Dok lokalni mediji traže nove načine da dopru do generacije odrasle uz algoritme, mladi žele sadržaj u kojem učestvuju, a ne samo informacije koje prate

foto: Pixabay / Ilustracija

Kada je imao 17 godina, Kenan Junuzović je dobio priliku da vodi omladinsku radio emisiju „Srednjoškolci na talasu“ na Radiju Gračanica, što je za njega bio prvi direktan ulazak u svijet lokalnih medija i javnog nastupa. Danas, kao 21-godišnjak to iskustvo vidi kao važnu tačku svog profesionalnog i ličnog razvoja, kroz koju je počeo razumijevati kako mediji mogu oblikovati glas mladih i otvoriti prostor za njihovo uključivanje u javni život.

„Kroz rad na emisiji imao sam priliku da razvijem komunikacijske vještine, vještine javnog nastupa, ali i kritičkog razmišljanja i snalaženja u različitim situacijama“, kaže Junuzović.

Osim same komunikacije, radio mu je mnogo pomogao i u razvijanju organizacijskih vještina jer je svaka emisija zahtijevala pripremu, istraživanje tema, planiranje pitanja i razmišljanje o tome kako sadržaj približiti slušaocima.

„Imao sam priliku učiti i o postprodukciji, odnosno uređivanju snimljenog sadržaja kako bi bio spreman za emitovanje na radiju, što mi je otvorilo potpuno novu perspektivu o tome koliko rada stoji iza jednog kvalitetnog medijskog sadržaja“, navodi.

Osvrćući se na vlastito iskustvo, Junuzović otvara i šire pitanje odnosa mladih prema medijima danas. Iako većinu svog vremena provode na društvenim mrežama koje im jesu primarni izvor informacija, ipak smatra da bi emisije poput tadašnje na Radiju Gračanica bile interesantne srednjoškolcima, bilo da učestvuju u kreiranju, da budu sagovornici, ili jednostavno slušaoci.

Kenan Junuzović sa ekipom Radija Gračanica

„Mladi danas imaju mnogo toga da kažu, ali često nemaju dovoljno prostora gdje mogu izraziti svoje mišljenje na kreativan i opušten način. Upravo zbog toga audio formati mogu biti jako dobar alat za povezivanje mladih i otvaranje tema koje su njima zaista važne“, smatra Junuzović.

Baza pozitivnih priča

Emisija „Srednjoškolci na talasu“ koju je vodio Junuzović više ne postoji u tom formatu. Iz nje se razvio novi pod nazivom „Pozitivna priča“. Kroz novu emisiju se nastavlja pružati prilika mladima da predstave sebe, svoje hobije, talente i uspjehe, kako školske, tako i vannastavne aktivnosti, pojašnjava Sadmira Dedić, glavna i odgovorna urednica.

„Do sada je u emisiji predstavljeno više od 50 mladih ljudi – učenika, studenata, sportista, mladih poduzetnika i kreativaca, čime se kontinuirano gradi baza pozitivnih priča iz lokalne zajednice“, kaže Dedić.

Da su ovakve emisije bliske ljudima, pokazuje velik odziv slušalaca, kako kroz praćenje programa, tako i kroz direktnu interakciju sa učenicima koji predlažu nove goste i teme.

„Na ovaj način emisija ne samo da informiše, već i uključuje zajednicu u proces njenog kreiranja“, ističe.

Teme su prilagođene mladima i obuhvataju izazove sa kojima se susreću, njihove uspjehe i probleme, savjete vezane za školovanje i izbor zanimanja, ali i različite prilike koje im se nude.

„Jedan od izazova jeste pronaći goste u lokalnoj zajednici, zbog čega je format dodatno proširen i na osobe do 35 godina koje se prisjećaju svojih školskih dana, iskorištenih prilika i dijele iskustva s mlađima“, navodi Dedić.

Ovakav model, smatra, mogao bi se primijeniti i u drugim lokalnim zajednicama, jer je mladima potrebno pružiti prostor i priliku da govore o temama koje ih zaista zanimaju.

