Ako ste kojim slučajem 29.7.2019. odlučili da kupite neki od dnevnih listova koji izlaze u Bosni i Hercegovni, u mnoštvu informacija o dnevno-političkim dešavanjima, mogli ste pročitati i o komemoracijama ubijenim civilima u proteklom ratu. Novine nisu izvještavale o istim komemoracijama.

Naprimjer, u Nezavisnim novinama objavljena je vijest o služenju parastosa poginulim srpskim borcima u Gradišci. Na isti dan Dnevni avaz pisao je o obilježavanju 26. godišnjice stradanja 45 bošnjačkih civila u naselju Vrbanja, a tek na osmoj strani u rubrici Ukratko objavili su i vijest pod naslovom „Godišnjica stradanja Hrvata“ u kojoj su izvijestili da je obilježena 26. godišnjica stradanja vojnika HVO-a i civila hrvatske nacionalnosti koje su ubili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine u Doljanima. O istoj godišnjici izvijestio je i Večernji list, ali u znatno većem obimu i na četvrtoj strani novina u rubrici Aktualno. Naslov koji su dali za vijest o tom događaju je „Zločin koji Haag nije smatrao vrijednim“, a objavili su i zamagljenu fotografiju na kojoj se vide tijela ubijenih. Međutim, nisu objavili nijednu informaciju o obilježavanju godišnjica stradanja Bošnjaka ili Srba.

Takva praksa izvještavanja o samo određenim događajima, uz istovremeno zanemarivanje ili ignorisanje drugih naziva se selektivim izvještavanjem, a u literaturi se najčešće povezuje sa pristrasnim izvještavanjem. Pod pristrasnim selektivnim izlaganjem medijskim sadržajima podrazumijevamo sklonost ljudi da tragaju za podacima i izvorima informacija koji podržavaju njihova, najčešće politička gledišta. No to ne moraju biti samo politička gledišta, nego su to uopćeno idejni obrasci u okviru kojih ljudi posmatraju i objašnjavaju sebi svijet i događaje u njemu. Između selektivnog izvještavanja i selektivnog izlaganja korisnika medijima koji podržavaju njihove idejne obrasce postoji neraskidiva uzročno-posljedična veza.

Laura Friedman (2014) objašnjava da se „građani izlažu medijima koji dijele njihovo mišljenje“, no s druge strane i takvi mediji utječu na još dublju polarizaciju mišljenja građana. Selektivno izvještavanje razlikuje se od lažnih informacija po tome što ne podrazumijeva iznošenje netačnih ili lažnih podataka. Ipak, prema objašnjenju koje daju Romy Jaster i David Lanius (2018), kontinuirano izlaganje selektivnom izvještavanju može voditi do uopćeno lažne predodžbe o svijetu. Konstantno izvještavanje o „normalnom“ odvijanju života na zemlji, iako ne podrazumijeva upotrebnu lažnih podataka, ali uz izostavljanje podataka o posljedicama globalnog zagrijavanja, može kod dijela javnosti koji prati samo takve medije stvoriti lažnu predstavu o nepostojanju razloga za zabrinutost kada su promjene klime u pitanju. U istraživanju medijskog framinga i selektivnog izlaganja medijskim sadržajima, Yarif Tsfati i Lilach Nir (2016) dokazali su da će publika pristrasnih medija „vjerovatnije prihvatati ideološku interpretaciju koju propagiraju takvi mediji, a odbijati suprotne interpretacije“. Iako mrežni mediji omogućavaju korisnicima da biraju između više različitih informacija, te iako će korisnici prije odabrati vijesti na osnovu preporuka prijatelja, nego na osnovu samog naziva medija, kako su u svojim istraživanjima uočili Messing i Westwood (2012), to nažalost ni dalje ne znači da ćemo u digitalnim medijima izbjeći pristrasne informacije ili da ćemo zaista i analizirati različite interpretacije o istom događaju. Selektivno izlaganje vijestima koje podržavaju naše viđenje svijeta, događaja i ličnosti, nastavlja se zahvaljujući mogućnosti da izbjegavamo ili blokiramo medije ili pojedince čije objave ne želimo čitati. Na ovaj način, i dalje ostajemo zarobljeni u naše „informacijske svjetove“. Studija Pew Research Centra „The Future of Truth and Misinformation Online“ (2017) u kojoj je analizirana interakcija 376 miliona Facebook korisnika sa više od 900 vijesti pokazala je da korisnici na mreži „traže one informacije koje podržavaju njihovo mišljenje“.

