, i to je bilo vrlo radikalno iskustvo. Moj prvi primjer LGBTIQ+ zajednice bili su američki tinejdžeri koji su vrlo otvoreno bili queer i čiji su queer identiteti bili u ovoj sferi novijih queer identiteta”, navodi ona.

Za LGBTIQ+ osobe internet je često predstavljao i, zasigurno, još uvijek predstavlja utočište, mjesto na kojem mogu pronaći podršku, istomišljenike i istomišljenice, povezati se sa svojom zajednicom i možda baš na tom mjestu osjetiti pripadnost.

“Online prostor je za mene dugo bio jedina poveznica sa zajednicom i okruženje u kojem sam mogao upoznati potencijalnog partnera. Nažalost, fizički prostori u Sarajevu u kojima bi takvi kontakti i umrežavanje s drugim članovima zajednice bili mogući, koliko znam, ne postoje”, navodi M. J., gej muškarac iz Sarajeva, čiji je identitet poznat redakciji.

Online prostor kao ključno mjesto socijalizacije za LGBTIQ+ osobe

Posmatrajući historiju i stigmatizaciju LGBTIQ+ osoba, ova zajednica je oduvijek bila primorana tražiti alternativne prostore socijalizacije, bilo da govorimo o (samo)organizovanju zajednice kroz tajne/privatne događaje, kao i underground partijima koji su bili samo za LGBTIQ+ osobe. Kreativno izražavanje postalo je dio kulture potlačenih, a jedan od značajnih primjera te vrste samoorganizovanosti i povezivanja jeste ballroom kultura, koja potiče iz afroameričke i latino queer zajednice u SAD-u. Ples, kasnije nazvan voguing, koji je nastao 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka u New Yorku, u underground klubovima, postao je važan umjetnički i identitarni izraz zajednice, koji je povezao one koji se osjećaju isto ili slično, kreirao zajedništvo i omogućio zajednici preživljavanje. Upravo su ovakvi organizovani događaji omogućili zajednici da pronađe i svoje “izabrane porodice”, svoj dom i zaštitu.

S pojavom interneta otvoren je prostor za nove mogućnosti, pa se zajednica proširila u online sferu, gdje su pokrenuti prvi forumi i chat sobe 90-ih i ranih 2000-ih. To je otvorilo prostor većeg povezivanja, značajne razmjene, a mnoga partnerstva su nastala upravo kroz ovaj oblik upoznavanja.

Današnje društvo, nove generacije, dobile su i društvene mreže – digitalne platforme na kojima više ne tako skriveno grade zajednicu. Društvene mreže postale su mjesto na kom se dešava edukacija, uči se o queer identitetima, političkim pravima i historiji LGBTIQ+ osoba i borbi za jednakost.

Ali, nažalost, online prostor nije izuzet od opasnosti. Govor mržnje, prijetnje, lažno predstavljanje, targetiranje – sve to je sastavni dio bivanja vidljivim u online sferi. Ako ste pritom još i LGBTIQ+ osoba, onda su ova mržnja i ovo nasilje izraženiji. Zbog toga sigurnost i sloboda izražavanja LGBTIQ+ osoba u online sferi ostaju ključni izazovi.

Mnogim LGBTIQ+ osobama, naročito onima koje dolaze iz manjih sredina, online prostor često biva i jedini (siguran) prostor u kom mogu biti ono što jesu. Zbog toga je pitanje zaštite digitalnih prava LGBTIQ+ osoba važno pitanje koje ne smije biti jedina briga ove zajednice, već i institucija i društva u cjelini.

Kako bolje razumjeti šta su to digitalna prava LGBTIQ+ osoba?

Razumijevanje digitalnih prava LGBTIQ+ osoba dolazi kroz razumijevanje načina na koji se osnovna ljudska prava primjenjuju u digitalnom prostoru, poput prava na privatnost, slobodu izražavanja i digitalne sigurnosti, kao i kroz prepoznavanje specifičnosti izazova sa kojima se LGBTIQ+ osobe sučavaju u online sferi.

