Pristojan nivo zaštite novinara u Evropi ima samo šest država, dok je Srbija u ukupnoj ocjeni medijskog pluralizma svrstana u zonu visokog rizika

foto: Pexels / Ilustracija

Srbija je među zemljama sa najslabijim rezultatima u području zaštite novinara, pokazao je izvještaj Monitoring medijskog pluralizma 2026 (Media Pluralism Monitor 2026, MPM2026), koji je objavio Centar za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF).

Prema izvještaju, uslovi rada novinara, uključujući plate i sistem socijalnog osiguranja, pogoršavaju se u cijeloj Evropskoj uniji i zemljama kandidatkinja. Od 31 analizirane zemlje, pristojan nivo zaštite novinara ima samo njih šest: Luksemburg, Danska, Estonija, Švedska, Finska i Irska, dok je Srbija u ukupnoj ocjeni medijskog pluralizma svrstana u zonu visokog rizika.

Srbija je u izvještaju ocijenjena kao zemlja sa visokim rizikom po medijski pluralizam i medijske slobode, sa ukupnom ocjenom od 74 posto rizika. Izvještaj ukazuje na oštro pogoršanje medijskog okruženja tokom 2025. godine, uz rast fizičkih napada na novinare, pojačanu institucionalnu represiju i nezakonit digitalni nadzor. Kao posebno važni problemi izdvojeni su izmjene medijskih zakona bez javne rasprave, izostanak funkcionalnog Regulatornog tijela za elektronske medije (REM) i sve jači politički pritisci na medije.

Društvene mreže su tokom političke krize 2025. imale važnu ulogu kao prostor za širenje necenzurisanih informacija, dok su tradicionalni mediji bili izloženi pojačanoj političkoj kontroli.

U izvještaju je navedeno i kako su pokušaji vlasti da oslabi ili eliminiše preostale kritičke medije u okviru United Media grupe postali vidljivi nakon objavljivanja snimka telefonskog razgovora [čelnih ljudi Telekoma Srbije i United Group – Vladimira Lučića i Stana Millera], zbog čega su međunarodni posmatrači upozorili da takva eskalacija dovodi u pitanje obaveze Srbije u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

Prema pregledu rezultata, najlošije je ocijenjeno područje političke nezavisnosti, sa 81 posto rizika, dok su tržišni pluralizam i društvena inkluzivnost ocijenjeni sa po 74 posto rizika, a fundamentalna zaštita sa 69 posto rizika. To znači da su sva četiri ključna područja obuhvaćena monitoringom u zoni visokog rizika, pri čemu je politički uticaj na medije procijenjen kao najveća prijetnja.

Fundamentalna zaštita prvi put u zoni visokog rizika

U dijelu koji se odnosi na fundamentalnu zaštitu, u izvještaju je navedeno kako je to područje po prvi put od kada se MPM primjenjuje u Srbiji ušlo u kategoriju visokog rizika, sa ukupnom ocjenom 69 posto. Unutar tog područja, zaštita slobode izražavanja ocijenjena je sa 51 posto, zaštita integriteta informacija sa 77 posto, zaštita prava na informisanje sa 56 posto, novinarska profesija, standardi i zaštita sa 77 posto, a nezavisnost i efikasnost nacionalnih regulatornih tijela sa 82 posto rizika.

Izvještaj posebno ističe da je 2025. bila godina nasilja nad novinarima. Pozivajući se na Reportere bez granica, navodi se da je od početka protesta zabilježeno najmanje 98 fizičkih napada na novinare, dok je Mapping Media Freedom tokom godine registrovao gotovo 200 incidenata usmjerenih protiv novinara. Ukupno je, prema izvještaju, 340 novinara i medija bilo pogođeno različitim oblicima pritisaka, uključujući fizičke napade, napade na imovinu i verbalne prijetnje.

Kada je riječ o pravnom pritisku, navodi se da su SLAPP tužbe sve ozbiljnija prepreka istraživačkom novinarstvu. Prema podacima Nacionalne radne grupe za borbu protiv SLAPP-a, od 2020. godine pokrenuto je 48 zloupotrebljavajućih tužbi protiv novinara i medijskih aktera, a samo KRIK vodi 14 takvih postupaka. Izvještaj upozorava da Srbija i dalje nema posebne anti-SLAPP mehanizme usklađene sa međunarodnim standardima slobode izražavanja.

Dokument bilježi i ozbiljne probleme u području digitalnih prava i nadzora, uključujući pritiske na novinare da otkriju izvore, oduzimanje uređaja i korištenje alata za nadzor. U izvještaju se navodi da je Amnesty International potvrdio upotrebu špijunskih alata Pegasus, Predator i NoviSpy, kao i forenzičkih alata kao što je Cellebrite, uz ocjenu da je pravni okvir nedovoljno precizan i da ostavlja širok prostor za političku zloupotrebu.