U slučaju izvještavanja o događajima iz ratne prošlosti, selektivno izlaganje medijima koji su nam ideološki bliski još je prisutnije te otežava konsolidiranje stavova o događajima iz perioda 90-ih. Nažalost, u Bosni i Hercegovini mediji su ideološki podijeljeni te građani mogu, ukoliko to žele, zauvijek izbjegavati drugačije interpretacije dešavanja iz rata. Profesorica na Odsjeku žurnalistike/komunikologije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Belma Buljubašić, pojašnjava da je bh. javni prostor podijeljen, te da „sva tri konstitutivna naroda imaju drugačiju percepciju rata. Sve tri zaraćene strane žele ukazati na žrtve iz svog naroda, žele naglasiti da su se oni samo branili dok su drugi oni koji su napadali, da je njihov narod podnio najviše trauma i da su najveće žrtve rata“.

I naučne i stručne studije pokazuju da mediji selektivno izvještavaju o događajima iz rata, a posebno o slučajevima hapšenja optuženih za ratne zločine, te o obilježavanju važnih datuma ili komemoracijama. Mladen Bubonjić sa Komunikološkog koledža u Banjoj Luci analizirao je izvještavanje Radio-televizije Republike Srpske o događajima koji se odnose na rat u Bosni i Hercegovini (2015), te uporedio izvještavanje te televizije sa izvještavanjem Radio-televizije Federacije i Radio-televizije Bosne i Hercegovine. Istraživanje je pokazalo da RTRS selektivno izvještava o ratnoj prošlosti, pri čemu se selektivno biraju teme, ali i izvori i sagovornici u člancima. Također se „biraju“ odgovarajući podaci u člancima što, kako autor istraživanja zaključuje, „može da doprinese održavanju stanja prikrivene netrpeljivosti između naroda u BiH“. Istraživanje je pokazalo i da FTV i BHRT selektivno izvještavaju ili ne izvještavaju o pojedinim događajima iz bliske ratne prošlosti. Naime, u dnevnicima tih televizija od 18.11.2014. nisu emitovani prilozi koji bi informirali javnost o suđenju pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima u Goraždu 1992.

Praksa različitog predstavljanja istih događaja, ali i predstavljanja različitih događaja iz ratne prošlosti uz istovremeno ignoriranje drugih, nije rijetkost u bh. i regionalnim medijima. Selektivno izvještavanje o stradanjima i zločinima u ratu[i] nastavljeno je selektivnim izvještavanjem o istim događajima u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. U svom radu o medijskim konstrukcijama kolektivnih sjećanja Mirza Mahmutović (2013) zaključuje da „predstavljanje jednog istog događaja na različite načine – nerijetko sa sasvim oprečnim interpretacijama – rezultira učvršćivanjem i institucionalizacijom međusobno suprotstavljenih prikaza prošlosti u polju javnosti“.