“Ljudska prava jednako važe na internetu, kao i u fizičkom prostoru”, navodi se u publikaciji “Uvod u digitalna prava” Share fondacije.

Prema Deklaraciji o evropskim digitalnim pravima i načelima, koju je donijela Evropska komisija, “digitalna prava su ona ljudska prava i zakonska prava koja omogućavaju pojedincima da pristupe, koriste, kreiraju i objavljuju digitalne medije ili da pristupe i koriste računare, druge elektronske uređaje i telekomunikacione mreže.” Deklaracija se prvenstveno fokusira na zaštitu i ostvarivanje postojećih prava, poput prava na privatnost i slobodu izražavanja, u kontekstu digitalnih tehnologija, posebno interneta.

Jedan od rizika s kojima se LGBTIQ+ osobe suočavaju u online sferi jeste neovlašteno otkrivanje ličnog identiteta (prisilno autovanje). U ovom kontekstu govorimo o kršenju prava na privatnost i anonimnost. Sloboda izražavanja i online sigurnost toliko su krhke kada govorimo o LGBTIQ+ osobama, čemu svjedoče sve češća cenzura, govor mržnje i prijetnje na društvenim mrežama i drugim online platformama. Zbog nepostojanja adekvatne politike moderiranja, mnoge digitalne mreže ostavljaju prostor za ranjivosti, što dovodi do targetiranog uznemiravanja LGBTIQ+ osoba, komentara koji su preplavljeni mržnjom, pa i pozivima na smrt, a koji ostaju neadekvatno riješeni, kako od kompanija u čijem su vlasništvu platforme, tako i od lokalnih institucija.

Matija Stefanović, koordinator za komunikacije u udruženju Da se zna! iz Srbije, govori da je digitalni prostor izuzetno nezaštićen i da jako malo zakona u Srbiji reguliše ovu sferu. “Na primer, ukoliko vam neko napiše da vas treba ubiti, policija to neće smatrati pretnjom jer osoba nije eksplicitno navela da namerava da vas ubije.”

Neadekvatnost regulacije govora mržnje i poziva na nasilje vidljiva je gotovo na svim mrežama, a Matija se referiše na X (Twitter), koji se hvali otvorenom slobodom govora koja rezultira širenjem mržnje prema različitim grupama.

“Neke mreže, na primer X, diču se tobožnjom 'apsolutnom slobodom govora', koja u praksi rezultira davanjem platformi izuzetno uticajnim i opasnim osobama, kao što je Dž. K. Rouling, koja koristi svoj X profil gotovo isključivo za širenje transfobije. Zaštita koju ove mreže nude u praksi ne funkcioniše, pogotvo kada sadržaj koji pokušamo da prijavimo nije na engleskom jeziku – gotovo je nemoguće uspešno ga prijaviti kao govor mržnje ili pretnje i ukloniti ga sa mreže. LGBT+ osobe su dakle izuzetno izložene homotransfobiji u digitalnom prostoru, a posledice koje ovakvo nasilje može imati su dalekosežne, konkretne i neretko napuštaju digitalnu sferu”, navodi on.

Govor mržnje kao najčešći oblik kršenja digitalnih prava LGBTIQ+ osoba

Pogrdni komentari, vrijeđanje, omalovažavanje, prijetnje, maltretiranje, seksualiziranje, širenje predrasuda i stereotipa – sve su to oblici govora mržnje koji su vidljivi u online sferi prema LGBTIQ+ osobama.

Prema “Izvještaju istraživanja o online nasilju i govoru mržnje online prema LGBTI osobama u Bosni i Hercegovini”, autorice Sanje Ramić, u kojem je učestvovalo 112 LGBTIQ+ osoba, većina ispitanika i ispitanica je bila izložena online nasilju ili govoru mržnje.

