Najveći broj uhapšenih palestinskih novinara od 1992. godine

Najveći broj uhapšenih palestinskih novinara od 1992. godine

Najveći broj uhapšenih palestinskih novinara od 1992. godine

Predstavljen izvještaj Komiteta za zaštitu novinara o zemljama koje najviše zatvaraju novinare na svijetu

foto: Screenshot YouTube / CPJ

U Izraelu je, otkako je počeo rat te zemlje sa Hamasom 7. oktobra, uhapšeno najmanje 17 novinara do 1. decembra i to je najveći broj uhapšenih palestinskih novinara od kada je Komitet za zaštitu novinara (CPJ) počeo dokumentovati hapšenja 1992. godine, piše u novom izvještaju CPJ-a.

Ovo je, kako se dodaje, prvi put da se Izrael svrstao među šest zemalja koje najviše zatvaraju novinare na svijetu. Na šestom mjestu, zajedno sa Izraelom, nalazi se i Iran, dok Kina, Mijanmar, Bjelorusija, Rusija i Vijetnam zauzimaju prvih pet mjesta.

Svi oni novinari za koje se zna da ih Izrael drži pritvorene na dan popisa do 1. decembra CPJ-a uhapšeni su na palestinskoj teritoriji okupirane Zapadne obale nakon početka rata između Izraela i Hamasa 7. oktobra. Većina njih se nalazi u administrativnom pritvoru, što izraelskim vlastima omogućava da pritvorenike drže bez optužbe, na osnovu toga što sumnjaju da je pritvorenik planirao počiniti prekršaj.

CPJ napominje da je zbog zatvorenosti ovih procedura otežan rad njihovih istraživača koji pokušavaju saznati sa kojim se optužbama novinari suočavaju. Nekoliko porodica je, kako se navodi, za CPJ reklo da vjeruju da su zatvoreni zbog objava na društvenim mrežama.

Podaci pokazuju da je Izrael priveo više od 20 novinara od početka rata sa Hamasom, a oni koji su pušteni prije 1. decembra ili zadržani nakon tog datuma nisu uključeni u njihov popis zemalja koje najviše zatvaraju novinare u 2023. godini.

Iako je broj pritvorenih novinara u Iranu opao, to ni na koji način ne ukazuje da se u toj zemlji odustalo od represije nad medijima, piše CPJ. Nakon hapšenja 2022. koja su uslijedila zbog protesta širom zemlje koje su predvodile žene zbog smrti 22-godišnje Mahse Amini, mnogi od 62 novinara su pušteni uz kauciju da čekaju optužnicu ili kaznu. Vlasti su umjesto hapšenja, kako se navodi, kao odgovor na porast izvještavanja o pravima žena počele izdvajati istaknute novinarke kako bi im dale primjer.

Do 1. decembra, osam od 17 novinara koji su bili zatvoreni su žene. Među njima su Niloofar Hamedi i Elahe Mohammadi. One su bile među prvim novinarkama koje su izvještavale o smrti Amini u septembru 2022. Osuđene na 13, odnosno 12 godina zatvora pod optužbama da su radile protiv države ženama. Njima je 14. januara 2024. dozvoljeno da napuste zatvor uz kauciju nakon skoro 16 mjeseci što su provele iza rešetaka.

Do 1. decembra CPJ je dokumentovao 320 novinara koji se nalaze iza rešetaka, a taj je broj drugi najveći koji je zabilježio CPJ od kako su počeli raditi ovaj popis 1992. godine.

U izvještaju se navodi da neke vlade u svijetu koriste i transnacionalnu represiju kako bi prijetile i maltretirale novinare izvan svojih granica. Zastrašujuće akcije Moskve, kako se dodaje, uključivale su niz potjernica za ruskim novinarima koji žive u drugim zemljama. Podsjeća se da je Etiopija prisilila povratak prognanog novinara kako bi se suočio s optužbama za terorizam nakon što je uhapšen u susjednom Džibutiju.

Istraživanje CPJ-a također pokazuje da je više od polovine uhapšenih novinara, njih 168, suočeno sa lažnim optužbama poput terorizma, što je, prema navodima CPJ-a, znak odmazde za njihovo kritičko izvještavanje.

U 66 slučajeva pritvorenicima još nije saopšteno za koje optužbe se terete. 

U Kini, kako se dodaje, 44 novinara se nalaze iza rešetaka, Mijanmaru 43 i Bjelorusiji 28.

Kina je dugo rangirana kao jedna od zemalja koja najviše zatvara novinare. Ističe se da je zbog cenzure poznato da je teško odrediti tačan broj novinara koji su tamo zatvoreni.

Dodaje se da se u tri od pet novih slučajeva u Kini u bazi podataka CPJ-a za 2023. nalaze novinari koji su, između ostalog, optuženi za špijunažu ili poticanje separatizma. Mnogi optuženi novinari su, piše CPJ, etnički Ujguri iz Xinjianga, gdje je Peking optužen za zločine protiv čovječnosti zbog masovnih zatočenja i oštre represije nad pretežno muslimanskim etničkim grupama u regiji. Godine 2023. 19 od 44 zatvorenika bili su ujgurski novinari, navodi CPJ.

Represija nad novinara od 2021. dramatično povećana i u Mijanmaru i Bjelorusiji

U Mijanmaru je hunta nakon vojnog udara u februaru 2021. krenula da hapsi novinare, zatvara novinske kuće zbog čega su novinari prisiljeni da idu u egzil. Gotovo tri godine kasnije, kako se dodaje, novinari su i dalje na meti.

