Poziv na razmjenu mladih i razgovor o ratu u Hrvatskoj pretvorio se u medijsku kampanju diskreditacije i nekritičkog izvještavanja o napadima na Inicijativu mladih za ljudska prava

foto: Ilustracija / Canva

Poziv Inicijative mladih za ljudska prava iz Hrvatske i Srbije na Erasmus+ program razmjene, pod nazivom „Kada kažeš Oluja“, izazvao je burne reakcije – od pokušaja zastrašivanja, preko optužbi vlasti do medijske kampanje diskreditacije i nekritičkog izvještavanja o civilnom društvu.

Prvo je na adresu Inicijative pristigla koverta s natpisom „neuro-toxin“, u kojoj se, kako je pokazala analiza nakon reakcije policije i vojske, nalazio izbjeljivač brašna. No, umjesto fokusa na čin zastrašivanja aktivista, koji su krajem aprila namjeravali organizirati razmjenu mladih sa ciljem „stvaranja prostora za razmjenu vlastitih stavova i sjećanja na Oluju te oblikovanje zajedničkog narativa“, uslijedila je osuda hrvatskog političkog vrha.

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ujedno i potpredsjednik Vlade, optužio je Inicijativu „zbog krivotvorenja povijesnih činjenica“ i izgradnje „lažnog narativa o VRO [vojno-redarstvenoj operaciji] Oluja koji vrijeđa sve hrvatske branitelje“ – i sve to je zaključio na osnovu objavljenog poziva.

Mnogi mediji u Hrvatskoj prenijeli su ministrove riječi nekritički, bez osvrta na implikacije koje napad vrha vlasti na jedno udruženje može imati u širem kontekstu erozije građanskog prostora – zbog čega se Hrvatska ove godine našla na listi EU zemalja čije vlasti „dosljedno“ ruše vladavinu prava.

Izvještavanje bez konteksta

Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA) je objavila izjavu ministra Medveda uz naslov „MHB: Inicijativa mladih za ljudska prava gradi lažni narativ o Oluji“. Iako se navodi da je izvor Ministarstvo hrvatskih branitelja, tekst ne pravi dovoljnu distancu od snažne, političke i moralne osude organizacije.

Napisano je da je Ministarstvo „prozvalo“ Inicijativu na način da su prenesene sve najteže optužbe o tome da se „gradi lažni narativ“ o VRO Oluja koji „vrijeđa sve hrvatske branitelje,“ te da se „pod krinkom „suočavanja s prošlošću (...) sustavno provodi jednostran pristup povijesti“. Prateći logiku političkog komuniciranja, stavovi ministra su implicitno afirmisani.

Drugi mediji su prenijeli tekst agencije uz manje izmjene, što dodatno utječe na percepciju legitimnosti rada organizacije te civilnog društva uopće. Na primjer, portal Hrvatske radiotelevizije (HRT) je prenio vijest gotovo identično. U samom naslovu teksta, prenosi se ista osuda o izgradnji lažnog narativa.

Index je također prenio tekst uz neutralniji naslov “Ministarstvo branitelja oštro reagiralo na Inicijativu mladih za ljudska prava”. Međutim, prenesen je i zaključak Ministarstva, prema kojem je „očito da je cilj projekta 'Kad kažeš Oluja' izjednačavanje velikosrpskog agresora i hrvatskih branitelja“, bez osvrta.

Mario Mažić, osnivač Inicijative, kaže da mediji izvještavaju „pristrano i temeljeno na pretpostavkama koje nisu provjerene, kao što je bila i izjava Ministarstva“. Naglašava da se „ne radi o tome da Inicijativa ima poseban narativ koji prenosi, nego se radi o procesu dijaloga“.

Asimetrično predstavljanje stanovišta, uz emocionalno nabijen jezik doprinose daljnjoj politizaciji teme kroz mobilizaciju kolektivnih identiteta. U medijskim člancima dat je minimalan osvrt na objavu programa, bez jasne napomene da su tvrdnje ministra iznesene prije održavanja programa, te bez osvrta na rad Inicijative i druge kampanje.

Dovoljno prostora nije ostavljeno širem djelovanju organizacije, ni ranijim reakcijama na kampanje koje je provodila Inicijativa. Predstavnici udruženja su ranije govorili o tendenciji da se odgovornost za stavove koje ne zastupaju nameće nevladinim organizacijama koje otvaraju teme iz nedavne prošlosti.