“Pripadnici/e LGBTIQ+ zajednice najčešće su izloženi/e govoru mržnje i online nasilju na društvenim mrežama i online portalima, ali i putem poruka na aplikacijama za razmjenu privatnih poruka poput Vibera. Također, često su svjedoci homofobnih izjava na online portalima i društvenim mrežama koje, iako nisu direktno upućene njima, imaju značajan psihički utjecaj. Društveni događaji poput Parade ponosa vrlo često intenziviraju ovakve slučajeve, mada to ne umanjuje činjenicu da se govor mržnje i online nasilje dešavaju kontinuirano”, ističe autorica Ramić.

Među najčešćim oblicima govora mržnje u online sferi izdvajaju se direktne uvrede i prijetnje, ismijavanje i ponižavanje, širenje laži i dezinformacija, diskriminacija i odbacivanje te seksualno uznemiravanje.

Publikacija Digitalne senke pokazala je da je skoro 90 posto ispitanih queer osoba u Srbiji doživjelo digitalno nasilje, dok većina smatra da je to nasilje posljedica njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.

“Najčešća su uznemiravanja putem poruka i komentara, diskriminatorne poruke i komentari, pretnje nasiljem i širenje lažnih informacija, ali se javljaju i krađe identiteta, hakovanja, praćenje i uhođenje, seksualno uznemiravanje, doksing i deljenje intimnog sadržaja bez pristanka”, navodi Matija.

Bh. povorka ponosa je prošle godine, tokom organizacije pete Povorke, realizovala izložbu pod nazivom “Čestitke, sramite se”, koja je obuhvatila online poruke upućene LGBTIQ+ osobama, kako bi pokazala koliko su prisutni online nasilje i govor mržnje. Materijal koji je prikupljen za potrebe izložbe i koji je izložen oslikava najčešće oblike mržnje, poput direktnih uvreda i prijetnji, ismijavanja i ponižavanja te seksualnog uznemiravanja.

Ovakve vrste komentara i poruka koje dobijaju LGBTIQ+ osobe najčešće se povećaju tokom organizacije većih događaja, poput povorke ili queer festivala, iako LGBTIQ+ osobe nisu izuzete od istih i tokom cijele godine u online prostoru kada su vidljive.

Bh. povorka ponosa prijavljuje komentare govora mržnje i pozivanja na nasilje nadležnom MUP-u Kantona Sarajevo u cilju zaštite i prevencije posljedica koje bi takve poruke mogle ostaviti na Bh. povorku ponosa, članove i članice povorke i na LGBTIQ+ zajednicu.

Emina Zahirović-Pintarić, članica OO-a Bh. povorke ponosa i advokatica, navodi da u većini slučajeva koje su prijavljivali nisu dobili povratnu informaciju od nadležnih institucija.

“Ne postoji transparentan uvid u to da li su prijave procesuirane, u kojoj fazi su predmeti, niti da li je iko sankcionisan. Takav nedostatak povratne informacije dodatno doprinosi osjećaju nesigurnosti kod članova LGBTIQ+ zajednice i šalje poruku da institucije ne smatraju njihovu zaštitu prioritetom”, navodi ona.

Ovakav pristup nadležnih institucija rezultira dubokim nepovjerenjem u sistem, navodi ona, te dodaje da ''kada prijave govora mržnje završe u tišini administracije, bez konkretnog ishoda ili čak bez formalnog odgovora, šalje se poruka da se nasilje nad LGBTIQ+ osobama toleriše ili ignoriše”.

“Ovakva institucionalna reakcija – ili, bolje rečeno, njeno odsustvo – šalje poruku da LGBTIQ+ osobe nisu efikasno zaštićene i da govor mržnje i prijetnje prema njima ne dobijaju isti tretman kao kada su u pitanju druge društvene grupe. Time se dodatno normalizuje nasilni diskurs prema ovoj zajednici, posebno u online prostoru”, ističe ona.

Emina zaključuje da, budući da se organizatori i organizatorice Povorke eksplicitno izlažu javnom prostoru, za očekivati bi bilo da institucije aktivnije i odlučnije reaguju, kako u cilju zaštite pojedinaca i pojedinki, tako i u cilju prevencije širih društvenih posljedica, kako bi se stvarao sigurniji javni prostor za sve građane i građanke.

___