U poglavlju o pravu na pristup informacijama, navodi se da se praksa dodatno pogoršala i da je „administrativno ćutanje“ postalo široko rasprostranjeno. Organi vlasti su, kako se navodi, često ignorisali zahtjeve za pristup informacijama, odugovlačili postupke ili tvrdili da ne posjeduju tražene dokumente. Sporni nacrt izmjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, koji je naišao na kritike civilnog društva, povučen je iz skupštinske procedure u martu 2025. godine.

Posebno oštro kritikovan je i položaj REM-a, odnosno regulatora za elektronske medije. Izvještaj navodi da su procedure izbora članova Savjeta REM-a tokom 2024. i 2025. bile obilježene ozbiljnim nepravilnostima, političkim uticajem i kršenjem zakona, zbog čega je elektronski medijski sektor ostao bez funkcionalnog regulatora duže od godinu dana. U decembru 2025. četiri nezavisna člana Savjeta podnijela su ostavke, pa je REM ostao bez kvoruma i nesposoban da obavlja svoje dužnosti.

Tržišni pluralizam pod pritiskom koncentracije vlasništva

U području tržišnog pluralizma, Srbija je ocijenjena sa 74 posto rizika, dok je pluralizam u digitalnim tržištima procijenjen sa čak 97 posto, što je najteža ocjena u tom području. Transparentnost medijskog vlasništva ocijenjena je sa 60 posto, pluralitet medijskih pružalaca sa 64 posto, medijska održivost sa 67 posto, a urednička nezavisnost od komercijalnog i vlasničkog uticaja sa 82 posto rizika.

Izvještaj upozorava da u Srbiji i dalje ne postoji potpuna transparentnost vlasništva nad medijima. Iako postoje registri, oni ne obezbjeđuju pouzdane podatke o stvarnim vlasnicima, a mnogi online mediji posluju i van formalnog sistema. Navodi se i da je ukrštena koncentracija vlasništva veoma visoka, te da četiri najveća medijska vlasnika kontrolišu gotovo 80 posto ukupnog medijskog tržišta.

Posebno je istaknuta uloga Telekoma Srbija, čiji je uticaj dodatno rastao. Izvještaj navodi da je Telekom prethodnih godina kupovao manje kablovske i internet operatere, kao i televizijske kanale, a da je 31. decembra 2025. postao većinski vlasnik Mondo INC-a, čime je preuzeo kontrolu i nad Kurirom, njegovim portalom i televizijom. Autori upozoravaju da takva koncentracija, uz netransparentne finansijske tokove, dodatno jača politički uticaj nad medijskim tržištem.

Kada je riječ o finansijskoj održivosti medija, u izvještaju se navodi da je ukupno neto oglašivačko tržište u 2024. procijenjeno na 274 miliona eura, od čega je 135 miliona otišlo televiziji, 75 miliona digitalnim medijima, a 35 miliona eksternom oglašavanju, dok je ostatak podijeljen između radija i štampe. Digitalno oglašavanje poraslo je za 24 posto u odnosu na 2023, ali se konstatuje da najveći dio tog prihoda odlazi globalnim platformama, a ne domaćim digitalnim medijima.

Izvještaj navodi i da su državna pomoć i projektno sufinansiranje medija ostali izrazito pristrani. Kao glavni korisnici javnih sredstava navedeni su provladini i tabloidni mediji, dok su mediji koji su izvještavali o studentskim protestima ostajali bez podrške. Uz to, lokalne samouprave su često zaobilazile zakonski predviđen sistem projektnog sufinansiranja i vraćale se javnim nabavkama i direktnom ugovaranju, što je dodatno ugrozilo lokalne medije.

Politički pritisci urušavaju nezavisnost medija

U dijelu o političkoj nezavisnosti, koji je najlošije ocijenjen, navodi se da to područje bilježi 81 posto rizika, dok su pojedini indikatori ušli u kategoriju veoma visokog rizika. Politička nezavisnost medija procijenjena je sa 97 posto, urednička autonomija sa 90 posto, integritet političkih informacija tokom izbora sa 65 posto, državna regulacija resursa i podrške medijskom sektoru sa 66 posto, a nezavisnost javnih servisa sa 85 posto rizika.

Izvještaj ocjenjuje da je ključni problem u duboko ukorijenjenim klijentelističkim vezama između medijskih vlasnika i političke vlasti, koje djeluju na lokalnom, nacionalnom, pa i međunarodnom nivou. Kao primjer jačanja političkog pritiska na kritičke medije navodi se da su televizije N1 i Nova S u aprilu 2025. uklonjene sa satelitskih servisa, a da su se kasnije pojavile i informacije o pokušajima vlasti da utiče na upravljanje United Media grupom.

Kao ilustracija urušavanja uredničke autonomije, detaljno se opisuje slučaj Euronews Srbija, gdje je promjena rukovodstva dovela do približavanja provladinoj uređivačkoj liniji, pojačane kontrole gostiju i otpuštanja zaposlenih tokom 2025. godine. U drugom dijelu izvještaja navodi se i da novinari u Srbiji praktično nemaju efikasne mehanizme zaštite od pritisaka vlasnika i menadžmenta, a da se uređivačke odluke često prilagođavaju poslovnim i političkim interesima vlasnika.