Osim medija, i građani su vrlo pristrasni pri biranju medija čije će sadržaje konzumirati. „Jasno nam je da većina komentatora nikada nije pročitala ništa vezano za rat, sama činjenica da su bili u ratu daje im za pravo da nekoga proglašavaju nevinim ili krivim, iako ne mogu znati šta je taj neko radio u ratu. I onda kreće linč ukoliko se nekoga ko je u društvu percipiran kao heroj optuži da je učestvovao u ratnoj pljački, zločinima, nedozvoljenim radnjama“, pojašnjava profesorica Buljubašić. Ona uočava mnoštvo razloga zbog kojih građani biraju ideološki bliske medije. Naime, korisnici „smatraju da ako je neko iz njihovog kolektiva optužen za ratni zločin to automatski znači da je krivica kolektivna i da će se cijeli narod percipirati kao zločinački“. Također „ljudi žele da vjeruju da njihova 'strana' nije činila ratne zločine, da su to radili samo drugi; misle da će to umanjiti njihovu patnju koju su pretrpili u ratu, a često nailazimo na komentare kao što su 'pokušavaju da nas izjednače, pokušavaju da nam svima dodijele istu krivicu' (primjećujemo da se uvijek govori u množini, dakle kroz kolektive)“.

U javnosti se često pokreću pitanja o tome „ko je prvi počeo“, a u komentarima „komentatore drugih naroda 'časte' pogrdnim imenima“. Iako u Bosni i Hercegovini ima mnogo ljudi koji se detaljnije bave ratnim temama i koji se ne slažu sa društveno utemeljenim narativima o prošlosti, profesorica Buljubašić smatra da oni „često ne žele javno govoriti o tome, upravo iz straha da će biti izloženi različitim prijetnjama i linču, u čemu primjećujemo spiralu šutnje - ne želim naglas govoriti nešto što odudara od većinskog mišljenja zajednice“.

Operacija „Oluja“ u medijima

Za potrebe ovog teksta, analizirali smo kojim temama su se mediji u Bosni i Hercegovini bavili 4., 5. i 6. augusta, kada u medijima ima uobičajeno i očekivano mnogo informacija o vojnoj operaciji „Oluja“.

Ukoliko i sami odlučite zaviriti u arhive medija, vidjet ćete da se agende dnevnih novina Oslobođenje, Nezavisne novine i Večernji list  5. i 6. augusta razlikuju kada je izvještavanje o ratnoj prošlosti u pitanju. Svi listovi i njihovi web portali jesu izvještavali i o obilježavanju godišnjice vojne akcije „Oluja“. No, tema je različito pozicionirana u dnevnim listovima, a interpretacija činjenica, izbor sagovornika, pa i sami statistički podaci, značajno se razlikuju u ovisnosti od medija koji pratite.

Krenimo od izbora tema i interpretacije događaja.

Dnevni list Oslobođenje je u svojoj printanoj verziji 5. augusta 2019. godine izvijestio o nekoliko važnih tema koje se direktno tiču ratne prošlosti. Na drugoj stranici u rubrici U žiži objavljena je vijest naslova Dvije godine igre sa ljudskim životima u kojoj smo dobili informaciju o tome da su posmrtni ostaci dvije osobe ratnih zločina s područja Ilijaša pogrešno identifikovani. Na četvrtoj strani u rubrici Događaji objavljena je informacija naslova Zločin u Foči je nepresuđeni genocid, a u tekstu je bilo više riječi o obilježavanju „godišnjice stradanja oko 3000 civila iz Foče“. Sam naslov je tvrdnja bošnjačkog člana Predsjedništva Šefika Džaferovića. Peta stranica donosi priču o logorašu iz Stoca koji je objavio knjigu o svom iskustvu u logorima HVO-a. Naslov teksta je Bili smo samo brojke, što je ujedno i naziv pomenute knjige. Na 11. stranici u rubrici Komentar objavljen je komentar autorke Jadranke Dizdar naslova Akcija kojom je razbijena halucinacija o velikoj Srbiji. Komentar je detaljno prikazao vojnu operaciju „Oluja“, no u komentaru se ne pominju žrtve „Oluje“ osim u jednoj rečenici u kojoj nije najjasnije da li se govori o žrtvama ove vojne akcije ili uopćeno ratnih sukoba iz tog perioda.