Izvještavanje koje 'izaziva više klikova'

Mažić napominje da je Inicijativa od 2010. godine predvodila kampanju kojom se traži priznanje i izvinjenje za zločine počinjene u Oluji, o čemu su „mnogi mediji izvještavali pogrešno“. Kaže da su mediji netačno naveli da Inicijativa „traži ispriku za Oluju kao takvu“, odnosno da spore njenu sveobuhvatnu legitimnost i značaj za Hrvatsku.

„Tražiti ispriku za zločin i za cijelu operaciju su dvije potpuno različite stvari i zato je vrlo važno da oni koji izvještavaju o tome budu precizni“, kaže Mažić. Prema njegovim riječima, „kad se to spinuje na način da se priča o legitimnosti operacije , onda je to naprosto druga tema koja puno više uzburkava strasti“. Kaže da ovakvo izvještavanje „izaziva više klikova“ i utječe na to da je „rad Inicijative i drugih organizacija naprosto pogrešno predstavljen“.

Portal Novosti je primjer smjestio u širi kontekst napada na aktiviste i nastojanja HDZ-ovih funkcionera da „otežaju rad progresivnog dijela civilnog društva“, paralelno uz napore da se ospori nedavno objavljena analiza Unije za građanske slobode za Europu (Liberties), koja je istakla Hrvatsku kao jednu od pet država Evropske unije čija vlada „dosljedno i namjerno“ narušava vladavinu prava.

Telegram je također pratio razvoj situacije i pisao o pozadini „autokratskog napada Vlade i ministarstva Tome Medveda na malu nevladinu udrugu“, uz osvrte na narative devedesetih i špekulacije o finansiranju.

Medijska kampanja diskreditacije

U sedmicama nakon izjave ministra Medveda, kampanja diskreditacije je nastavljena na portalu Narod, te na Facebook profilima političkih organizacija desnice, kao što su stranka Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) i mladež HDZ-a.

Narod je objavio članak, koji Inicijativu karakteriše kao „ekstremno lijevu“, „propartizansku“ organizaciju koja „zamara javnost s tzv. antifašizmom“, što se odnosi na kampanju koju je Inicijativa vodila uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona prošlog ljeta u Zagrebu.

U ovom kontekstu, problematizira se i prekogranična saradnja civilnog društva na Balkanu, dok paralelno objave na društvenim mrežama i „divljim“ portalima doprinose procesu diskreditiranja kroz insinuacije da se radi o projektu „kojeg zapravo organiziraju aktivisti iz Srbije“, ističući jednu od aktivistkinja iz partnerske Inicijative u Srbiji (koja se trenutno nalazi u egzilu) imenom, kako aktivno radi na „redefiniranju Oluje“.

Kroz različite sadržaje, a i kao nastavak ranijeg napora da se naruši legitimnost rada organizacije, kontinuirano se promoviše narativ da je finansiranje rada Inicijative sporno. Ovaj narativ je prisutan i na drugim portalima, što oslikava naslov Portala dnevnih novosti, odnosno Braniteljskog foruma: „EU plaća priču o Oluji – Hrvatska u šoku, reakcije sve jače“.

Odgovor Inicijative za ljudska prava na optužbe je bio znatno manje medijski popraćen.

Ustaljena retorička matrica

Mario Mažić objašnjava da se radi o ustaljenoj retoričkoj matrici te da ovaj „narativ postoji otkako se krenulo razvijati civilno društvo“. Smatra da je narativ pogodan delegitimizaciji kritičkih organizacija „zato što oni ni na koji način ne mogu postupati ispravno“.

„Ako ste financirani izvana, onda ste strani plaćenici; ako ste financirani iz budžeta onda (...) uzimate sredstva iz države od drugih potreba, što se često spinuje na to da se sredstvima države radi protiv države.“, navodi Mažić.

Kaže i da Inicijativa od početka radi mnogo na tome da ne bude ovisna o jednom izvoru finansiranja, te na očuvanju programske autonomije, prema kojoj „Inicijativa radi ono što vjeruje i da može imati svoju strategiju“.

Prisutne prakse antagoniziranja neistomišljenika u režiji vladajućih političkih struktura, kroz prakse etiketiranja i diskreditacije, oslikavaju da se građanski prostor sužava, što potvrđuje spomenute nalaze Unije za građanske slobode za Evropu. U takvom okruženju, pojedini mediji ne djeluju kao korektiv, već reproduciraju dominantne političke narative, prema kojima su alternativne perspektive unaprijed delegitimizirane i isključene iz legitimnog okvira javne rasprave.

U slučaju zastrašivanja Inicijative, ova dinamika je posebno očigledna: poziv na isključenje iz javnog prostora dolazi upravo kao reakcija na poziv za dijalog.

___