Mladi sarađuju samo kad ih problem direktno pogađa

Iako je primjetan trend udaljavanja mladih od tradicionalnih medija, primjeri s terena sugerišu da se taj jaz smanjuje kada su u pitanju teme koje ih direktno pogađaju.

Adin Jusufović, novinar RTV Slon iz Tuzle, u prošloj godini je mjesecima izvještavao o protestima srednjoškolaca i studenata vezanim za poskupljenje prijevoza.

„Pričali su o skupim kartama, lošim uslovima u autobusima, nesigurnosti tokom vožnje i odnosu vozača prema putnicima. Njihove izjave bile su direktne, iskrene i vrlo jasne, što je za medije predstavljalo rijetko viđen nivo otvorenosti“, prisjeća se Jusufović.

Adin Jusufović, novinar RTV Slon

To iskustvo bilo je pozitivan primjer, ali osim toga, naš sagovornik smatra da su mladi i mediji danas su u velikoj mjeri međusobno udaljeni.

„Veći dio svog vremena provode u online prostoru koji doživljavaju kao vlastiti svijet, mjesto gdje su svi ravnopravni i gdje imaju osjećaj slobode i kontrole“, navodi.

Mnogo posla, a malo ljudi

Također, nedostatak ljudskih resursa i sistemska preopterećenost lokalnih medija, stvaraju organizacioni pritisak koji dubinsko istraživanje omladinskih tema čini luksuzom, ističe Azra Ramić, urednica deska na RTV Unsko-sanskog kantona (RTV USK).

„Imamo mnogo posla, a ograničen broj ljudi. To nam nekada ne ostavlja dovoljno vremena i prostora da se kvalitetnije posvetimo istraživanju određenih tema i pričama koje zahtijevaju više dana rada, terenskog angažmana i dublje pripreme“, navodi Ramić.

Uprkos svim izazovima, RTV USK u svom programu ima više sadržaja koji su prilagođeni mladima i temama koje su njima bliske i važne. Emisija „Školski sat“ je u potpunosti namijenjena djeci školskog uzrasta i fokusirana je na promociju pozitivnih priča iz osnovnih i srednjih škola, kao i na teme vezane za nastavu i obrazovni sistem uopće.

„Kroz taj format nastojimo afirmisati uspjehe učenika, nastavnika i škola, ali i pokazati kvalitetne primjere iz obrazovne prakse. Pored toga, u okviru naše  emisije 'Poslijepodne uz RTV USK' redovno dajemo prostor mladim ljudima da gostuju u studiju, razgovaramo o njihovim uspjesima, talentima i projektima“, navodi Ramić.

Također, u proširenom izdanju informativne emisije „Dnevnik“, koja se emituje nedjeljom, postoji rubrika „Pozitivna priča“, koja je u najvećoj mjeri posvećena upravo afirmaciji mladih ljudi.

„Na taj način nastojimo mladima dati prostor i u informativnom dijelu programa, vidljivost i priliku da njihovi uspjesi i angažman budu prepoznati u javnosti“, kaže naša sagovornica.

Algoritmi, jaz i potreba za sadržajem po mjeri mladih

Istraživanje Mediacentra iz 2021. godine pokazalo je da su online mediji (65 posto) i društvene mreže (28 posto) postali dominantni izvori informisanja za mlade u Bosni i Hercegovini, uz istovremeno izraženo nezadovoljstvo (66 posto) trenutnim sadržajem koji se nudi. (Istraživanje je provedeno prije pet godina, pa bi spomenuti postoci danas vjerovatno išli u korist društvenih mreža kao izvora.)

S druge strane, istraživanje UNICEF-a iz 2026. godine ukazuje i na sveprisutniju ulogu influensera na TikToku i Instagramu, koji oblikuju potrošačke odluke, stavove i samopouzdanje mladih, pri čemu više od četvrtine ispitanika potvrđuje promjenu ponašanja pod tim uticajem.

