Uprkos Zakonu o zaštiti potrošača BiH, 18 udruženja potrošača, koliko ih ima u Bosni i Hercegovini, tvrdi da se on ne poštuje. Sadašnju situaciju u tom polju opisuju kao haotičnu.

Kako ističu u udruženjima, najveći problem je što većina proizvoda na svojim deklaracijama nema prevod na domaći jezik ili sadrže nepotpunu ili lažnu deklaraciju. Također tvrde da se neispravne deklaracije mogu naći na svim proizvodima koje svakodnevno koristimo poput hrane, odjeće i elekričnih aparata.

Zakon jasno propisuje da će proizvođač biti odgovoran za štetu prouzrokovanu greškom na deklaraciji na njegovom proizvodu, dok je prodavac odgovoran za nedostatke na robi, koji postoje u trenutku prijenosa rizika na potrošača. I pored toga, na tržištu je veliki broj proizvoda sa nepotpunom deklaracijom. Jasna Bradvica, glavni tržišni inspektor u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, kao razlog za ovakvu situaciji vidi u nepoštivanju Zakona.

Prema podacima Federalne uprave za inspekcijske poslove, u prva četiri mjeseca 2010. godine, zbog nepotpune deklaracije, van prometa je stavljena roba vrijednosti preko pola miliona KM. Među ove proizvode spadaju bezalkoholna pića, šećer, cigarete, bombone, mesni i mliječni proizvodi kao i posuđa te motorna ulja. Tokom prošle godine van prometa je stavljeno robe u vrijednosti od 1.117.960,50 KM. Od toga, 804.023,20 KM vrijednosti proizvoda stavljenih van prometa, odnosi se na prehrambene proizvode.

Posljedice koje mogu imati potrošači kad kupuju neki proizvod sa nepotpunom deklaracijom nisu ni malo bezazlene. Naime, ukoliko je riječ o prehrambenom proizvodu, na čijoj deklaraciji nisu navedeni aditivi (poput boja), može doći do hiperaktivnost kod djece koja ga konzumiraju.

Također, nepravilno rukovanje elektronskim uređajima može dovesti do njihovog kvara. Ovome je razlog također nepotpuna deklaracija, jer ako proizvođač, uz proizvod, ne da potpuno uputstvo za rukovanje - upravo se to dešava.

Isto tako, deklaracija na odjeći mora jasno imati iskazan odnos  sintetičkih i pamučnih vlakana. O tome ovisi hoćete li se bespotrebno znojiti pri ulasku u toplu prostoriju ili ne.

Danijel Malić iz udruženja potrošača “Plava Sfera” iz Banjaluke kao krivce označava uvoznike i trgovce.

Zoran Đerić, zamjenik direktora Agencije za sigurnost hrane BiH, smatra da postoji problem sa deklaracijama, ali i da je Agencija dosta toga uradila i radi, kako bi se problem smanjio.
„Stvorili smo pravni okvir kada je u pitanju Zakon o hrani, koji je usaglašen sa regulativom  u EU. Sačinjen je Zakon o genetski modificiranim proizvodima. Urađeno je četrdeset pravilnika, pripremljeno je još toliko koji praktično čekaju dan da prođu procedure koje su propisane zakonom,“ govori Đerić.

Isto su potvrdili i iz Ureda za zaštitu potrošača pri Ministarstvu trgovine i turizma FBiH. Načelnica ovog ureda Amra Vučijak, tvrdi da se - “Po obavještenjima sa terena, na tržištu mogu naći nepropisno deklarisani proizvodi, što je jednim dijelom posljedica još uvijek postojećeg djelovanja "sivog" tržišta.”

Na Općinskom sudu u Sarajevu odvija se suđenje za nezakonito deklariranja robe. Ibrahim Tirak, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove, kazao je da se radi se o slučaju rafiniranog ulja od repe uvezenog u BiH s ispravnom etiketom nakon čega je etiketa zamijenjena. Na novoj deklaraciji pisalo je da je ulje od suncokreta, čime bi mu se povećala cijena na tržištu.

Ni proizvođač ne zna šta je u proizvodu

Slične primjere, kada su u pitanju prehrambeni proizvodi, navodi i Gordana Bulić iz Udruženja „Klub potrošača“ iz Tuzle. Poznat im je slučaj proizvođača tjestenina iz BiH, koji  uopšte nije znao zašto su određeni podaci napisani na deklaraciji proizvoda.

Bulić kaže da njihovo udruženje prima puno poziva od građana koji se žale na nepotpune deklaracije ili njihovo odsustvo. Ovo udruženje je izdalo brošuru pod nazivom „Označavanje prehrambenih proizvoda“ u saradnji sa Agencijom za sigurnost hrane i federalnim Ministarstvom trgovine BiH.

U udruženjima potrošača iz svih dijelova Bosne i Hercegovine navode primjere koji krše pravila o deklariranju. Forum za zaštitu potrošača - Udruženje građana „ToPeer“ iz Doboja je tražilo od jedne domaće kompanije da sa tržišta povuče električni uređaj, blender, jer proizvod nije odgovarao deklaraciji.

