Svjedočenja koja su prikupili Reporteri bez granica govore i o nasilju unutar zatvora

foto: RSF

Reporteri bez granica (RSF) su javili da su prikupili nova svjedočenja koja potvrđuju da su ukrajinski medijski profesionalci Yevhenii Ilchenko i Anastasia Hlukhovska zatvoreni u Pritvorskom centru broj 3 u Kizelu, u ruskoj Uralskoj regiji. Ta svjedočenja su, dodaje RSF, prvi dokaz da su živi.

Svjedočanstva također govore o funkcionisanju zatvora, gdje su ukrajinski pritvorenici izloženi sistemu institucionaliziranog nasilja.

Ukrajinski vojnik pušten na slobodu u maju 2026. godine, koji je javno govorio pod pseudonimom Ksandr, kaže da dobro poznaje Ilchenka. Sa njim je dijelio ćeliju u Pritvorskom centru broj 3 u Kizelu, ruskom gradu koji se nalazi oko 1.700 kilometara od Ukrajine, skoro godinu i po dana. To što je ispričao za RSF prvi put omogućava lociranje Ilchenka, advokata i osnivača ukrajinskog lokalnog Telegram kanala „Melitopol“ u Uralskoj regiji.

Ilchenko je uhapšen u okupiranom jugoistočnom ukrajinskom gradu Melitopolju 10. jula 2022. godine. Moskva ga je držala u izolaciji te nije bilo saznanja o njemu osim istrage RSF-a o njegovom slučaju objavljene 2024. godine. Sada je, piše RSF, Ksandrovo svjedočenje pružilo dokaz da je još živ.

Zahvaljujući ovom bivšem pritvoreniku RSF sada ponovo prati Ilchenkovu zatvorsku patnju, koja je uključivala prisilni rad kopanja rovova za rusku vojsku na okupiranoj ukrajinskoj teritoriji ili teška premlaćivanja. Prebačen je u Kizel početkom septembra 2024. te nikada nije formalno optužen. Uprkos „sumnji na tuberkulozu“, on se „drži“ i „ne popušta provokacijama“ svojih čuvara, kaže Ksandr.

Ilchenko, kako je istakao RSF, nije jedini ukrajinski medijski profesionalac zatvoren u Kizelu. Tokom intervjua sa preživjelima iz ruskih zatvora, RSF je više puta čuo ime Anastasia Hlukhovska. Prije potpune ruske invazije, Hlukhovska je radila za lokalni medij RIA-Melitopol u istoimenom jugoistočnom ukrajinskom gradu. Uhapšena je tokom racije Kremlja usmjerene protiv medijskih profesionalaca 20. augusta 2023. i prebačena u Kizel 2024. godine.

Nekoliko svjedočenja potvrđuje njeno prisustvo tamo. Stanislav, ukrajinski vojnik pušten na slobodu prošlog aprila, kaže da ju je vidio dva puta: jednom ljeti 2025. i ponovo u martu 2026. godine. Druga bivša pritvorenica rekla je RSF-u da je odvedena u zatvorsku ambulantu, što je potvrdio i Stanislav, koji je rekao da ju je njegov cimer čuo tamo nakon što je dobila jake bolove u nozi zbog prisilnog stajanja tokom dugog perioda. Drugi su izvijestili da je njeno ime kružilo među zatvorenicima.

„Bilo joj je jako teško. Moglo se čuti da je psihički slomljena“, prisjeća se drugi svjedok.

Prema ukrajinskom istraživačkom portalu Slidstvo, raspoređena je u zatvorsku radionicu za šivanje. Njena sestra Diana je za RSF izjavila da ukrajinske vlasti također vjeruju da je „najvjerovatnije“ zatočena u Kizelu. Nijednom advokatu nije dozvoljeno da je posjeti.

Mučenje u zatvoru Kizel

U ruskom zatvorskom sistemu, sistematsko mučenje ukrajinskih pritvorenika dokumentovale su međunarodne organizacije poput Human Rights Watcha, a Pritvorski centar broj 3 u Kizelu nije izuzetak, piše RSF.

Objekt je počeo primati veliki broj ukrajinskih zatvorenika krajem ljeta 2024. nakon transfera iz drugih ruskih pritvorskih centara, uključujući ozloglašeni Pritvorski centar broj 2 u Taganrogu, na jugozapadu Rusije, poznatom po teškom zlostavljanju zatvorenika.