Posebno je zabrinjavajuća ocjena rada javnih servisa – Radio-televizije Srbije (RTS) i Radio-televizije Vojvodine (RTV). Izvještaj navodi da su, uprkos zakonskim obavezama, oba javna servisa nastavila da favorizuju predstavnike vlasti, dok su glasovi opozicije i učesnika protesta bili nedovoljno zastupljeni. Kao ilustracija se navodi da je, na primjer, 28. decembra 2025. RTS posvetio 23,5 minuta predsjedniku Srbije [Aleksandru Vučiću], dok je studentska inicijativa dobila samo jedan minut, bez direktnih izjava. Navodi se i da opozicione stranke na RTS-u dobijaju svega jedan do dva posto političkog prostora.

Izvještaj podsjeća da su RTS i RTV tokom 2025. bili i meta blokada studenata, koji su javne servise optuživali za pristrano izvještavanje i neispunjavanje javnog interesa. Istovremeno, i finansiranje javnih servisa ocjenjuje se kao problematično: iako je zakonskim izmjenama preciziran model pretplate, ocjenjuje se da one nisu donijele suštinske promjene, dok je RTV ostao zavisan od budžetske podrške, pa mu je za 2026. dodijeljeno još 900 miliona dinara [7,7 miliona eura] iz budžeta.

Inkluzivnost u medijima: ograničen pristup, medijske pustinje i rodni disbalans

U području društvene inkluzivnosti, Srbija je takođe ocijenjena sa 74 posto rizika. Pojedinačni indikatori pokazuju da je univerzalni i inkluzivni pristup medijima ocijenjen sa 74 posto, kulturna i jezička raznolikost u medijima sa 80 posto, lokalni/regionalni i mediji zajednice sa 67 posto, rodna ravnopravnost u medijima sa 76 posto, a medijska pismenost sa 72 posto rizika.

Izvještaj navodi da je pristup medijskim sadržajima za osobe sa invaliditetom i dalje ograničen, da komercijalni mediji gotovo i ne nude prilagođene sadržaje, dok REM ne provodi dosljedan nadzor u tom području. Takođe se ocjenjuje da Srbija ima formalno razvijen okvir za zabranu govora mržnje, ali da je njegova primjena slaba, naročito na internetu i društvenim mrežama, gdje su prijetnje, uvrede i govor mržnje široko rasprostranjeni.

Kada je riječ o lokalnim medijima, u sažetku izvještaja navodi se da se problem „news deserts“, odnosno medijskih pustinja, u Srbiji pogoršava, da je kvalitet i raznovrsnost lokalnog informisanja u opadanju i da su mnogi lokalni mediji pod direktnom ili indirektnom kontrolom lokalnih vlasti. Dodaje se i da su, uoči lokalnih izbora 2026, pristalice i članovi SNS-a kupovali finansijski oslabljene lokalne medije, nakon čega je njihova uređivačka politika usklađivana sa političkim interesima.

U dijelu o rodnoj ravnopravnosti, izvještaj donosi i niz konkretnih podataka. U upravljačkim tijelima RTS-a i RTV-a, od ukupno 18 članova, samo su tri žene, iako žene čine 52,7 posto zaposlenih u javnim servisima. U najvećim privatnim televizijskim kompanijama žene drže samo 16,7 posto najviših rukovodećih pozicija, dok je u osam medija sa najvećim udjelom publike u Srbiji samo 20 posto glavnih uredničkih mjesta u rukama žena.

Izvještaj pokazuje i da su žene i dalje ozbiljno potcijenjene kao subjekti i izvori u vijestima. Iako čine 70 posto reportera u tradicionalnim medijima, pojavljuju se kao subjekti u samo 24 posto priča, a kao ekspertkinje ili komentatorke u svega 12 posto slučajeva. U digitalnim medijima žene čine 76 posto reportera, ali su subjekti u samo 36 posto priča. Najmanje su zastupljene u temama politike (17 posto) i ekonomije (21 posto), dok su vidljivije u nauci i zdravlju (67 posto) te zabavi i kulturi (79 posto).

Na kraju, u dijelu o medijskoj pismenosti, izvještaj ocjenjuje da ona u Srbiji ostaje nedovoljno razvijena i da se uglavnom tretira kao opciona, a ne obavezna komponenta obrazovanja. Iako 78,84 posto stanovništva ima natprosječne osnovne informacione i podatkovne vještine, u 2025. godini nisu identifikovane sistemske aktivnosti medijske pismenosti usmjerene ka ranjivim grupama, a ni audiovizuelni mediji i video-platforme nisu pokazali ozbiljniji angažman u toj oblasti.

Izvor: NUNS

___