Po zadnjem Zakonu o zaštiti potrošača od 2006. godine deklaracija proizvoda je navođenje podataka na proizvodu kojima se oni identificiraju. U nju spadaju: svojstva proizvoda, podaci o proizvođaču i pravnom ili fizičkom licu koje proizvod stavlja u prodaju; te mora biti napisana na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u BiH.

U Hercegovini nije bolja situacija što se tiče deklaracija. Fadila Hadžić iz UP „Kluba potrošača Hercegovačko-neretvanskog Kantona“ kaže da su provjeravali istinitost sadržaja deklaracije vaganjem povrća. Svojim ispitivanjem su utvrdili da težina zapakovanog povrća, nije odgovarala onoj naznačenoj na deklaraciji. Također, Nedeljka Neška Ilijić  i UG „Oaza“ iz Trebinja složila se svojim lolegama iz drugih udruženja, te navodi primjer nedeklariranja odjeće a kao razlog tome vidi u tome što je ta roba sumnjivog porijekla i ulazi u zemlju bez carinske kontrole.

Udruženje potrošača Bosansko Podrinjskog Kantona imalo je niz aktivnosti koje su vezane za nepravilno deklariranje roba.

Uz podršku Federalnog ministarstva za trgovinu implementirali su projekte povezane sa prometom namirnica životinjskog porijekla. Organizovali su projekte u Osnovnim školama u kojima su educirali  nastavnike i učenike o potrošačkim pravima.Održavali su sastanke po mjesnim zajednicama i sa građanima.

Analizirano je stanje u općini Pale-Prača i Goraždu o prometu mesnih namirnica od ovog udruženja. Murat Rašidović, član udruženja koje je vršilo analizu, kaže kako se na ovom području prodaje meso bez bilo kakvih deklaracija.

„Dosta se mesa van svake kontrole stavlja u promet suprotno propisima o cijenama i deklarisanju. Na primjer Općina Pale-Prača nema ni jednu mesnicu na svom području a građani tu konzumiraju meso. To znači drugim riječima, da se kolje na nezakonit i ne transparentan način, da veterinari ne pregledavaju stoku koja je pripremljena za klanje,“ kaže Rašidović.

Dobra saradnja državnih institucija i udruženja

Sva udruženja su istakla kvalitetnu saradanju sa državnim institucijama. Među njima naročito, Federalno ministarstvo trgovine i turizma, Agenciju za sigurnost hrane BiH, Agenciju za nadzor tržišta te inspektorate. Saradnja se najviše ogleda u financiranju projekata na kojima rade udruženja a isto tako udruženja sa terena dostavljaju podatke i informacije o povredama prava potrošača.

Ipak, zamjenik direktora Agencije za sigurnost hrane BiH Zoran Đerić, ističe nedostatke - udruženja ima previše i ne djeluju jedinstveno.

Kazne, u slučaju da proizvod nema deklaraciju ili ako ne sadrži propisane podatke, su po Zakonu od 2.500,00 - 5.000,00  KM za pravnu osobu i kazna u iznosu od 500,00 - 1.000,00 KM za odgovornu osobu. Također, Inspekcija može uz izricanje novčane kazne naložiti i druge mjere kao što je povlačenje proizvoda, otklanjanja nedostataka ili njegovo uništenje.

Načelnica Ureda za zaštitu potrošača, Amra Vučijak, kaže kako im se često obraćaju i trgovci vezano za deklaracije.

“Ne mogu se snaći ili su im nedostupni propisi vezani za sadržaj deklaracije za pojedine proizvode ili grupe proizvoda. Lično smatram da se isti trebaju sistematizovati i učiniti dostupnim na web stranicama resornih ministarstava i drugih nadležnih organa, na koji način bi se savjesnim trgovcima olakšalo ispunjavanje njihove zakonske obaveze,” kaže Vučijak.

Đerić smatra da proizvođači i trgovci propise moraju pratiti jer imaju obavezu da ih prate i da ih se pridržavaju. Službeni glasnik BiH štampa i objavljuje propise i oni važe za čitavu državu.

Jasna Bradvica, glavni tržišni inspektor, ističe da trgovac treba da poznaje proizvode i da ne kupuje proizvod koji je nepropisno deklariran. Također govori da kad se radi o kršenju Zakona o deklariranju proizvoda, onda najčešće to rade proizvođači. Svi proizvodi koji su na tržištu sa nepravilnom deklaracijom se uništavaju, ukoliko je nemoguće da se prilagode navedenoj deklaraciji.

Državne institucije, inspektorati i udruženja potrošača imaju isti stav kada se govori o ovoj temi. Naime, da bi dokazali da neki proizvod nema tačnu deklaraciju, on se mora odnijeti na analizu kojom bi se dokazalo da deklaracija nije tačna.