Prema riječima nekoliko bivših pritvorenika koje je intervjuisao RSF, između 300 i 500 civila i vojnika prebačeno je u Kizel u roku od nekoliko mjeseci. Sa povezom na očima kada su stigli nisu znali gdje ih vode, a nasilje je počinjalo odmah po dolasku.

„Odveli su nas u podrum gdje su nas tukli palicama skoro 40 minuta“, kaže jedan svjedok.

Ruski stražari to cinično nazivaju „dobrodošlicom“, nakon čega su zatvorenici suočeni sa nemilosrdnim režimom u zatvoru koji je u lošem stanju.

„Sve je bilo na brzinu okrečeno, ali plijesan je i dalje bila svuda“, rekao je jedan bivši zatvorenik.

Pod stalnim nadzorom stražara i kamera, pritvorenici su prisiljeni da stoje od šest ujutro do 22 sata i zabranjeno im je govoriti.

„Čak se i odlazak u toalet dešava samo na komandu“, objašnjava drugi bivši pritvorenik.

Kad god napuste ćelije, zatvorenici moraju nositi vreću preko glave i ostati pognuti prema podu. Iz zvučnika neprestano puštaju glasnu sovjetsku i rusku muziku. 

„Udaraju nas po rukama dok ne poplave“, kazao je Ksandr.

Bivši zatvorenici su također spominjali i elektrošokove, nasilna ispitivanja u podrumu, svakodnevno ponižavanje i seksualno nasilje.

RSF ističe i da zatvorenici koji boluju od tuberkuloze ostaju smješteni zajedno sa zdravim zatvorenicima.

„Ljudi se tamo razbole“, govori Ksandr, koji se vratio u Ukrajinu sa sumnjom na infekciju.

Kaže kako prozori ostaju otvoreni tokom cijele godine, čak i zimi.

„Zvanično, to je da se spriječi tuberkuloza, ali uglavnom je to da nam se rugaju“, rekao je drugi svjedok.

Iako hrana nije lošija nego u drugim ruskim zatvorima, svi značajno gube na težini. Do trenutka kada se Ksandr vratio u Ukrajinu, težio je manje od 70 kilograma, dok je prije pritvora težio 100 kilograma.

Poziv na oslobađanje ukrajinskih novinara

Ukrajinske pritvorenike čuvaju maskirani policajci čiji identitet ostaje nepoznat, ali koji pripadaju ruskoj Federalnoj zatvorskoj službi (FSIN), piše RSF. Nekoliko bivših zatvorenika reklo je za RSF da su policajci Federalne službe sigurnosti (FSB) periodično dolazili da ispituju pritvorenike koji se smatraju posebno osjetljivima. Također su opisali povremene „inspekcije“ vanjskih posjetilaca, iako nisu mogli utvrditi da li su oni predstavljali Međunarodni komitet Crvenog križa ili ruske pravosudne vlasti. Prema riječima svakog bivšeg zatvorenika kojeg je intervjuisao RSF, nijedna od ovih posjeta nije rezultirala značajnim poboljšanjem uslova pritvora.

RSF je podsjetio da je nezavisna ukrajinska novinarka Victoria Roshchyna umrla u Pritvorskom centru br. 3 zatvora Kiezel u septembru 2024. nakon višemjesečnog zlostavljanja tokom pritvora u različitim ustanovama u Rusiji. Drugi zvaničnici unutar ruskog zatvorskog sistema, uključujući direktora Pritvorskog centra br. 2 u Taganrogu, suočavaju se sa pravnim postupcima.

Rođaci pritvorenih novinara odlučni su u tome da njihove slučajeve drže u javnosti. „Medijska pažnja može pomoći da se brže osigura Anastasijino puštanje na slobodu“, rekla je njena sestra Diana.

Pauline Maufrais, regionalna službenica RSF-a za Ukrajinu, kazala je da ruski zatvorski sistem, uprava zatvora i njegovi čuvari moraju biti odgovorni za mučenje i proizvoljno pritvaranje. Pozvala je na oslobađanje 26 ukrajinskih novinara koje trenutno drži Moskva.

Izvor: RSF

___