Eritreja, Sjeverna Koreja i Turkmenistan su države koje su najviše izložene cenzuri i napadima na novinare.

Komitet za zaštitu novinara je objavio rezultate istraživanja o državama čije se vlade svakodnevno koriste digitalnim i tradicionalnim metodama cenzurisanja kako bi ih ušutkali i imali veću kontrolu nad njima. Prema sačinjenoj listi država u kojima je cenzura najzastupljenija, Eritreja zauzima prvo mjesto, a slijede je Turkmenistan i Sjeverna Koreja. Istraživanje je obuhvatilo zatvorske kazne, potiskivanje zakona, ali i nadzor novinara i ograničavanje pristupa internetu i društvenim mrežama.

Komitet za zaštitu novinara se pozvao na član 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koji kaže da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez uplitanja tuđeg mišljenja, ali i traženje, primanje i širenje informacija bez obzira na granice.

Ostale države koje se nalaze na listi u kojima se vrši uznemiravanje, određuje proizvoljni pritvor, nadzor i ciljano hakovanje sistema nezavisnih medija, a to su Saudijska Arabija, Kina, Vijetnam i Iran. Istraživanje je utvrdilo najzastupljenije načine cenzurisanja:  zatvorske kazne, uznemiravanje novinara i njihovih porodica, uz istovremeni digitalni nadzor i cenzuru interneta i društvenih mreža.

Spisak država se odnosi samo na one u kojima je zastupljena stroga kontrola vlade nad medijima. Novinarske slobodode u državama poput Sirije, Jemena i Somalije su također veoma ugrožene, ali se ne mogu pripisati samo vladinom uticaju. Opasnost za medije u ovim zemljama predstavljaju i nasilni sukobi, manjak infrastrukture i nevladinih uticaja.

U Eritreji su nezavisni mediji ugašeni već 2001. godine, a od decembra prošle godine se u zatvoru nalazi 16 novinara dok ih je sedmoro, pod nepoznatim okolnostima, preminulo u pritvoru. Prema podacima Komiteta za zaštitu novinara, Vlada Eritreje odbija sve zahtjeve za informacije i posjete zatvorenim novinarima. Prema zakonima te države, mediji su dužni promicati „nacionalne ciljeve“, dok su internet i satelitski izvori ograničeni povremenim zastojem signala i lošom kvalitetom. Samo 1 posto stanovnika ove države ima pristup internetu koji je pod stalnim nadzorom.

Ustavom Sjevjerne Koreje se poziva na slobodu medija, ali sadržaj uglavnom dolazi iz Centralne novinske agencije koji je uglavnom vezan za političke izjave i aktivnosti, dok je stranim dopisnicima zabranjen ulazak u tu državu. BBC je naveo samo jedan primjer iz 2019. kada su mediji Sjeverne Koreje detaljno pisali o posjeti američkog predsjednika Donalda Trumpa. The Diplomat navodi da je pristup internetu ograničen na političku elitu i moguć je samo preko Kwangmyong mreže koja je pod strogom kontrolom, a njeni pretplatnici ne mogu pristupiti sadržaju izvan Sjeverne Koreje. Od 2011. je pojačana blokada radijskih signala. Prema izvještaju InterMedie glavni izvor nezavisnih informacija su prokrijumčeni DVD-ovi.

Pod vladinom kontrolom ili u njenom vlasništvu su i mediji u Turkmenistanu. Dopisnici Radija Slobodne Evrope u Turkmenistanu su napadani, zatvarani i zabranjena su im putovanja. Prema američkoj međunarodnoj telekomunikacijskoj uniji, samo 21 posto ima pristup ograničenom internetu kojima je rijetko omogućen pristup stranim medijima.

Na spisku gdje je cenzura najzastupljenija su još i Ekvatorijalna Gvineja, Bjelorusija i Kuba. U navedenih 10 država ne postoje mediji koji su u privatnom ili nezavisnom vlasništvu. Neki od načina cenzurisanja medija u tim državama je blokiranje web stranica, zabrana stranih emisija i dopisnika, ograničavanje kretanja novinara i slično.

One također zauzimaju posljednja mjesta na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica od 180 država.

Izvor: CPJ, RSF

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.