Tako autorica piše da su „u egzekuciji tog suludog projekta na prostoru bivše Jugoslavije poubijane, protjerene i raseljene stotine tisuća nedužnih ljudi“. Pod „suludim projektom“ podrazumijeva projekat i ideju „velike Srbije“. Također se pominju Vukovar i Srebrenica kao događaji koji su prethodili vojnoj operaciji. Peta vijest koja se odnosila na „Oluju“ jesu izjave srbijanskog državnog vrha – Ivice Dačića, Aleksandra Vučića i Zorane Mihajlović o vojnoj akciji i obilježavanju Dana sjećanja na žrtve „Oluje“ u Srbiji. Objavljena je i fotografija na kojoj se vidi kako vojnici na obilježavanju u Kninu drže bebu od neke dvije godine na tenku. Na svom web portalu Oslobođenje je 5. avgusta 2019. objavilo vijest naslova Kolinda održala govor u Kninu, miješala engleski i hrvatski, plakala, pjevala U boj u boj iz opere... Kako je već iz samog naslova evidentno, fokus priče u Oslobođenju bio je govor predsjednice Republike Hrvatske i njeno ponašanje tokom obilježavanja godišnjice „Oluje“.  Uz tekst su objavljene njene četiri fotografije, ali i video na kojem se vidi kako pjeva. Iako u naslovu piše da je hrvatska predsjednica „miješala engleski i hrvatski“, radi se ustvari o tome, a što je u samom tekstu i napisano, da je ona održala govor koji je trajao dvadesetak minuta, od kojih je „desetak govorila na engleskom“. Žrtve u tom tekstu nisu spomenute, niti su kontaktirani drugi izvori za komentar o događaju.

U štampanom izdanju Nezavisnih novina na isti datum (5.8.2019.) nalazimo također nekoliko vijesti o događajima iz ratnog perioda. Tako je na stranici 5. u rubrici Događaji objavljena vijest naslova Civilizacijska sramota što niko nije odgovarao za pogrom u kojoj je izviješteno o obilježavanju Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u „Oluji“. Objavljena je i vijest Hrvatska danima slavi „Oluju“ u kojoj je dato više informacija o obilježavanju istog dana kao Dana pobjede u Hrvatskoj. Na web portalu lista Nezavisne novine objavljena je vijest pod naslovom Grabar-Kitarović: Najradije bih uhvatila pušku. Nezavisne novine objavile su i jednu informaciju o civilnim žrtvama „Oluje“. Međutim, nijedna druga vijest o događajima iz ratne prošlosti o kojima je pisalo Oslobođenje nije objavljena u Nezavisnim novinama.

Agenda štampanog izdanja Večernjeg lista za BiH od 5.8.2019. razlikuje se od agendi Oslobođenja i Nezavisnih novina. Prije svega, nijedan događaj iz ratne prošlosti o kojem je pisalo Oslobođenje a koji se tiče žrtava bošnjačke nacionalnosti nije spomenut, uključujući i slučaj logoraša koji je bio zatočen u logorima HVO-a. Objavljeno je nekoliko tekstova o operaciji „Oluja“. Na trećoj stranici već u Uvodniku objavljen je komentar naslova Rat u Hrvatskoj trajao je četiri godine a ne četiri dana, u kojem autor Davor Ivanković objašnjava kako „Hrvati neće prestati slaviti Oluju zato što u Beogradu misle da to ne smiju“. Rubrika Aktualno na stranici četiri donosi detaljan program obilježavanja Dana pobjede u tekstu pod naslovom Predsjednica RH: Gradimo pravedniju državu, onakvu kakvu su željeli branitelji, a preko čitave pete stranice napisan je tekst naslova Hrvati su tri puta spašavali Bihać i 5. korpus Armije. Na stranici 10 objavljena je i informacija o obilježavanju 78. godišnjice stradanja Hrvata Bosanskog Grahova u II svjetskom ratu. Portal Večernjeg lista za Bosnu i Hercegovinu, 5.8.2019. objavio je dvije vijesti na temu obilježavanja operacije „Oluja“ – „Oluja je bila važna za BiH gdje se Hrvati još bore za svoja prava“ i „Poslušajte kako je Kolinda Grabar-Kitarović zapjevala U boj, u boj“.

