Christiane Amanpour, Roger Cohen, Rémy Ourdan, Javier Espinosa, Ed Vulliamy – slavna imena iz svijeta novinarstva – prisjetili su se svoga izvještavanja iz rata u Bosni i Hercegovini od prije 30 godina te svoje iskustvo o radu na terenu prenijeli mladim novinarima iz regije tokom konferencije “Integritet medija u vremenu dezinformacija” održane u Sarajevu na kojoj se razgovaralo i o povezanosti rata u BiH sa trenutnim ratom u Ukrajini.

 

Amanpour se u petak javila iz Kijeva te istakla da je ono što se trenutno dešava u glavnom gradu Ukrajine veoma slično onome što se dešavalo u BiH i da novinari koji su izvještavali iz BiH prije 30 godina znaju da se u toj zemlji trenutno dešava  “nešto užasno”. 

 

“U Bosni sam naučila da budem iskrena a ne neutralna i to je slogan koji me vodio još od izvještavanja iz Bosne. I u Bosni su pokušavali uticati na istinu i negirali činjenicu da su žrtve bile žrtve a agresori agresori. Jedina razlika je da je svijet mudriji danas. Po meni je ovo borba za egzistenciju kao što je bila u Bosni prije 30 godina”, naglasila je Amanpour.

 

Ona je podsjetila na ratne zločine genocida i etničkog čišćenja u BiH, te navela da se u Ukrajini dešava početak strašnih ratnih zločina.

 

“Danas je svijet na strani žrtve, za razliku od onda kada se dešavao rat u Bosni. Vjerujem da smo svi dali najbolje od sebe da svijet razumije istinu, odnosno da se razumije ono što se dešava pred našim očima - da postoji agresor koji je politički zacrtan i da ima žrtava koje su uglavnom civili, muškarci, žene i djeca”, kazala je Amanpour.

 

 

Na događaju su bile prisutne i Aida Čerkez Robinson, bivša dopisnica AP-a iz BiH i Nadina Maličbegović, reporterka Al Jazeere Balkans, koja se nalazila u Kijevu za vrijeme početka napada Rusije na Ukrajinu. To je, kako ističe Maličbegović, bilo njeno prvo ratno izvještavanje, gdje se, kako navodi, susrela s mnogo dezinformacija u vezi sa ruskom invazijom.

 

Važno je, navela je Maličbegović, u takvim situacijama biti istinit prema sebi prvenstveno i vidjeti širu sliku od one koja je predstavljena. Dodaje i da je njoj u informacionom ratu koji se takođe vodi u toj zemlji pomoglo i to što su se ekipe iz medijske kuće u kojoj je ona zaposlena nalazile u različitim dijelovima Ukrajine. 

 

“Kad pričamo o propagandi, ne pričamo samo u ruskoj nego i o ukrajinskoj. Ukrajina je žrtva ali čuli smo od Ukrajine da je bio veći broj ruskih vojnika koji su poginuli od onog zvaničnog broja”, kaže Maličbegović. 

 

O tome kako je izvještavati iz svoje zemlje koja je zahvaćena ratom, ispričala je Aida Čerkez, koja kaže da je njeno iskustvo bilo drugačije od iskustva stranih novinara koji su pratili ratne strahote, jer je u ovome slučaju “rat došao njoj te je uticao na njen narod i njenu državu”.

 

“Treba da razumijete da rat ima nekoliko slojeva, segmenata, a oružani sukob je najočitiji, ali drugi segmenti rata koji se dešavaju su ekonomski rat, kao na primjer ono što sada vidimo u Rusiji - i to je dio rata. Dalje imate kulturni rat, i još jedan sloj: medijski rat”, navela je Čerkez Robinson i dodala da je u takvom medijskom, propagandnom ratu, teško prepoznati šta je laž a šta je istina, no u njenom slučaju je to bilo jednostavnije jer je lično pogođena. 

 

Dalje navodi kako je teško u ovom slučaju biti objektivan, jer je moguće da ste upravo izgubili nekoga, zbog čega ste i bijesni i ljuti i tužni, kako kaže, a da je kada sagledate cjelokupnu situaciju – i jednu i drugu stranu, a u tom slučaju i ličnu stranu - najbolji alat istina. 

 

Čerkez Robinson je kazala i da je najbolniji dio za nju kao reporterku u vrijeme rata u BiH bilo pričati s ljudima koji su izgubili djecu.

 

“Trebate znati da je priča koju trebate ispričati o mrtvom djetetu važnija od onoga kako se osjećate u tom trenutku jer ćete dati neki smisao toj smrti. Ako ne izvještavate o tome, to je kao da se nije ni dogodilo”, istakla je ona. 

 

Čerkez Robinson dijeli mišljenje Amanpour te navodi kako se svijet danas ponaša drugačije kada je riječ o ratu u Ukrajini te da je zauzet pravi stav, što u Bosni i Hercegovini, kaže, nije bio slučaj. 

 

 

Novinar Ed Vulliamy izvještavao je o ratnim zločinima koji su se dogodili u BiH prije 30 godina i prvi je ušao u logor Omarska. Kako kaže, ne možeš se pripremiti za takvo nešto kao što je ulazak u logor, kao i da niko nema priliku u dobi od 39 godina, koliko je tada imao, da uđe u koncentracioni kamp bez razumijevanja šta je to, odnosno da je to kamp za silovanje i smrt, kako je rekao.  

 

“Ti kampovi su otvoreni na tri mjeseca prije nego što smo došli a ono što se desilo nakon toga bilo je da su ‘kampovi lažni’, iako neću ići u detalje toga. Bilo je to teško, bolno, ali zamislite onda ako je toliko bilo teško nama, kako je bilo preživjelima i silovanim ženama… Neutralnost, objektivnost, o tome govorim... Nemojte imati iluziju o industriji. Vaša dužnost je da govorite samo istinu”, naglasio je Vulliamy. 

 

 

Reporteri Remy Ourdan, Javier Espinosa i Roger Cohen slažu se u činjenici da je tokom izvještavanja iz ratne zone neophodno izvještavati o civilima ali i o ratnom polju, odnosno, kako su naveli, morate znati za šta se borci bore ali biti upućen i u historiju zemlje odakle izvještavate. Takođe, kažu da morate biti osjećajni i staviti se u “cipele onih ljudi čija zemlja je zahvaćena ratom”.

 

Cohen se prisjetio da je tokom rata u BiH prije 30 godina razgovarao i sa ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem te rekao da je bitno biti fer u izvještavanju, ali i dodao da “pravednost nije neutralnost” te naveo primjer toga podsjećajući na trudnicu koju raznosi granata sa brda oko Sarajeva. Kaže da je jasno šta je dobro a šta zlo te mladim novinarima poručio da je bit novinarstva biti na mjestu događaja, svjedočiti nečemu i govoriti istinu.