Portal Lupiga.com jedan je od najstarijih neprofitnih medija u Hrvatskoj i regiji. Naša publika nije omeđena državnim granicama; pišemo za sve koji nas razumiju. Želimo preskočiti nacionalističke barijere, dobrim i poštenim novinarstvom graditi otvoreno društvo, u kojem neće biti svetih krava i kolektivne šutnje o mračnim javnim tajnama. Našu uredničku politiku ne kroje centri gospodarske i političke moći. Zato nas tretiraju kao opasnost i incident. Pomozite nam da opstanemo.

 

"Slobodno novinarstvo može biti dobro ili loše, ali posve sigurno je da bez slobode novinarstvo ne može biti ništa drugo osim loše". Tako je govorio Albert Camus, filozof, pisac i veliki novinar. Prije 16 godina, kad smo počinjali, velike nam riječi nisu značile ništa. Činilo nam se da svijet funkcionira baš kako treba funkcionirati. U internet klubu Lupillus napravili smo portal Lupiga.com. Tadašnji početnici iz gradskih rubrika kod nas su napisali prve kolumne i stekli prve redovne čitatelje. Tu je Edo Maajka bacao prve zagrebačke rime, Marčelo iz Beograda slao prve literarne pokušaje. Tu su na grubom brušenju bili današnji televizijski producenti i svoje talente otkrivali sadašnji audio-vizualni stručnjaci. Neki su ubrzo lansirani među zvijezde, a Lupiga je već 2004. godine dobila nagradu VIDI Top ten u kategoriji medija. 

 

Pred nama se otvarao jasan put ka uspjehu, možda i zaradi: pisati kratke tekstove o svemu i svačemu, s naglaskom na plitke afere i duboke dekoltee. Tako smo se mogli nadati nekoj zaradi. Ali, nismo mogli pisati kratke vijesti, naročito ne o plitkim aferama i dubokim dekolteima. Nismo tako zamišljali novinarstvo. Bila bi to uvreda svemu u što smo vjerovali: uvreda Feralu i lavovskoj novinarskoj borbi Drage Hedla, raskošnom stilu Igora Mandića, rečenici Veselka Tenžere, građanskoj hrabrosti Ankice Lepej, znatiželjnom, istraživačkom duhu Jasne Babić... 

 

Na "pravom" poslu radili smo udarnički, u slobodno vrijeme na Lupigi - volonterski. I tako 12 godina. Lupiga je bivala sve veća i veća. I onda dolazi ta 2013. godina kada smo dobili potporu Ministarstva kulture. Naša mala neprofitna medijska scena je jačala. Sa skromnom državnom potporom izrastao je cijeli niz medija bez lažnih vijesti i dubokih dekoltea. Zanimalo nas je istraživačko novinarstvo, mukotrpno kopanje po troškovima Katoličke crkve, skandalozne privatizacije, nestale tvrtke, Todorić u vrijeme dok je u džepu imao ministre i premijere, zapostavljena kultura i umjetnost, pregaženi u ovom sistemu, rodna, nacionalna i ekonomska ravnopravnost… Čitanost je rasla. Najbolji je to dokaz da društvo ne traži samo guzice i sise.

 

Kada je jedna garnitura smijenila drugu, mi smo bili prvi na dnevnom redu. Novinarstvo kakvo mi želimo njegovati nije po ukusu moćnih. Ne treba istraživati, treba zabavljati; ne treba kritizirati, treba kombinirati. Ne treba zabadati nos u tuđe poslove i propitivati kakvo smo društvo stvorili i kakvim ćemo ga ostaviti za svoju djecu. 

 

Nama se, ipak, čini da je novinarstvo "pisanje onoga što drugi ne žele objaviti", a da su "sve drugo tek odnosi s javnošću", kako je to rekao drugi veliki novinar, George Orwell. O da, danas vjerujemo da nam velike riječi o slobodnom novinarstvu nisu ostavljene slučajno. Ostavljene su kao upozorenje. Dobro novinarstvo jest jedan od stupova zdravog društva. Zato želimo pisati o ozbiljnim stvarima, objavljivati istraživačke serijale i prokazivati anomalije našeg društva, društva u kojem je moguće da su ratni zločinci heroji i u kojem politika i kapital nezaustavljivo nasrću na javna dobra. Samo na taj način možemo ga i znamo činiti boljim. Želimo dati prostor ljudima koji imaju što reći i pokazati. 

 

Tijekom godine na izmaku, Lupiga ne samo da je uspjela preživjeti, nego je bila i vrlo vidljiva u javnom prostoru, otvarala teme i davala drugačiji pogled na društvene probleme. U toj su godini dvije naše novinarke - Melisa Skender i Jasna Babić - dobile godišnje nagrade Hrvatskog novinarskog društva. 

 

Živjeli smo na pogon novinarske strasti i podrške prijatelja. Sad se obraćamo vama, našim čitateljima i čitateljicama, simpatizerkama i simpatizerima, svima koji vjeruju da je važno pomoći da se na životu održi jedan slobodan medij. 

 

Želimo vam svakog dana iduće godine predstaviti barem jednu ozbiljnu temu - ozbiljnim tekstom, fotografijom i videom, koji neće sramotiti profesiju. Po jedan dobar tekst svih 365 dana. Novac koji pokušavamo skupiti, naravno, nije dovoljan da pokrije realnu, poštenu, cijenu svih tih tekstova, stoga će Lupiga osigurati ostatak, po principu – pola mi, a pola vi.

 

Sav prikupljen novac namijenit ćemo isključivo našim suradnicama i suradnicima, kao naknadu za njihov rad. Cilj je da Lupiga ostane neovisna redakcija, koju nitko ne može spriječiti da govori o temama o kojima se u našem društvu izbjegava govoriti - o političkim moćnicima i ljudima koji vjeruju da novcem mogu platiti i javnu šutnju. Danas je jasno da slobodan može biti samo onaj medij čiji su jedini vlasnici njegovi čitatelji i novinari. Medij bez gazde.

 

Na ovom mjestu zahvaljujemo svim našim kolegama, prijateljima i simpatizerima koji su nam pomogli u pripremi ove kampanje. 

 

Pozivamo u pomoć sve vas koji znate da bez slobodnog novinarstva nema ni slobodnog društva. Nikada nismo jedni drugima bili potrebniji. 

 

Donirajte Lupigu, zajedno ćemo biti glasniji.