Prva vijest je kompilacija izjava Dragana Čovića iz čestitke koju je povodom obilježavanja „Oluje“ uputio državnom vrhu Hrvatske. Iako Dragan Čović jeste predsjednik političke stranke koja je među najutjecajnijim među hrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, ostaje nejasno zašto bi njegove izjave trebale biti toliko važne, ili važnije od spominjanja civilnih žrtava vojne operacije „Oluja“, o kojima je Večernji list kazao veoma malo. Druga vijest koja se odnosi na vojnu operaciju na portalu Večernjeg lista objavljena je 4.8.2019. pod naslovom Na današnji dan počela „Oluja“ koja je utjecala i na završetak rata u BiH. U ovom tekstu detaljno je rekonstruirana vojna operacija. Navedeno je da su „Operacijom 'Oluja' hrvatske snage omogućile Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa i zločin poput genocida u Srebrenici“.

Na osnovu analize objavljenih tekstova u dnevnim novinama uočavamo da Oslobođenje, Nezavisne novine i Večernji list imaju različite kriterije za izbor tema o ratnoj prošlosti. Iako su svi dnevni listovi pisali o vojnoj akciji „Oluja“, interpretacija događaja razlikuje se u praćenim novinama i njihovim online izdanjima. U mnogim tekstovima i člancima u kojima se izvještavalo o „Oluji“ spominjana je i tadašnja Srpska Krajina, no na različite načine. Negdje se, kao naprimjer u komentaru iz Oslobođenja navodi „fantomska paradržava pobunjenih Srba takozvana srpska republika Krajina“, u Večernjem listu je „krajina“, dok je u Nezavisnim novinama „Republika Srpska Krajina“. Kao sagovornici navode se uglavnom politički predstavnici i to najčešće Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković, Dragan Čović, Ivica Dačić, Aleksandar Vučić i Zorana Mihajlović. Porodice žrtava s bilo koje strane nigdje nisu dobile priliku da govore. Žrtve ratnih sukoba i progona o kojima je pisalo Oslobođenje u Nezavisnim novinama i u Večernjem listu potpuno su ignorirane. Također, Večernji list je u više navrata uz tekstove o vojnoj operaciji spominjao i genocid u Srebrenici, pojašnjavajući da je „Olujom“ spriječeno da se slični zločini ponove.

Igra brojevima: neprecizno o žrtvama

Osim što se agende medija razlikuju kada su u pitanju događaji iz perioda 90-ih godina, i sam broj žrtava, kako civilnih, tako i vojnih, kao i broj protjeranih i nestalih osoba razlikuju se od novine do novine, pa čak i u istom mediju.

Što se žrtava operacije „Oluja“ (sprske nacionalnosti) tiče, Nezavisne novine u tekstu od 5.8.2019. pišu da je „u akciji 'Oluja' iz Hrvatske protjerano oko 250.000 Srba, ubijeno je oko dvije hiljade, a još uvijek se kao nestali vodi oko 800 osoba“. Već u štampanom izdanju od istog datuma u tekstu naslova Civilizacijska sramota što niko nije odgovarao za pogrom navodi se da je je tokom „Oluje“ „iz tadašnje Republike Srpske Krajine protjerano više od 220 000 ljudi i ubijeno 2000 Srba“. Dakle, na jednom mjestu se spominje broj od 250 000 prognanih Srba, a na drugom 220 000 protjeranih. Sve to u istom mediju i na isti datum. U printanom izdanju Oslobođenja, u već spomenutom komentaru autorice Jadranke Dizdar piše da je vojnom operacijom „demontirana fantomska paradržava pobunjenih Srba, takozvana srpska republika Krajina, stvorena nakon etničkog čišćenja 200 000 muškaraca, žena i djece s tog područja“. Navedeni brojčani podaci razlikuju se od onih navedenih u komentaru objavljenom 2018. godine u Oslobođenju. Tako je u tekstu Jelene Aleksić (5.8.2018.) naslova U Srbiji obilježen Dan sjećanja na žrtve Oluje navedeno da „Komesarijat za izbeglice podseća da se jučer navršilo 23 godine otkako je 200 000 krajiških Srba proterano iz svojih domova, a život izgubilo ili se vodi kao nestalo 2000 ljudi“. Dakle cifra protjeranih kreće se od 200 000 do 250 000. 