Od 2020. godine kada su Bjelorusiju počeli masovni protesti zbog, kako piše CPJ, spornog reizbora predsjednika zemlje Aleksandra Lukašenka, vlasti su počele da zatvaraju sve više novinara zbog njihovog rada. Većina novinara, 71 posto, suočena je sa optužbama da rade protiv države a skoro polovina služi kaznu od pet godina ili više.

Bjeloruske vlasti koriste zakone o “ekstremizmu” kao najčešće oružje za zatvaranje novinara, pri čemu je pet od sedam novih bjeloruskih zatvorenika na popisu CPJ-a za 2023. optuženo za stvaranje ili učestvovanje u ekstremističkim grupama ili omogućavanje ekstremističkih aktivnosti.

Rusija je također intenzivirala svoje napore da suzbije slobodno izvještavanje, piše CPJ. S obzirom na to da su nezavisni mediji u zemlji uništeni nakon invazije na Ukrajinu u februaru 2022., Moskva pokušava kriminalizovati novinarstvo izvan svojih granica izdavanjem naloga za hapšenje i zatvorskih kazni u odsustvu za nekoliko istaknutih novinara koji rade u egzilu.

Rusija također drži veliki broj stranih novinara u svojim zatvorima. U Rusiji je 12 od ukupno 17 zatvorenih novinara koji nisu lokalni. Evan Gershkovich i Alsu Kurmasheva su američki državljani koji se nalaze u istražnom zatvoru te zemlje. Među njih deset koji su iz Ukrajine je pet krimskih Tatara, pretežno muslimanske etničke grupe autohtone na poluostrvu Krim, koje je Rusija anektirala 2014. godine, od kojih četvero služe kazne od 12 do 19 godina pod optužbom za terorizam. 

Okrutni uslovi u zatvorima

Izvještaji koje je objavio američki State Department početkom 2023. godine, na koji podsjeća CPJ, otkrili su da se zatvorenici u Kini, Mijanmaru, Bjelorusiji, Rusiji i Vijetnamu obično suočavaju s fizičkim i seksualnim zlostavljanjem, prenatrpanošću u zatvorima, nedostatkom hrane i vode i neadekvatnom medicinskom njegom.

Poznato je da najmanje 94 od 320 novinara na popisu iz 2023. godine pati od zdravstvenih problema. Mnogi od njih ne mogu dobiti lijekove ili pristup ljekarima, a njihove porodice često nerado govore o tome zbog straha od odmazde. Istraživanje CPJ-a otkrilo je brojne slučajeve u kojima su zatvorenim novinarima uskraćeni zdravstvena zaštita, lijekovi, a ponekad i osnovne potrepštine poput grijanja, tople vode i struje.

Vijetnamska novinarka Huynh Thuc Vy osuđena je na dvije godine i devet mjeseci zbog navodnog oštećenja vijetnamske zastave, a njen otac je u novembru 2023. rekao za CPJ da Vy ima srčano oboljenje koje zahtijeva lijekove koje zatvor nije mogao obezbijediti.

U Rusiji, ukrajinskoj freelance novinarki Iryni Danylovych, koja služi zatvorsku kaznu od šest godina i 11 mjeseci, odbijena je medicinska pomoć uprkos tome što je, navodi CPJ, izgubila sluh na lijevo uho.

U Bjelorusiji Ksenia Lutskina također ne dobija odgovarajuću medicinsku njegu iako ima tumor na mozgu koji je narastao dok služi kaznu od osam godina.

Kazne izvan zatvora

Mnogi novinari se suočavaju sa ograničenjima i nakon odsluženja kazne. U Rusiji je Andreyu Novashovu zabranjeno da radi kao novinar godinu dana nakon što je odslužio osmomjesečnu kaznu. Aleksandr Valov, koji je pušten u martu 2023. nakon što je odslužio šestogodišnju kaznu, svake sedmice mora se javljati policiji te ostaje pod “administrativnim nadzorom”. Također, kako je rekao za CPJ, zabranjeno mu je da napušta grad Soči dvije godine, a iako mu nije formalno zabranjeno da radi kao novinar, niko ne želi da zaposli novinara koji kritikuje vladu.

U Vijetnamu je petero novinara: Doan Kien Giang, Truong Chau Huu Danh, Nguyen Phouc Trung Bao, Le The Thang i Nguyen Thanh Nha zabranjeno da rade kao novinari tri godine nakon što su izdržali kaznu zbog optužbi da rade protiv države.

Za Nasim Soltanbeygi iz Irana, koja je izvijestila o smrti Amini, izdata je dvogodišnja zabrana napuštanja zemlje i dvogodišnja zabrana pridruživanja političkoj grupi uz kaznu od tri i po godine zatvora zbog širenja propagande protiv sistema.

U Kini, gdje se zatvorenici, navodi CPJ, šalju u logore za političko prevaspitavanje ili drže u zatvoru nakon isteka kazne, ostaje nepoznata sudbina grupe studenata koji su radili za Ilhama Tohtija, doživotno zatvorenog osnivača novinske web stranice Xinjiang Uighurbiz.

Egipat također ima historiju ograničavanja aktivnosti novinara nakon što su odslužili kaznu. Egipatskom fotoreporteru i dobitniku međunarodne nagrade za slobodu medija CPJ Mahmudu Abou Zeidu zabranjena su međunarodna putovanja na pet godina nakon što je pušten iz zatvora 2019. godine.

CPJ je naglasio da ovaj popis zatvorenih novinara obuhvata samo novinare koje je pritvorila vlada i ne uključuje one koji su nestali ili su zarobljeni od strane nedržavnih aktera. Kompletan izvještaj dostupan je na ovom linku.

Izvor: CPJ

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.