Pred Sudom EU vodi se spor, koji je pokrenula Belgija, o plaćanju naknade izdavačima, autorima i izvođačima za korištenje materijala zaštićenih o autorskim pravima

foto: Freepik / Ilustracija

Danska se pridružila velikom sporu pred Sudom pravde Evropske unije o tome mogu li nacionalne vlade zahtijevati od velikih digitalnih platformi i streaming servisa plaćanje izdavačima, autorima i izvođačima naknadu za korištenje materijala zaštićenih o autorskim pravima.

Tom intervencijom podržavaju Belgiju u slučaju C-663/24, Streamz i drugi, koja je nedavno saslušana na Sudu EU. Google, Meta Platforms, Spotify, Sony, Streamz i druge kompanije osporavaju odredbe belgijske provedbe direktive Unije o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, prenosi portal Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP).

U sažetku slučaja navedeno je kako je belgijski Ustavni sud pitao jesu li mjere kompatibilne s legislativom Unije o autorskim pravima, slobodom pružanja usluga i slobodom poduzetništva.

Spor se djelomično fokusira na članak 15. direktive o autorskim pravima, kojim su stvorena prava za izdavače kada servisi online koriste njihove publikacije. Belgija je dodala mehanizme koji se odnose na naknadu za izdavače, autore i izvođače.

Platforme tvrde kako dijelovi nacionalnog zakona nameću obaveze koje nadilaze ono što dopušta zakonodavstvo Unije. Belgijski predstavnici kažu kako bi preusko tumačenje umanjilo prava koja su trebala uravnotežiti pregovaračku moć između kreatora sadržaja i tehnoloških kompanija.

Oštar danski stav

Dansko Ministarstvo kulture podnijelo je pisane primjedbe i pridružilo se usmenoj raspravi u znak podrške Belgiji. Upozorilo je kako bi pobjeda platforme mogla razvodniti prava izdavača.

Danski stav je oštar: tehnološke kompanije trebaju platiti kada se novinarske članke i fotografije koristi za podršku njihovim platformama. Taj politički argument sada se mora prevesti u uže pravno pitanje vezano uz ovlasti direktive.

Izdavači zavise od digitalnih platformi kako bi povećali doseg publike, ali tvrde da i iste platforme zarađuju na oglašavanju, podacima i vrijednosti pretplate generiranim oko profesionalnog sadržaja. Platforme odgovaraju kako poveznice i isječci usmjeravaju promet prema izdavačima i kako bi otvorena razmjena informacija bila oštećena prekomjernim obavezama plaćanja.

Sukob je dobio na aktualnosti jer alati umjetne inteligencije unose i sažimaju objavljeni materijal.

Pokušaj ograničavanja moći velikih platformi

Iako se slučaj Streamz odnosi na okvir autorskih prava za platforme i usluge streaminga, presuda bi mogla oblikovati koliko široko sudovi shvaćaju nacionalnu moć zaštite tržišta sadržaja u brzo promjenjivom tehnološkom okruženju.

Slučaj je također zanimljiv u kontekstu širih napora za ograničavanje moći velikih tehnoloških platformi.

Za manje izdavače, kolektivna ili zakonska prava mogu nadoknaditi slabu pregovaračku moć. Za platforme koje posluju na jedinstvenom tržištu, različita nacionalna pravila stvaraju troškove usklađivanja i pravnu nesigurnost. Sud stoga mora uravnotežiti usklađena pravila Unije s diskrecijom koja je ostavljena nacionalnim zakonodavcima.

Saslušanje ne donosi neposrednu presudu. Sud će razmotriti pitanja belgijskog Ustavnog suda i prije donošenja odluke može dobiti mišljenje glavnog tužitelja. Njegov odgovor mogao bi potvrditi velik dio belgijskog pristupa, ograničiti specifične mehanizme naknade ili postaviti užu granicu između zaštite autorskih prava i slobode pružanja usluga. Bilo koji ishod utjecat će na druge vlade koje razmatraju snažniju provedbu i izdavače koji pregovaraju s platformama.

Slučaj je ujedno i test regulatornog modela Unije, jer ona često predstavlja pravila o autorskim pravima i digitalnom tržištu kao sredstvo ograničavanja dominacije velikih tehnoloških kompanija. Međutim, ta su pravila efikasna samo ako prežive sudsku kontrolu i ako mogu biti provedena bez fragmentiranja jedinstvenog tržišta.

Izvor: DZNAP, EU Today

___