Da televizija, radio i portali sve teže dopiru do generacije koja vijesti najčešće dobija posredstvom algoritama, bez aktivnog traganja za njima, smatra i Melika Čačković, predsjednica Omladinskog pokreta Revolt iz Tuzle.

„Čak ni na društvenim mrežama većina mladih neće ući na neki lokalni portal i provjeriti šta se dešava u gradu, nego se to svodi na sadržaj koji je promovisan odnosno sadržaj koji algoritam društvene mreže 'gura'“, kaže Čačković.

Smatra da sadržaj koji većina medija plasira nije prilagođen mladima te da je potrebno promijeniti pristup određenim temama.

„Neophodno je da sadržaj za mlade kreiraju i plasiraju mladi ljudi, jer generacijski jaz nije očigledan, ali je itekako prisutan. Smatramo da je peer-to-peer način rada izuzetno važan, jer mlada osoba će prije razgovarati o nekoj temi s vršnjakom“, navodi.

'Ne bih ja pred kameru'

Pronalaženje adekvatnih mladih sagovornika medijima postaje otežano i zbog izražene averzije mladih prema javnom nastupu i kamerama, što je često uzrokovano strahom da bi njihove izjave mogle postati predmet ismijavanja na društvenim mrežama.

„Zato oni sve više grade vlastiti online prostor u kojem se osjećaju sigurnije, slobodnije i moćnije da izraze svoje stavove i nezadovoljstvo“, ukazuje Jusufović.

Da je to jedan od razloga zbog kojih se teže odlučuju stati pred kameru i javno govoriti, svjesna je i urednica na RTV USK.

„Nerijetko, kada ih pozovemo da razgovaramo o njihovim uspjesima, idejama ili iskustvima, prvi odgovor bude: 'Joj, nemoj mene' ili 'Ne bih ja pred kameru'. Svaki javni nastup danas vrlo brzo postaje dio šireg digitalnog prostora i podložan je različitim reakcijama. Zato mislim da je negdje rješenje balans, što je i najteži ali i jedini način držanja profesionalnih standarda i kvalitete sadržaja“, kaže Ramić.

Uspjeh omladinskih audio formata, poput primjera iz Gračanice, potvrđuje i mišljenje mladih da bi ih mediji danas trebali više uključivati u sam process kreiranja sadržaja, a ne „samo praviti sadržaj za mlade bez njihovog stvarnog učešća“.

„Mladi najbolje znaju koje ih teme zanimaju, na koji način žele komunicirati i šta im privlači pažnju. Veoma je važno dati im priliku da sami kreiraju audio i medijske sadržaje, uz podršku, mentorstvo i usmjerenje starijih i iskusnijih ljudi iz medija“, smatra Junuzović.

Preferiraju kratke tekstove s fotografijama i kratke video zapise

Također, mediji bi trebali uvažiti preporuke istraživanja o ulaganju u multimedijalne i interaktivne forme koje kombinuju zvuk i sliku, jer mladi najviše preferiraju kratke tekstove s fotografijama i kratke video zapise.

Mladima se na taj način daje prostor da izraze svoje mišljenje, postave pitanja i razgovaraju o stvarima koje ih zaista zanimaju, jer „tada sadržaj postaje autentičan i mnogo bliži njihovoj generaciji“.

To, kako kaže Junuzović, mogu biti teme poput mentalnog zdravlja, obrazovanja, društvenih pritisaka, muzike, kulture, društvenih mreža, aktivizma, karijere, pa čak i svakodnevnih problema i iskustava sa kojima se susreću.

„Mladi danas veoma brzo prepoznaju kada je sadržaj iskren, a kada je samo pokušaj da se privuče pažnja bez stvarne poruke“, zaključuje Junuzović.

Ovaj članak realizovan je u okviru projekta 'Od rješenja do promjene: Jačanje uticaja mladih, aktivista civilnog društva i mladih novinara u Bosni i Hercegovini' koji Mediacentar implemetira uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Njemačke putem ifa (Institut für Auslandsbeziehungen) i zivik programa finansiranja.

___