Što se broja ubijenih i nestalih tiče, i u Oslobođenju i u Nezavisnim novinama spominje se 2000 žrtava. Međutim, u tekstu s portala Večernjeg lista od 4.8.2019. navodi se kako je „prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava tijekom i nakon operacije "Oluja" ubijeno 667 civila“. Odmah nakon navedenog broja civilnih žrtava objašnjavaju da su „u razdoblju nakon završetka operacije zabilježena 'kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje napuštenih kuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti'“. Zločini nad civilnim stanovništvom predstavljeni su kao „kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja“. Nadalje, pišu da su ta „djela“ izvršena nad „pojedinim Srbima“, a ustvari su i sami precizirali cifru od 667 civila. 

Kada je riječ o poginulim hrvatskim vojnicima u operaciji „Oluja“, u već pomenutom komentaru autorice Jadranke Dizdar u Oslobođenju od 5.8.2019. piše da se „hrvatska sjeća 174 poginulih branitelja i 1430 ranjenih branitelja, od kojih je 572 teško za vrijeme Oluje“. Večernji list u već pomenutom tekstu (4.8.2019.) daje informaciju prema kojoj „Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da je u operaciji poginulo 196 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo a da su gubici na drugoj strani bili 'nekoliko puta veći'“. U štampanom izdanju Večernjeg lista od 5.8.2019. u već spomenutom Uvodniku navedeno je da je „samo s područja 'krajine' protjerano 250 000 Hrvata, a stotine civila pobijeno“. Poginuli hrvatski vojnici i civili uopće nisu spomenuti u Nezavisnim novinama.

Pristrasno interpretiranje događaja kao mehanizam za manipulaciju

Vijest koju je Politika objavila prije 24 godine klasičan je primjer dezinformisanja javnosti – fenomena koji podrazumijeva širenje „namjerno neistinitih podataka, posebno kada ih države ili njihovi agenti dostavljaju medijima ili stranim zvaničnicima s namjerom da utiču na razmišljanja onih koji te informacije primaju“. Vijest je u članku definisana kao ulazak srpskih snaga u Srebrenicu, nakon kojeg je civilima i snagama UN-a, kao i vojnicima koji „polože oružje“ navodno zagarantovana bezbjednost. Uzroci problema identifikovani su kao „napadi koje na srpske snage izvode muslimani“. Glavni akteri događaja su „muslimanske snage koje nastavljaju terorističke aktivnosti“, „srpske snage koje se bore protiv njih“, holandske mirovne trupe i civili koji „mogu sami da odluče da li otići ili ostati“. U tekstu se može uočiti i specifična terminologija kojom se situacija u Srebrenici nastoji opisati kao krajnje mirna, a generalna poruka je da se srpske snage vođene Radovanom Karadžićem humano ponašaju prema civilima i holandskim vojnicima u Srebrenici. Interpretacija situacije u tom području – definisanje problema, uzroka, izvođenje pouke ili moralnog suda – urađena je na osnovu netačnih informacija. Dvadeset i četiri godine kasnije, za genocid u Srebrenici na doživotni zatvor osuđen je, između ostalih, i Radovan Karadžić, a dokazano je da je ubijeno više od sedam hiljada Bošnjaka.

___